Aktuelni gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin izjavio je da je Moskvi potrebno milion radnika svih profila i stručnih sprema. Uslov je da stranci znaju najmanje 850 ruskih reči, što će se utvrditi posebnim testom.Takođe je dodao da je vrlo važno i odakle dolaze budući strani radnici koji pokažu interes da rade u Moskvi. U prednosti su oni koji poznaju običaje i kulturu, a između Rusije i Srbije potpisan je međuvladin sporazum o organizovanom prijemu radnika.
- Moskva mora da primi oko milion imigranata koji bi se ovde zaposlili, ali je vrlo značajno da se utvrdi i kojih imigranata - kazao je Sobjanjin.
Prema njegovim rečima, vrlo je važno da se prvo zaposle građani Rusije iz unutrašnjosti zemlje, a potom Ukrajinci i Belorusi.
Prema službenim podacima ruskih vlasti, širom Rusije već radi, i to sa dozvolama, više od 80.000 državljana Srbije. Ako se tome dodaju članovi njihovih porodica, kao i sezonski radnici, ta brojka prelazi 200.000. Samo u Sočiju trenutno ima oko 15.000 srpskih građevinaca, kao i stručnjaka svih profila, od inženjera do lekara.
Ministarstvo obrazovanja i nauke Rusije predložilo je da strani radnici koji žele raditi u toj zemlji moraju znati najmanje 850 ruskih reči. A oni koji hoće dobiti rusko državljanstvo, moraju biti "napredniji" i poznavati barem 1.300 reči ruskog jezika.
Poređenja radi, trogodišnje dete ima fond od 800 do 1.000 reči, a učenik trećeg razreda oko 3.000.
Stručnjaci iz Centra ruskog jezika tvrde da je 850 reči dovoljno da pridošlica može da komunicira s domaćinima.
Jelena Antončuk, iz Centra ruskog jezika, smatra da je 400 osnovnih reči dovoljno da bi neki stranac bio u stanju da kaže osnovne stvari, ali stranim radnicima treba bar poznavanje još toliko drugih reči, da bi mogli bolje da komuniciraju s poslodavcima. Domaćinima u Rusiji je vrlo važno da se "gastarbajteri" što pre i što više socijalizuju i prihvate pravila života u zemlji u kojoj su došli.
Koliko gastarbajter zna ruski jezik, moraće da pokažu na posebnom testu, a Ministarstvo obrazovanja će formirati specijalne komisije. Ko položi navedeni ispit, dobiće sertifikat, a ko padne, šansu da ponovo izađe na ispit.
Svaki stranac će morati da pokaže da zna da čita i da razume tekst.
Većina stranih radnika koji poslednjih godina stižu u Rusiju su, uglavnom, poreklom iz bivših sovjetskih republika pa oni koji su učili ruski u školi dok je postojao SSSR nemaju nikakvih problema.
- Moskva mora da primi oko milion imigranata koji bi se ovde zaposlili, ali je vrlo značajno da se utvrdi i kojih imigranata - kazao je Sobjanjin.
Prema njegovim rečima, vrlo je važno da se prvo zaposle građani Rusije iz unutrašnjosti zemlje, a potom Ukrajinci i Belorusi.
Prema službenim podacima ruskih vlasti, širom Rusije već radi, i to sa dozvolama, više od 80.000 državljana Srbije. Ako se tome dodaju članovi njihovih porodica, kao i sezonski radnici, ta brojka prelazi 200.000. Samo u Sočiju trenutno ima oko 15.000 srpskih građevinaca, kao i stručnjaka svih profila, od inženjera do lekara.
Ministarstvo obrazovanja i nauke Rusije predložilo je da strani radnici koji žele raditi u toj zemlji moraju znati najmanje 850 ruskih reči. A oni koji hoće dobiti rusko državljanstvo, moraju biti "napredniji" i poznavati barem 1.300 reči ruskog jezika.
