POSAO U NEMAČKOJ ZA 20.000 BALKANACA: Evo koga traže i šta treba od dokumenata!
Nemačka je odlučila da olakša građanima iz šest zemalja zapadnog Balkana zapošljavanje i plaćenu radnu obuku u toj zemlji, u kojoj, kako kaže ministarka za socijalna pitanja Andrea Nales, ima rekordnih 600.000 radnih mesta
– Moramo da stvorimo kontigent radnih dozvola za državljane svih šest država Zapadnog Balkana. To bi bila mogućnost da se prekine vrzino kolo ulaska u Nemačku i deportacije – rekla je Nales.
Planirano je da se u narednih pet godina, za ljude iz tih država obezbedi 20.000 radnih dozvola za poslove svih profila.
– Reč je o radnim dozvolama, 20.000 godišnje, a ne o ljudima.Mnogo više od 20.000 ljudi iz zapadnog Balkana bi moglo da dođe u Nemačku, ako se računa da će oni, pre ili kasnije povesti sa sobom i porodicu – rekla je Nales.U region Zapadnog Balkana računaju se bivše zemlje SFRJ, bez Slovenije, plus Albanija. S obzirom da je Hrvatska članica EU, ovaj predlog ministarke se odnosi na Srbiju, Crnu Goru, BiH, Kosovo, Makedniju i Albaniju.
Evo koji su uslovi da biste dobili radnu vizu u Nemačkoj: Odobrenje nemačke Agencije za zapošljavanje, konkretna ponuda za radno mesto ili profesionalnu obuku – uz platu na lokalnom nivou.
Nales je svoj predlog obrazložila ovako:
– Ne može biti da sa zemljama poput Bosne i Hercegovine i Crne Gore razgovaramo o kandidaturi za EU članstvo, dok istovremeno ljudi iz tih zemalja u Nemačku dolaze samo preko našeg zakona o azilu. To je pogrešan put i opterećuje sistem predviđen za potražioce azila.
Ona planira da uvede i druge olakšice. Naime, po sada važećem zakonu, stranac može da se zaposli, tek kada za to određeno radno mesto nema prikladnih kandidata iz Nemačke ili neke druge članice EU.
– Tamo gde ima nepotrebnih prepreka, trebalo bi ih ukinuti. Mogu da zamislim da se (ljudima za Zapadnog Balkana) posle tri meseca boravka u Nemačkoj, na tri godine ukine to pravilo prioriteta za Nemce i građane EU. Time bi se rasteretila i agencije za zapošljavanje – dodala je ona.
No, potpuno ukidanje te regulative je Nales odbacila: “Još uvek imamo 240.000 mladih ljudi koji ne uspevaju da nađu posao i milion dugoročno nezaposlenih. Njih ne smemo zaboraviti”, prenosi Špigel.
Izvor: dw.com
– Moramo da stvorimo kontigent radnih dozvola za državljane svih šest država Zapadnog Balkana. To bi bila mogućnost da se prekine vrzino kolo ulaska u Nemačku i deportacije – rekla je Nales.
Planirano je da se u narednih pet godina, za ljude iz tih država obezbedi 20.000 radnih dozvola za poslove svih profila.
– Reč je o radnim dozvolama, 20.000 godišnje, a ne o ljudima.Mnogo više od 20.000 ljudi iz zapadnog Balkana bi moglo da dođe u Nemačku, ako se računa da će oni, pre ili kasnije povesti sa sobom i porodicu – rekla je Nales.U region Zapadnog Balkana računaju se bivše zemlje SFRJ, bez Slovenije, plus Albanija. S obzirom da je Hrvatska članica EU, ovaj predlog ministarke se odnosi na Srbiju, Crnu Goru, BiH, Kosovo, Makedniju i Albaniju.
Evo koji su uslovi da biste dobili radnu vizu u Nemačkoj: Odobrenje nemačke Agencije za zapošljavanje, konkretna ponuda za radno mesto ili profesionalnu obuku – uz platu na lokalnom nivou.
Nales je svoj predlog obrazložila ovako:
– Ne može biti da sa zemljama poput Bosne i Hercegovine i Crne Gore razgovaramo o kandidaturi za EU članstvo, dok istovremeno ljudi iz tih zemalja u Nemačku dolaze samo preko našeg zakona o azilu. To je pogrešan put i opterećuje sistem predviđen za potražioce azila.