Poređenja radi, trogodišnje dete ima fond od 800 do 1.000 reči, a učenik trećeg razreda oko 3.000.
Stručnjaci iz Centra ruskog jezika tvrde da je 850 reči dovoljno da pridošlica može da komunicira s domaćinima.
Jelena Antončuk, iz Centra ruskog jezika, smatra da je 400 osnovnih reči dovoljno da bi neki stranac bio u stanju da kaže osnovne stvari, ali stranim radnicima treba bar poznavanje još toliko drugih reči, da bi mogli bolje da komuniciraju s poslodavcima. Domaćinima u Rusiji je vrlo važno da se "gastarbajteri" što pre i što više socijalizuju i prihvate pravila života u zemlji u kojoj su došli.
Koliko gastarbajter zna ruski jezik, moraće da pokažu na posebnom testu, a Ministarstvo obrazovanja će formirati specijalne komisije. Ko položi navedeni ispit, dobiće sertifikat, a ko padne, šansu da ponovo izađe na ispit.
Svaki stranac će morati da pokaže da zna da čita i da razume tekst.
Većina stranih radnika koji poslednjih godina stižu u Rusiju su, uglavnom, poreklom iz bivših sovjetskih republika pa oni koji su učili ruski u školi dok je postojao SSSR nemaju nikakvih problema.
Iskustvo Rusija
U Rusiju sam prvi put doputovao pre skoro pet godina. Zajedno sa mnom doputovala su dva inženjera.
Prvog radnog dana jedan stariji kolega pitao nas je na koliko smo došli, naglašavajući da želi da čuje odgovor od svakog ponaosob.
Oni su tvrdili da se u Rusiji neće zadržavati dugo, ali se neće ni vraćati u Beograd. Doputovali su radi konkretnog projekta, čim završe, napustiće Rusiju, sledeća destinacija biće negde na zapadu.
Ja, diplomirani ekonomista nisam došao zbog konkretnog projekta, potpisao sam ugovor na godinu dana i bio sam kategoričan, ni dana više.
On nas je pažljivo saslušao i njima je rekao da je i zapad inostranstvo i da moraju proveriti mogu li živeti u inostranstvu?
Naglasio je da neko sa zapada mora da im da šansu. Bez te šanse odlazak je iluzija. Mene je pitao zašto samo na godinu dana?
Objasnio sam mu da želim da kupim stan u Beogradu i da mi nedostaje novac za osnovicu stambenog kredita. On se nasmejao rekavši da je on pre desetak godina došao u Rusiju na samo šest meseci, jer mu je trebao novac da useli u svoju tek sagrađenu kuću. Rekao je da je u kuću brzo uselio ali već tri godine u Srbiju nije putovao. Porodica je bila s njim i tvrdio je da su svi navikli na Rusiju. Nisam verovao, da neko može naviknuti na hladnu Rusiju, a isto tako nije mi bilo jasno da neki Srbin ne želi da se vrati u Beograd.
Za sebe sam tvrdio da ću se posle godinu dana zauvek vratiti u Beograd i da će to ostati moja poslednja stanica, svaki eventualni razlog za produženje boravka u Rusiji (ne računajući kupovinu stana), kategorički sam isključivao.
Posle skoro pet godina jedan od dvojice inženjera već dve godine radi u Beogradu. Plata mu je mnogo manje od one koju je imao u Rusiji, ali u inostranstvo više neće. Na pitanje zašto, odgovara rečima to je moj izbor. Drugi je u Rusiji, želi da zaradi još novca. Porodica mu je u Srbiji, on je navikao žena i deca nisu. Dogovor je da privremeno budu razdvojeni.
Ja sam se vraćao u Srbiju ne posle jedne već posle dve godine. Međutim posle godinu dana bez posla, ponovo sam u Rusiji. Kad sam prvi put kretao i roditelji i neki prijatelji bili su protiv, govorili su da treba bar još jednom da preispitam svoju odluku, navodili su negativne strane inostranstva. Ja sam bio rešen da ostvarim svoj cilj i svima sam odgovarao rečima, to je moj izbor.Ostvario sam cilj, ali nije bilo dovoljno.