Ona planira da uvede i druge olakšice. Naime, po sada važećem zakonu, stranac može da se zaposli, tek kada za to određeno radno mesto nema prikladnih kandidata iz Nemačke ili neke druge članice EU.
– Tamo gde ima nepotrebnih prepreka, trebalo bi ih ukinuti. Mogu da zamislim da se (ljudima za Zapadnog Balkana) posle tri meseca boravka u Nemačkoj, na tri godine ukine to pravilo prioriteta za Nemce i građane EU. Time bi se rasteretila i agencije za zapošljavanje – dodala je ona.
No, potpuno ukidanje te regulative je Nales odbacila: “Još uvek imamo 240.000 mladih ljudi koji ne uspevaju da nađu posao i milion dugoročno nezaposlenih. Njih ne smemo zaboraviti”, prenosi Špigel.
Izvor: dw.com
KAKO NACI POSAO U NEMACKOJ
Kako naći posao u Nemačkoj
Bez obzira na to da li ste u Srbiji ili vec u Nemackoj posao je najbolje tražiti teko Interneta. Traženje posla je najbolje početi od sajtova državnih isntitucija kao što su: Federal Employment Agency, International Placement Service, EURES.Federal Employment Agency (Federalna agencija za zapošljavanje)
Najveći nemački portal za pretragu poslova sajt Federal Employment Agency (BA) agencije. Jedan od osnovnih ciljeva agencije je da pomogne ljudima u Nemačkoj u traženju posla. Na njihovim stranicama je moguće pretražiti bazu podataka slobodnih radnih mjesta. Pretragu je moguće raditi na engleskom nemačkom I francuskom jeziku, no ipak većina oglasa je samo na nemačkom jeziku.
Za više informacija posetite sajt: http://www.arbeitsagentur.de/
International Placement Service
Ljudi koji traže posao, a još nisu u Nmačkoj mogu potražiti pomoć u agenciji: International Placement Service (ZAV). ZAV je deo Federalne agencije za zapošljavanje a osnovni cilj ove agencije je nalaženje poslaa za strane državljane.
Za više informacija posetite link: http://www.arbeitsagentur.de/web/content/DE/service/Ueberuns/WeitereDienststellen/ZentraleAuslandsundFachvermittlung/index.htm
EURES
Evropska agencija za zapošljavnje koja ima partnere u trideset i jednoj zemlji jednim imenom naziva EURES. Agencija je zamišljena da promoviše rad u Evropi pružanjem usluga savetovanja ili usluga pomoći u traženjz posla. Agencija nudi zanimljive perspektivne poslove i programe finansiranja a za više informacija potrebno je kontaktirati zastupnike pojedinih zemalja. Na njihovim stranicama moguće je pronaći detaljne informacije o životu i radu u svim zemljama članicama. Portal je dostupan na 25 jezika. EURES svakog proleća I jeseni organizuje European Job Days u velikom broju Evropskih zemalja, ali medju njima na žalost još uvek nije Srbija budući da nije članica EU.
Za više informacija posetite link: www.europa.eu/eures
Traženje posla putem interneta
Traženje posla pre odlaska u Nemačku najlakše je putem online berzi poslova jer mnoge Nemačke kompanije slobodna radna mesta ne oglašavaju samo kroz agencije već ih objavljuju i na internetu.
Najpoznatiji sajtovi za pretragu poslova u Nemačkoj su sledeći:
www.monster.de
www.research-in-germany.de
jobs.expatica.com/de
www.stepstone.de
jobseurope.net
careerjet.de
www.jobpilot.de
www.toytowngermany.com
Ako tražite visoko kvalifikovani ili akademski posao , pogledajte stranice poput: www.berlin-online.de, www.berliner-zeitung.de, www.ex-berliner.com, ili novine Frankfurter Allgemeine Zeitung, Suddeutsche Zeiting, Die Weld, Handelsblatt i Frankfurter Rundshau.
Kao I u drugim zemljama, networking ponekad može dati rezultate, ali ako preporuka ne dolazi od bližih prijatelja ili saradnika najverojatnije nećete uspeti. Alternativa web portalima je poznavanje imena firme u kojoj tražite posao jer većina većih firmi na sopstvenim stranicama oglašava slobodna radna mesta. Ukoliko ovako tražite posao, obratite pažnju na sledeće stranice sajtova firmi: “Stellenangebote”, “Karriere” or “Vakanzen”. Značajan u traženju posla može biti I Linkedin profil, buduči da se na mreži redovno oglašavaju slobodna radna mesta.