Ponovo radim u istoj firmi, isti posao, govorim ruski, žena mi je Ruskinja....
Radi se vremenski mnogo, svaki dan po 10 sati, svaka subota je radna, često radim i nedeljom i sve to ne pada mi teško. Zadovaoljan sam što imam posao. Pomisao na godinu dana bez posla i agoniju koju je ta činjenica proizvodila, uliva mi snagu. I više ne mislim koliko ću biti ovde.
Nebitno je, bitno je da imam posao. Posao koji uliva neku sigurnost.
Ovog puta nemam konkretan cilj, želim samo da živim od svoje plate. Više ne mislim da je to moj izbor, naprotiv ubeđen sam da ja nemam izbora.
Prvog radnog dana jedan stariji kolega pitao nas je na koliko smo došli, naglašavajući da želi da čuje odgovor od svakog ponaosob.
Oni su tvrdili da se u Rusiji neće zadržavati dugo, ali se neće ni vraćati u Beograd. Doputovali su radi konkretnog projekta, čim završe, napustiće Rusiju, sledeća destinacija biće negde na zapadu.
Ja, diplomirani ekonomista nisam došao zbog konkretnog projekta, potpisao sam ugovor na godinu dana i bio sam kategoričan, ni dana više.
On nas je pažljivo saslušao i njima je rekao da je i zapad inostranstvo i da moraju proveriti mogu li živeti u inostranstvu?
Naglasio je da neko sa zapada mora da im da šansu. Bez te šanse odlazak je iluzija. Mene je pitao zašto samo na godinu dana?
Objasnio sam mu da želim da kupim stan u Beogradu i da mi nedostaje novac za osnovicu stambenog kredita. On se nasmejao rekavši da je on pre desetak godina došao u Rusiju na samo šest meseci, jer mu je trebao novac da useli u svoju tek sagrađenu kuću. Rekao je da je u kuću brzo uselio ali već tri godine u Srbiju nije putovao. Porodica je bila s njim i tvrdio je da su svi navikli na Rusiju. Nisam verovao, da neko može naviknuti na hladnu Rusiju, a isto tako nije mi bilo jasno da neki Srbin ne želi da se vrati u Beograd.
Za sebe sam tvrdio da ću se posle godinu dana zauvek vratiti u Beograd i da će to ostati moja poslednja stanica, svaki eventualni razlog za produženje boravka u Rusiji (ne računajući kupovinu stana), kategorički sam isključivao.
Posle skoro pet godina jedan od dvojice inženjera već dve godine radi u Beogradu. Plata mu je mnogo manje od one koju je imao u Rusiji, ali u inostranstvo više neće. Na pitanje zašto, odgovara rečima to je moj izbor. Drugi je u Rusiji, želi da zaradi još novca. Porodica mu je u Srbiji, on je navikao žena i deca nisu. Dogovor je da privremeno budu razdvojeni.
Ja sam se vraćao u Srbiju ne posle jedne već posle dve godine. Međutim posle godinu dana bez posla, ponovo sam u Rusiji. Kad sam prvi put kretao i roditelji i neki prijatelji bili su protiv, govorili su da treba bar još jednom da preispitam svoju odluku, navodili su negativne strane inostranstva. Ja sam bio rešen da ostvarim svoj cilj i svima sam odgovarao rečima, to je moj izbor.Ostvario sam cilj, ali nije bilo dovoljno.
Ponovo radim u istoj firmi, isti posao, govorim ruski, žena mi je Ruskinja....
Radi se vremenski mnogo, svaki dan po 10 sati, svaka subota je radna, često radim i nedeljom i sve to ne pada mi teško. Zadovaoljan sam što imam posao. Pomisao na godinu dana bez posla i agoniju koju je ta činjenica proizvodila, uliva mi snagu. I više ne mislim koliko ću biti ovde.