CV i prijava
Ako se prijavljujete za stalan posao, poslodavac će očekivati od vas da predate detaljno dokumentovano obrazovanje i profesionalnu karijeru. Dokumetacija treba da se bazira na biografiji koja nosi naziv Lebenslauf. Kao I svaki CV, Lebenslauf mora sadržati informacije o svim prethodnim pozicijama na kojima ste radili, te odgovornosti koje ste imali. Sve informacije koje navodite u dokumentaciji navode se obrnuto hronološkim redom. Takođe u dokumentaciji se očekuje da navedete većinu ličnih informacija kao npr. bračno stanje, datum rođenja, broj dece i fotografiju novijeg datuma. Uz biografiju Vaša prijava treba da ima i pismo preporuke od strane prethodnih poslodavaca i kopiju ostvarenih nagrada ili ocena. Poslodavci prilikom zapošljavanja žele znati sve o Vama, a izostavljanje bilo koje od navedenih informacija može Vas isključiti iz izbornog postupka, naročito ako su većina kandidata Nemci. Ako se odlučite za traženje posla putem agencija za zapošljavanje one će vam pomoći u sastavljanju potrebne dokumentacije i objasniti sve detalje vezane za poslovne konkurse. Srpska NSZ posreduje pri zapošljavanju Srba u Nemačkoj, te je stoga to i najjednostavniji način za informisanje o mogućnostima koje su pred Vama.
Agencije za regrutovanje kadrova i head hunting
Ovo je svakako dobra opcija ali samo za one kadrove koji su na vrhu u svojoj branši. Agencije su popularne kada se traže ljudi za menadžerske pozicije, IT stručnjake i naučnike.
Ko najlakše nalazi posao u Nemačkoj
Budući da je i nemačko tržište rada u krizi posao je teže naći nego ranije. Najtraženiji su kao I kod nas poslovi iz IT industije, kao I visokokvalifikovani stručnjaci. Ako spadate u jednu od ove dve oblasti ne bi trebao biti problem da nadjete zaposlenje.
Poslednjih nekoliko godina veoma su deficitarni I kadrovi iz oblasti medicine, kao što su negovatelji, medicinske sestre, lekari opšte prakse I specijalisti.
Bez obzira na to da li ste u Srbiji ili vec u Nemackoj posao je najbolje tražiti teko Interneta. Traženje posla je najbolje početi od sajtova državnih isntitucija kao što su: Federal Employment Agency, International Placement Service, EURES.Federal Employment Agency (Federalna agencija za zapošljavanje)
Najveći nemački portal za pretragu poslova sajt Federal Employment Agency (BA) agencije. Jedan od osnovnih ciljeva agencije je da pomogne ljudima u Nemačkoj u traženju posla. Na njihovim stranicama je moguće pretražiti bazu podataka slobodnih radnih mjesta. Pretragu je moguće raditi na engleskom nemačkom I francuskom jeziku, no ipak većina oglasa je samo na nemačkom jeziku.
Za više informacija posetite sajt: http://www.arbeitsagentur.de/
International Placement Service
Ljudi koji traže posao, a još nisu u Nmačkoj mogu potražiti pomoć u agenciji: International Placement Service (ZAV). ZAV je deo Federalne agencije za zapošljavanje a osnovni cilj ove agencije je nalaženje poslaa za strane državljane.
Za više informacija posetite link: http://www.arbeitsagentur.de/web/content/DE/service/Ueberuns/WeitereDienststellen/ZentraleAuslandsundFachvermittlung/index.htm
EURES
Evropska agencija za zapošljavnje koja ima partnere u trideset i jednoj zemlji jednim imenom naziva EURES. Agencija je zamišljena da promoviše rad u Evropi pružanjem usluga savetovanja ili usluga pomoći u traženjz posla. Agencija nudi zanimljive perspektivne poslove i programe finansiranja a za više informacija potrebno je kontaktirati zastupnike pojedinih zemalja. Na njihovim stranicama moguće je pronaći detaljne informacije o životu i radu u svim zemljama članicama. Portal je dostupan na 25 jezika. EURES svakog proleća I jeseni organizuje European Job Days u velikom broju Evropskih zemalja, ali medju njima na žalost još uvek nije Srbija budući da nije članica EU.