Nebitno je, bitno je da imam posao. Posao koji uliva neku sigurnost.
Ovog puta nemam konkretan cilj, želim samo da živim od svoje plate. Više ne mislim da je to moj izbor, naprotiv ubeđen sam da ja nemam izbora.
Vece plate nego na zapadu
Moskva -- Najveće plate u Rusiji imaju direktori poludržavnih banaka i firmi čije zarade su ravne ili čak i veće nego primanja njihovih zapadnih kolega.
Firme negiraju procene eksperata, a tačne cifre plata i naknada drže u tajnosti.
Na čelu liste ruskog izdanja časopisa Forbs je predsednik upravnog odbora banke VTB koju kontroliše država Aleksandar Kostin sa godišnjim primanjima koja se procenjuju na 30 miliona dolara.
Slede šef gasnog koncerna "Gasprom" Aleksej Miler i naftne firme "Rosnjeft" Igor Sečin. Oni imaju po 25 miliona dolara godišnje, što je više nego što primaju rukovodioci zapadnih koncerna "Konoko Filips" i "Ekson mobajl".
"Hoćete da zaradite više od deset miliona dolara godišnje? Radite u državnoj banci, ''Rosnjeftu'' ili ''Gaspromu''", savetuje Forbs na osnovu svog istraživanja sedamdesetak najvećih banaka i firmi u zemlji.
Prosečna plata u Moskvi ove godine će iznositi najmanje 43.000 rubalja mesečno (1.038 evra), izjavio je danas gradonačelnik ruske prestonice Sergej Sobjanjin na konferenciji gradskog odbora partije "Jedinstvena Rusija".
"Brz i stabilan privredni rast, ulaganje u modernizaciju ekonomije formiraju sigurnu osnovu za povećenje standarda Moskovljana", rekao je on prenosi ruska agencija "Finmarket".
Prosečna plata u Moskvi je prošle godine bila na niovu od 40.400 rubalja. Sobjanjin je precizirao da plate rastu kako u privredi tako i vanprivrednim delatnostima.
"Već od oktobra 2011. godine povećaće se fondovi za isplatu zarada u dečijim ustanovama, tako da će prosečna plata vaspitača u proseku da se uveća za 20-5 odsto", precizirao je Sobjanjin.
Sem toga, iduće godine prosvetni radnici mogu da očekuju povećanje zarada koje će se izjednačiti sa gradskim prosekom, a maksimalno povećanje dobiće pedagozi u običnim gradskim školama.
Zarade zdravstvenih radnika u Moskvi ove godine biće povećane za 13-15 porocenata zahvaljujući uvođenju novih standarda lekarskih usluga i većem finansiranju iz budžeta.
Moskovski gradonačelnik je takođe istakao da će od 1. januara iduće godine osnovica minimalnih prihoda moskovskih penzionera da se uveća sa sadašnjih 11 na 12.000 rubalja mesečno.
Firme negiraju procene eksperata, a tačne cifre plata i naknada drže u tajnosti.
Na čelu liste ruskog izdanja časopisa Forbs je predsednik upravnog odbora banke VTB koju kontroliše država Aleksandar Kostin sa godišnjim primanjima koja se procenjuju na 30 miliona dolara.
Slede šef gasnog koncerna "Gasprom" Aleksej Miler i naftne firme "Rosnjeft" Igor Sečin. Oni imaju po 25 miliona dolara godišnje, što je više nego što primaju rukovodioci zapadnih koncerna "Konoko Filips" i "Ekson mobajl".
"Hoćete da zaradite više od deset miliona dolara godišnje? Radite u državnoj banci, ''Rosnjeftu'' ili ''Gaspromu''", savetuje Forbs na osnovu svog istraživanja sedamdesetak najvećih banaka i firmi u zemlji.