Za više informacija posetite link: www.europa.eu/eures
Traženje posla putem interneta
Traženje posla pre odlaska u Nemačku najlakše je putem online berzi poslova jer mnoge Nemačke kompanije slobodna radna mesta ne oglašavaju samo kroz agencije već ih objavljuju i na internetu.
Najpoznatiji sajtovi za pretragu poslova u Nemačkoj su sledeći:
www.monster.de
www.research-in-germany.de
jobs.expatica.com/de
www.stepstone.de
jobseurope.net
careerjet.de
www.jobpilot.de
www.toytowngermany.com
Ako tražite visoko kvalifikovani ili akademski posao , pogledajte stranice poput: www.berlin-online.de, www.berliner-zeitung.de, www.ex-berliner.com, ili novine Frankfurter Allgemeine Zeitung, Suddeutsche Zeiting, Die Weld, Handelsblatt i Frankfurter Rundshau.
Kao I u drugim zemljama, networking ponekad može dati rezultate, ali ako preporuka ne dolazi od bližih prijatelja ili saradnika najverojatnije nećete uspeti. Alternativa web portalima je poznavanje imena firme u kojoj tražite posao jer većina većih firmi na sopstvenim stranicama oglašava slobodna radna mesta. Ukoliko ovako tražite posao, obratite pažnju na sledeće stranice sajtova firmi: “Stellenangebote”, “Karriere” or “Vakanzen”. Značajan u traženju posla može biti I Linkedin profil, buduči da se na mreži redovno oglašavaju slobodna radna mesta.
CV i prijava
Ako se prijavljujete za stalan posao, poslodavac će očekivati od vas da predate detaljno dokumentovano obrazovanje i profesionalnu karijeru. Dokumetacija treba da se bazira na biografiji koja nosi naziv Lebenslauf. Kao I svaki CV, Lebenslauf mora sadržati informacije o svim prethodnim pozicijama na kojima ste radili, te odgovornosti koje ste imali. Sve informacije koje navodite u dokumentaciji navode se obrnuto hronološkim redom. Takođe u dokumentaciji se očekuje da navedete većinu ličnih informacija kao npr. bračno stanje, datum rođenja, broj dece i fotografiju novijeg datuma. Uz biografiju Vaša prijava treba da ima i pismo preporuke od strane prethodnih poslodavaca i kopiju ostvarenih nagrada ili ocena. Poslodavci prilikom zapošljavanja žele znati sve o Vama, a izostavljanje bilo koje od navedenih informacija može Vas isključiti iz izbornog postupka, naročito ako su većina kandidata Nemci. Ako se odlučite za traženje posla putem agencija za zapošljavanje one će vam pomoći u sastavljanju potrebne dokumentacije i objasniti sve detalje vezane za poslovne konkurse. Srpska NSZ posreduje pri zapošljavanju Srba u Nemačkoj, te je stoga to i najjednostavniji način za informisanje o mogućnostima koje su pred Vama.
Agencije za regrutovanje kadrova i head hunting
Ovo je svakako dobra opcija ali samo za one kadrove koji su na vrhu u svojoj branši. Agencije su popularne kada se traže ljudi za menadžerske pozicije, IT stručnjake i naučnike.
Ko najlakše nalazi posao u Nemačkoj
Budući da je i nemačko tržište rada u krizi posao je teže naći nego ranije. Najtraženiji su kao I kod nas poslovi iz IT industije, kao I visokokvalifikovani stručnjaci. Ako spadate u jednu od ove dve oblasti ne bi trebao biti problem da nadjete zaposlenje.
Poslednjih nekoliko godina veoma su deficitarni I kadrovi iz oblasti medicine, kao što su negovatelji, medicinske sestre, lekari opšte prakse I specijalisti.
BERACIMA MALINE 200 EUR DNEVNO
IZVOR: TANJUGBanja Luka -- Branje malina u pojedinim zemljama u inostranstvu plaćeno je čak i do 13 puta više nego u Republici Srpskoj.
Zbog toga se brojni stanovnici RS ne libe da pređu hiljade kilometara kako bi zaradili na sezonskim poslovima.
U Finskoj berač malina za kilogram ubranih plodova zaradi 7,8 konvertibilnih maraka (3,9 evra), a u Srpskoj za taj isti posao najviše 0,6 KM (0,3 evra).
Predsednik Udruženja malinara RS Ljubiša Alempić rekao je za Glas Srpske da za kilogram ubranih malina berač u RS dobije od 0,5 do 0,6 KM, dok dnevnica iznosi 30 maraka.
"Berač malina u Finskoj može da ubere 50 kilograma, što znači da za dan može zaraditi oko 400 maraka", rekao je Alempić i dodao da se ovim poslom bave uglavnom nezaposlene žene, kao i đaci koji nemaju nikakvih obaveza u vreme sezone branja malina.
Predsednik Udruženja voćara RS Dragoja Dojčinović istakao je da je velika razlika i u zaradi od branja jagoda, jer se za kilogram ubranih plodova u RS zaradi 0,3 KM, a u Finskoj oko 5,5 KM.
Dojčinović je naglasio da uskoro počinje branje breskve, kajsije i višnje, a kasnije jabuke i kruške. "Voćari za sve ove sezonske poslove obično izdvajaju 30 maraka dnevnice a, pored toga, radnicima je obezbeđen prevoz i hrana", kazao je Dojčinović
Zbog toga se brojni stanovnici RS ne libe da pređu hiljade kilometara kako bi zaradili na sezonskim poslovima.
U Finskoj berač malina za kilogram ubranih plodova zaradi 7,8 konvertibilnih maraka (3,9 evra), a u Srpskoj za taj isti posao najviše 0,6 KM (0,3 evra).
Predsednik Udruženja malinara RS Ljubiša Alempić rekao je za Glas Srpske da za kilogram ubranih malina berač u RS dobije od 0,5 do 0,6 KM, dok dnevnica iznosi 30 maraka.
"Berač malina u Finskoj može da ubere 50 kilograma, što znači da za dan može zaraditi oko 400 maraka", rekao je Alempić i dodao da se ovim poslom bave uglavnom nezaposlene žene, kao i đaci koji nemaju nikakvih obaveza u vreme sezone branja malina.
Predsednik Udruženja voćara RS Dragoja Dojčinović istakao je da je velika razlika i u zaradi od branja jagoda, jer se za kilogram ubranih plodova u RS zaradi 0,3 KM, a u Finskoj oko 5,5 KM.
Dojčinović je naglasio da uskoro počinje branje breskve, kajsije i višnje, a kasnije jabuke i kruške. "Voćari za sve ove sezonske poslove obično izdvajaju 30 maraka dnevnice a, pored toga, radnicima je obezbeđen prevoz i hrana", kazao je Dojčinović
Proširena lista deficitarnih zanimanja u Nemačkoj probudila je nadu nezaposlenih ili loše plaćenih Srba da se može otići negde gde se živi bolje. Međutim, put do tradicionalnog srpskog "Eldorada", je sve pre nego posut ružama.
Zapravo i sam put je "rudarski posao".
Već više od pola veka tradicionalna destinacija pečalbara iz Srbije, Nemačka, ponovo je posebno interesantna mnogima iz velike populacije nezaposlenih. Ništa čudo, jer u privrednoj "lokomotivi" Evrope nezaposlenost je negde oko pet odsto. To je oko pet puta manje nego u Srbiji, i praktično može da se gleda kao puna zaposlenost.
U Nemačkoj ne samo da "svi rade" nego u mnogim profesijama, od "majstorskih" preko medicinskih do inžinjerskih, nedostaje srednje ili visokostručan kadar.
U takvoj situaciji "ulje na vatru" interesovanja armije nezaposlenih u Srbiji dolilo je i relativno nedavno proširenje liste deficitarnih zanimanja, koju izdaje nemačka Savezna agencija za rad. Ta lista nije, kako je u Srbiji u pravi mah shvaćena "pozivna lista", već lista zanimanja za koje se nemačkim firmama dozvoljava da zaposle strance, jer kod kuće manjka tog kadra.
Kao industrijski visokorazvijena zemlja Nemačka, ali i EU u celini, ima problema sa stalnim nedostatkom visokostručnog kadra. Zbog toga je i uvedena "plava karta EU".
To j i najidealnija varijanta dobijanja posla u inostranstvu, da vam neko ponudi posao u privredno vodećoj državi EU.
Kada dobijete konkretnu ponudu za rad u Nemačkoj, a ona nosi i platu od najmanje 46.400 evra (bruto, godišnje, za 2013 godinu) možete se nadati i "plavoj karti". Radi se o kombinovanoj dozvoli boravka i rada u nekoj državi članici EU.