Prosečna plata u Moskvi ove godine će iznositi najmanje 43.000 rubalja mesečno (1.038 evra), izjavio je danas gradonačelnik ruske prestonice Sergej Sobjanjin na konferenciji gradskog odbora partije "Jedinstvena Rusija".
"Brz i stabilan privredni rast, ulaganje u modernizaciju ekonomije formiraju sigurnu osnovu za povećenje standarda Moskovljana", rekao je on prenosi ruska agencija "Finmarket".
Prosečna plata u Moskvi je prošle godine bila na niovu od 40.400 rubalja. Sobjanjin je precizirao da plate rastu kako u privredi tako i vanprivrednim delatnostima.
"Već od oktobra 2011. godine povećaće se fondovi za isplatu zarada u dečijim ustanovama, tako da će prosečna plata vaspitača u proseku da se uveća za 20-5 odsto", precizirao je Sobjanjin.
Sem toga, iduće godine prosvetni radnici mogu da očekuju povećanje zarada koje će se izjednačiti sa gradskim prosekom, a maksimalno povećanje dobiće pedagozi u običnim gradskim školama.
Zarade zdravstvenih radnika u Moskvi ove godine biće povećane za 13-15 porocenata zahvaljujući uvođenju novih standarda lekarskih usluga i većem finansiranju iz budžeta.
Moskovski gradonačelnik je takođe istakao da će od 1. januara iduće godine osnovica minimalnih prihoda moskovskih penzionera da se uveća sa sadašnjih 11 na 12.000 rubalja mesečno.
Ruska ekonomija izdrzala krizu
Godinama se ekonomija Rusije oslanjala na skupu energiju, naftu i prirodne resurse. U prošloj godini rast ekonomije opao je približno na 1,3%. Koliko je sada teško ponovno pokrenuti motor ruske ekonomije?
„Imamo dobar balans duga i BDP-a. Ustvari, možemo otvoreno reći da imamo najbolji balans, jer naš vanjski i unutarnji dug iznosi samo 10,7% našeg BDP-a. Usporedite to s američkim ili europskim brojkama.“
Općenito govoreći, postoje dva problema: jedan je vanjski, drugi unutarnji. Vanjski problem je očigledan. To su posljedice globalne ekonomske krize. Situacija u svjetskoj ekonomiji nije baš sjajna. Gotovo sve svjetske ekonomije su u teškom stanju. I situacija u europskoj ekonomiji je vrlo teška, a Europa je naš glavni partner. Naš promet robe s Europom iznosi oko 410 milijuna dolara, tako da se europska ekonomska depresija, naravno, mora odraziti i na našu ekonomiju.
Ali nije to sve, i vjerojatno nije to ono najvažnije. Najvažnije je to što naša ekonomija, nažalost, još uvijek ima izraziti sirovinski predznak, još uvijek se temelji na izvozu energenata. Drugim riječima, glavni problem je struktura ruske ekonomije, struktura proizvodnje i, prirodno, struktura izvoza. Kada bismo imali malo drugačiju strukturu, onda bismo u manjoj mjeri bili ovisni o situaciji na svjetskim tržištima, iako su, naravno, svi ovisni. Svi su na ovaj ili onaj način ovisni: i Japan, i Amerika, Europa, Kina... Pa ipak, glavni cilj je promijeniti strukturu i dostići novu tehnološku razinu, stvoriti modernu, visokotehnološku ekonomiju, zasnovanu na znanju i inovacijama. To je težak zadatak, ali se može riješiti s obzirom da je Rusija moćna zemlja koja ima visoku razinu obrazovanja i zapravo dobru osnovu, stvorenu u 20. stoljeću. Mi radimo upravo na tome.
Novinar jednog poslovnog časopisa je rekao da se Vi, g. Medvedev, čvrsto držite svoje funkcije, jer je predsjednik Putin nezadovoljan stanjem ekonomije. Je li to istina? Bojite li se da ćete izgubiti posao?