Iako formalno važi za sve profesije i zanimanja, u praksi se ne daje stručnjacima iz oblasti društvenih nauka, ali je česta kod profesija i zanimanja koja su u Nemačkoj podvedena pod skraćenicu MINT – matematika, informatika, prirodne nauke i tehnika.
Uz mnogo sreće pomaže i NSZPored pomaganja zapošljavanju medicinara u Nemačkoj, NZS je u 2013. posredovala i za zapošljavanje recimo nastavnika engleskog jezika za rad u Japanu, diplomiranih farmaceuta za rad u Srpskoj, poljoprivrednih i mašinskih inženjera, veterinara, laboratorijskih tehničara, mehaničara... u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a trenutno je otvoren poziv za zapošljavanje medicinskog osoblja u Kataru.
Prema navodima Instituta nemačke privrede, samo u ove četiri oblasti nedostaje oko 120.000 visokokvalifikovanih ljudi.
Potreba Nemačke za tim profesionalcima je tolika da im se može dodeliti "plava karta" i kada im je ponuđena manja plata od navedene (ukoliko odgovara nemačkim platama iz tih profesija) ali samo najmanje do iznosa 36.192 evra godišnje.
Do posla se, međutim, dolazi sopstvenom inicijativom, i tu samo na krajnje uopštenom informativnom nivou mogu da pomognu nemačke institucije u Srbiji, poput Ambasade odnosno Konzulata Nemačke ili Delegacije nemačke privrede.
U obe institucije su za MONDO rekli da zapošljavanje u principu nije u delokrugu njihovog rada, jer Ambasada predstavlja državu, a ne pojedinačne (privatne) firme, a Delegacija je posrednik između firmi, odnosno privreda, i može pružiti nemačkim firmama informacije o određenim profilima na ovdašnjem tržištu rada.
"Visoko stručne osobe su tražene, ali one bi morale da same pronađu posao, najlakše preko pretraživača sličnih ovdašnjim Infostud ili Lako do posla, recimo popularnog Monster.de", savetuje Milan Vučković iz Delegacije nemačke privrede u Srbiji.
BEZ PLAVE KARTE
Nemačke firme ne traže samo one najvišeg stepena obrazovanja, naprotiv. Na listi je pedestak zanimanja. U Institutu nemačke privrede kažu da je i nova "pozitivna lista" prekratka i da nedostaje bar još sedamdesetak zanimanja. Naveden je i primer i da se u junu 2013. na oglase za elektrotehničare javilo 94 odsto ljudi neodgovarajuće struke.
Pošto je varijanta sa "plavom kartom" za veliku većinu nezaposlenih građana Srbije više-manje utopistička varijatna, potencijalnim gasterbajterima predstoji rudarski posao pre nego što odu u "obećanu zemlju". "Rudariti" se može preko interneta, što je jeftinija varijanta, a za visokoobrazovane i na licu mesta.
Kao prvo mesto gde na internetu treba "zabiti ašov" je internet portal državne medijske kuće Dojče vele, na kom postoji dovoljna broj linkova ka državnim institucijama ali i oglasima za posao, koji mogu da pomognu jednom budućem gasterbajteru.
Jedna od korisnih informacija sa tog sajta je da za traženje posla u samoj Nemačkoj možete dobiti namensku vizu koja važi šest meseci. Da bi postali zvanični tražilac posla" potrebna je dokumentacija kao i novac. Za dobijanje vize u Konzulatu Nemačke u Beogradu treba priložiti dokaz o završenom visokom obrazovanju, kao i dokaz da za vreme boravka u Nemačkoj sami možete da se izdržavate. Sa tom vizom zabranjen je rad.
Ali, pre nego se zaputite ne za Nemačku, već do njenog konzulata u Beogradu, trebalo bi da budete načisto za dve stvari – jezik i kvalifikacije koje posedujete.
Jezik i provera kvalifikacija
Da biste dobili posao u Nemačkoj prvo i nezaobilazno je znanje nemačkog jezika. Niko ne očekuje da govorite kao da ste rođeni u Frankfurtu, ali osnovno znanje je neophodno. Drugo, i takođe nezaobilazno, je potvrđena kvalifikacija stečena "kod kuće".
Od stranaca koji mogu da se zaposle u deficitarnim zanimanjima traži se znanje jezika na evropski standardizovanom stepenu "A2", kao minimalno, a prednost je "B1" i više. Kategorija "A" podrazumeva elementarnu upotrebu jezika i snalaženje u jednostavnim temama, recimo možete da opišete svoje potrebe, na primer, prilikom kupovine ili u drugim poznatim svakodnevnim situacijama. Kategorija "B" podrazumeva mogućnost iznošenja stavova i saopštavanje svojih iskustava i doživljaja, nada i ciljeva, planova....