„Glavni cilj je promijeniti strukturu i dostići novu tehnološku razinu, stvoriti modernu, visokotehnološku ekonomiju, zasnovanu na znanju i inovacijama. To je težak zadatak, ali se može riješiti s obzirom da je Rusija moćna zemlja koja ima visoku razinu obrazovanja i zapravo dobru osnovu, stvorenu u 20. stoljeću.“
Svi smo mi zabrinuti zbog stanja u kojem se nalazi naša ekonomija. Vi ste naveli brojku koja nije sasvim točna. Ruska ekonomija je prošle godine zabilježila rast od 1, 4 %. To nije mnogo, ali nije ni katastrofa, ako se usporedi sa situacijom u Europi ili u Americi. Mi u tom smislu bilježimo približno jednak rast. Imamo dobar balans između duga i bruto domaćeg proizvoda. Ustvari, možemo otvoreno reći da imamo najbolji balans, jer naš vanjski i unutarnji dug iznosi samo 10, 7% našeg bruto domaćeg proizvoda. Usporedite to s američkim ili europskim brojkama. I inflacija nam nije visoka, doduše po našim standardima. Ona svakako treba biti još niža, ali je za Rusiju već dovoljno niska ako se usporedi sa situacijom od prije 10 godina. Sada je, naime, nešto veća od 6 %. I najzad, kod nas je nezaposlenost dosta niska, svega oko 5, 5 %.
Prema tome, u cjelini gledano, ekonomska situacija je normalna, s jedne strane. Ali s druge strane nitko ne može biti zadovoljan takvim stanjem. Ni ja nisam zadovoljan, a nije ni predsjednik, naravno. Tko god se time bavi ne može biti zadovoljan, jer da bi ekonomija bilježila zadovoljavajući rast mi trebamo podignuti kvalitetu, napraviti krupan korak naprijed. Ako nam to pođe za rukom, onda će biti riješeni zadaci koje smo postavili.
I naravno, ima mnogo ljudi koji žele poslovati u Rusiji. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj nedavno je objavila izvještaj prema kojem problem nije samo u strukturi gospodarstva, nego i u tome što se ekonomija nalazi na raskršću, što je koči neučinkovito upravljanje i nepoštivanje zakona. Poslovni ljudi kažu da je korupcija ogroman problem u našoj zemlji.
Ruska privreda prva u Europi
Prema najnovijim podacima Svjetske banke ruska privreda prestigla je sve europske zemlje i zauzela 5. mjesto u svijetu po svom bruto domaćem proizvodu. Uz to, predviđa se da će u budućnosti jaz između Ruske Federacije i ostatka Starog kontinenta sve više rasti. Pored toga, Svjetska banka je Rusiju početkom srpnja svrstala u skupinu zemalja s visokim nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika.
Spomenuli ste čitav niz problema i ja se slažem da ti problemi postoje. Ako govorimo o popisu glavnih teškoća koje treba prevladati, onda je među njima možda najvažniji problem stvaranje normalne poslovne klime.
Tu nije stvar samo u korupciji. Korupcija svakako jest zlo i utječe na poslovnu klimu. Ona iritira sve naše građane, a ne samo poslovne ljude. No nije niti korupcija jedini problem. Problem je i u slabosti institucija koje trebaju sudjelovati u formiranju poslovne klime. Ako smo objektivni, onda se moramo složiti da korupcija postoji svugdje. Druga je stvar što su kod nas razmjeri korupcije nakon prelaska na tržišnu ekonomiju možda znatno veći nego što su bili u sovjetsko doba, i zato je ovaj problem toliko aktualan. Međutim, još jednom naglašavam da je isto toliko važan i problem institucija. Imam u vidu rad sudskih organa i organa izvršne vlasti, mogućnost brzog izdavanja svih dozvola potrebnih za pokretanje biznisa i neometano poslovanje, naravno, za one koji poštuju zakon i plaćaju poreze, tj. postupaju u skladu s propisima.