Koliko je jezik važan mogu da vam potvrde medicinari koji su se prijavili na konkurse Nacionalne službe za zapošljavanje u februaru i junu ove godine.
Traženi su zdravstveni radnici sa srednjom stručnom spremom, koji su imali završenu srednju medicinsku školu opšteg i pedijatrijskog smera te položen stručni ispit, kao i bar tri godine radnog iskustva.
Ponuđena plata je bila 1900 evra (bruto) mesečno, za početno vreme (do 12 meseci) na poziji "asistenta za zdravstvenu negu" dok se ne nostrifikuje diploma. Sa dobijanjem stastusa zdravstvenog radnika povećava se i plata.
Kako nam je rečeno u NSZ od 1.731 ljudi koji su se javili za dobijanje obezbeđenog posla u Nemačkoj (projekat "Triple Twin" u saradnji NSZ, Savezne agencije za zapošljavanje Nemačke i Nemačke agencije za tehničku saradnju), trijažu jezičkog testa je prošlo samo njih 202.
I ono koji su prošli razgovore sa jezičkim stručnjacima Gete instituta, morali su da nastave jezičku i stručnu pripremu pre nego što bi mogli da se zapute za Nemaćku. Od te grupe ljudi do sada je stiglo do mogućnosti da rade uz konnkretne kontakte sa posolodavcima, njih pedesetak, a samo je tridesetak potpisalo ugovor o radu u Nemačkoj.
Ako se snalazite s nemačkim, ili ga govorite dovoljno dobro za posao na koji "pucate", sledeća prepreka je pitanje formalne kvalifikacije. Postoji nekoliko mogućnosti da proverite kako stoje stvari sa priznanjem diplome ili potvrde o stručnoj spremi u Nemačkoj.
Recimo, na internet-portalu na nemačkom i engleskom jeziku (koji ima i opciju „jednostavan nemački") koji pripada Ministarstvu za obrazovanje i istraživanje.
Ako i dalje niste sigurni gde da pitate da li se vaša diploma priznaje, tu je i dežurna telefon službe koja pripada Saveznoj kancelariji za imigrante i izbeglice i sa njom možete komunicirati na nemačkom i engleskom jeziku ( + 49 30 1815-1111, 030-1815-111).
Svoj sajt za proveru visokoškolskih diploma ima i Ministarstvo kulture.
Reč je o velikoj banci podataka u koju su uneti nazivi diploma iz 180 zemalja, među kojima je i Srbija.
Stvar je još komplikovanija time što Nemačka ima svoj sistem imenovanja diploma i prevođenja inostranih diploma. U banci podataka su originalni (srpski) nazivi diploma, ali sam portal je samo na nemačkom jeziku.
Na sajtu Dojče vele ima detaljan opis kako se do "moje diplome" stiže, što je veoma korisno za one koji će nemački jezik tek savladati, a žele već sada da vide gde sa diplomom "stoje".
Tako, na primer, srpska diploma " inženjer elektrotehnike i računarstva" glasi "Ingenieur der Elektrotechnik und des Rechnerwesens", ima oznaku "A3" (ravno studijama u Nemačkoj kraćim od četiri godine). Zanimljivo je i da se priznaju, odnosno navedena su samo dva fakulteta – Elektrotehnički fakultetu Univerziteta u Beogradu (status H+) i Fakultet tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu (H+).
Za sva pitanja u vezi sa postupkom priznavanja diplome, na raspolaganju je sledeća adresa elektronske pošte: zabinfo(et)kmk.org.
Ako niste sigurni kako stoje stvari sa Vašom diplomom/potvrdom o kvalifikaciji, možete diplomu ili svedočanstvo poslati ovoj službi. Ona će onda ispitati kako se Vaša diploma vrednuje u Nemačkoj. O podnošenju odgovarajućeg zahteva se možete raspitati telefonski i to na broju:
+49 228 501 664 (Iz Nemačke: 0228 501 664) i to ponedeljkom, utorkom i četvrtkom od 10 do 12 sati.
Cena odgovarajuće potvrde o priznanju/vođenju Vaše diplome je 100 evra, za svaku sledeću potvrdu o drugim diplomama ili ponovno izdavanje prve potvrde plaće se 50 evra.