Mi se upravo time bavimo. Mi radimo po takozvanim „mapama puta“ za privatni biznis. Svaki konkretan problem ima svoju „kartu“, bilo da se radi o situaciji s carinskim strukturama, o plaćanju poreza ili registraciji privatne firme, a isto tako i o cijelom nizu drugih čimbenika koji utječu na poslovnu klimu. Krećemo se po tim „mapama“, a naše kretanje ocjenjuju međunarodne strukture među kojima je i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj koju ste spomenuli. Te ocjene se izvode na temelju različitih pokazatelja.
Stoga smatram da mi u tom smislu napredujemo. Možda ne tako brzo kako bismo svi željeli, ali čak i na najmjerodavnijoj rang listi Doing Business tijekom prošle godine pomaknuli smo za tridesetak mjesta naviše.
„Imamo dobar balans duga i BDP-a. Ustvari, možemo otvoreno reći da imamo najbolji balans, jer naš vanjski i unutarnji dug iznosi samo 10,7% našeg BDP-a. Usporedite to s američkim ili europskim brojkama.“
Općenito govoreći, postoje dva problema: jedan je vanjski, drugi unutarnji. Vanjski problem je očigledan. To su posljedice globalne ekonomske krize. Situacija u svjetskoj ekonomiji nije baš sjajna. Gotovo sve svjetske ekonomije su u teškom stanju. I situacija u europskoj ekonomiji je vrlo teška, a Europa je naš glavni partner. Naš promet robe s Europom iznosi oko 410 milijuna dolara, tako da se europska ekonomska depresija, naravno, mora odraziti i na našu ekonomiju.
Ali nije to sve, i vjerojatno nije to ono najvažnije. Najvažnije je to što naša ekonomija, nažalost, još uvijek ima izraziti sirovinski predznak, još uvijek se temelji na izvozu energenata. Drugim riječima, glavni problem je struktura ruske ekonomije, struktura proizvodnje i, prirodno, struktura izvoza. Kada bismo imali malo drugačiju strukturu, onda bismo u manjoj mjeri bili ovisni o situaciji na svjetskim tržištima, iako su, naravno, svi ovisni. Svi su na ovaj ili onaj način ovisni: i Japan, i Amerika, Europa, Kina... Pa ipak, glavni cilj je promijeniti strukturu i dostići novu tehnološku razinu, stvoriti modernu, visokotehnološku ekonomiju, zasnovanu na znanju i inovacijama. To je težak zadatak, ali se može riješiti s obzirom da je Rusija moćna zemlja koja ima visoku razinu obrazovanja i zapravo dobru osnovu, stvorenu u 20. stoljeću. Mi radimo upravo na tome.
Novinar jednog poslovnog časopisa je rekao da se Vi, g. Medvedev, čvrsto držite svoje funkcije, jer je predsjednik Putin nezadovoljan stanjem ekonomije. Je li to istina? Bojite li se da ćete izgubiti posao?
„Glavni cilj je promijeniti strukturu i dostići novu tehnološku razinu, stvoriti modernu, visokotehnološku ekonomiju, zasnovanu na znanju i inovacijama. To je težak zadatak, ali se može riješiti s obzirom da je Rusija moćna zemlja koja ima visoku razinu obrazovanja i zapravo dobru osnovu, stvorenu u 20. stoljeću.“
Svi smo mi zabrinuti zbog stanja u kojem se nalazi naša ekonomija. Vi ste naveli brojku koja nije sasvim točna. Ruska ekonomija je prošle godine zabilježila rast od 1, 4 %. To nije mnogo, ali nije ni katastrofa, ako se usporedi sa situacijom u Europi ili u Americi. Mi u tom smislu bilježimo približno jednak rast. Imamo dobar balans između duga i bruto domaćeg proizvoda. Ustvari, možemo otvoreno reći da imamo najbolji balans, jer naš vanjski i unutarnji dug iznosi samo 10, 7% našeg bruto domaćeg proizvoda. Usporedite to s američkim ili europskim brojkama. I inflacija nam nije visoka, doduše po našim standardima. Ona svakako treba biti još niža, ali je za Rusiju već dovoljno niska ako se usporedi sa situacijom od prije 10 godina. Sada je, naime, nešto veća od 6 %. I najzad, kod nas je nezaposlenost dosta niska, svega oko 5, 5 %.
Prema tome, u cjelini gledano, ekonomska situacija je normalna, s jedne strane. Ali s druge strane nitko ne može biti zadovoljan takvim stanjem. Ni ja nisam zadovoljan, a nije ni predsjednik, naravno. Tko god se time bavi ne može biti zadovoljan, jer da bi ekonomija bilježila zadovoljavajući rast mi trebamo podignuti kvalitetu, napraviti krupan korak naprijed. Ako nam to pođe za rukom, onda će biti riješeni zadaci koje smo postavili.
I naravno, ima mnogo ljudi koji žele poslovati u Rusiji. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj nedavno je objavila izvještaj prema kojem problem nije samo u strukturi gospodarstva, nego i u tome što se ekonomija nalazi na raskršću, što je koči neučinkovito upravljanje i nepoštivanje zakona. Poslovni ljudi kažu da je korupcija ogroman problem u našoj zemlji.
Ruska privreda prva u Europi
Prema najnovijim podacima Svjetske banke ruska privreda prestigla je sve europske zemlje i zauzela 5. mjesto u svijetu po svom bruto domaćem proizvodu. Uz to, predviđa se da će u budućnosti jaz između Ruske Federacije i ostatka Starog kontinenta sve više rasti. Pored toga, Svjetska banka je Rusiju početkom srpnja svrstala u skupinu zemalja s visokim nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika.
Spomenuli ste čitav niz problema i ja se slažem da ti problemi postoje. Ako govorimo o popisu glavnih teškoća koje treba prevladati, onda je među njima možda najvažniji problem stvaranje normalne poslovne klime.
Tu nije stvar samo u korupciji. Korupcija svakako jest zlo i utječe na poslovnu klimu. Ona iritira sve naše građane, a ne samo poslovne ljude. No nije niti korupcija jedini problem. Problem je i u slabosti institucija koje trebaju sudjelovati u formiranju poslovne klime. Ako smo objektivni, onda se moramo složiti da korupcija postoji svugdje. Druga je stvar što su kod nas razmjeri korupcije nakon prelaska na tržišnu ekonomiju možda znatno veći nego što su bili u sovjetsko doba, i zato je ovaj problem toliko aktualan. Međutim, još jednom naglašavam da je isto toliko važan i problem institucija. Imam u vidu rad sudskih organa i organa izvršne vlasti, mogućnost brzog izdavanja svih dozvola potrebnih za pokretanje biznisa i neometano poslovanje, naravno, za one koji poštuju zakon i plaćaju poreze, tj. postupaju u skladu s propisima.
Mi se upravo time bavimo. Mi radimo po takozvanim „mapama puta“ za privatni biznis. Svaki konkretan problem ima svoju „kartu“, bilo da se radi o situaciji s carinskim strukturama, o plaćanju poreza ili registraciji privatne firme, a isto tako i o cijelom nizu drugih čimbenika koji utječu na poslovnu klimu. Krećemo se po tim „mapama“, a naše kretanje ocjenjuju međunarodne strukture među kojima je i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj koju ste spomenuli. Te ocjene se izvode na temelju različitih pokazatelja.
Stoga smatram da mi u tom smislu napredujemo. Možda ne tako brzo kako bismo svi željeli, ali čak i na najmjerodavnijoj rang listi Doing Business tijekom prošle godine pomaknuli smo za tridesetak mjesta naviše.