KONKURSI
Kada ste se uverili s kakvom diplomom i potrebnim znanjem raspolažete, iz ugla gledanja jednog poslodavca u Nemačkoj, kreće pravi posao. Potragu preko interneta najbolje je započeti na sajtu Savezne agencije za rad kao i mreže EURES, koja pokriva celu EU i specijalizovanim internet portalima. Na nekim portalima objašnjenja su na nemačkom i engleskom jeziku a na nekima je ta jezička lista veća ali naravno ne bi trebalo očekivati da je tu ubrojen i srpski jezik.
Oglasi firmi ali i agencija za zapošljavanje su, prirodno, u velikoj većini na nemačkom jeziku.
Tako je na sajtu make-it-germany jedna od aktuelnih ponuda za električara-mahatroničara u Ejlenburgu, koji je dala jedna privatna agencije za zapošljavanje. Od kandidata se zahteva poznavanje instalacija električnih elemenata u mašinama, čitanje šema i osnovano znanje insatalacija Siemens S7 i Beckhoff TwinCat. Takođe, kandidat bi trebalo da ima setifikate o zanatu, vozačku dozvolu B kategorije, svoje vozilo i spremnost da putuje...
Pored traženja oglasa na internetu, moguća je, da ne kažemo poželjna i obavezna, svaka druga privatna inicijativa – od praćenja oglasa u nemačkoj dnevnoj štampi do samoinicijativnog slanja svog CV-a i firmama koje nisu oglasile potrbu za radnim mestom vašeg proifila. Nikad se ne zna.
Ako niste sigurni odakle da počnete, Dojče vele kaže da možete telefonom zvati Saveznu agenciju za rad na poseban broj u Bonu (+ 49 228 713 13 13, iz Nemačke: 0228 713 13 13), i tamo pitati odakle da svoju potragu počnete.
Ako ste našli posao koji vas privlači, bacite se na pisanje CV-a. Nemačku mustru za to imate na sajtu Delegacije nemačke privrede u Srbiji.
Tek kada sve to obavite, možete (nakratko) odložiti ašov i sačekati odgovore.
Srećno.
Zapravo i sam put je "rudarski posao".
Već više od pola veka tradicionalna destinacija pečalbara iz Srbije, Nemačka, ponovo je posebno interesantna mnogima iz velike populacije nezaposlenih. Ništa čudo, jer u privrednoj "lokomotivi" Evrope nezaposlenost je negde oko pet odsto. To je oko pet puta manje nego u Srbiji, i praktično može da se gleda kao puna zaposlenost.
U Nemačkoj ne samo da "svi rade" nego u mnogim profesijama, od "majstorskih" preko medicinskih do inžinjerskih, nedostaje srednje ili visokostručan kadar.
U takvoj situaciji "ulje na vatru" interesovanja armije nezaposlenih u Srbiji dolilo je i relativno nedavno proširenje liste deficitarnih zanimanja, koju izdaje nemačka Savezna agencija za rad. Ta lista nije, kako je u Srbiji u pravi mah shvaćena "pozivna lista", već lista zanimanja za koje se nemačkim firmama dozvoljava da zaposle strance, jer kod kuće manjka tog kadra.
Kao industrijski visokorazvijena zemlja Nemačka, ali i EU u celini, ima problema sa stalnim nedostatkom visokostručnog kadra. Zbog toga je i uvedena "plava karta EU".
To j i najidealnija varijanta dobijanja posla u inostranstvu, da vam neko ponudi posao u privredno vodećoj državi EU.
Kada dobijete konkretnu ponudu za rad u Nemačkoj, a ona nosi i platu od najmanje 46.400 evra (bruto, godišnje, za 2013 godinu) možete se nadati i "plavoj karti". Radi se o kombinovanoj dozvoli boravka i rada u nekoj državi članici EU.
Iako formalno važi za sve profesije i zanimanja, u praksi se ne daje stručnjacima iz oblasti društvenih nauka, ali je česta kod profesija i zanimanja koja su u Nemačkoj podvedena pod skraćenicu MINT – matematika, informatika, prirodne nauke i tehnika.
Uz mnogo sreće pomaže i NSZPored pomaganja zapošljavanju medicinara u Nemačkoj, NZS je u 2013. posredovala i za zapošljavanje recimo nastavnika engleskog jezika za rad u Japanu, diplomiranih farmaceuta za rad u Srpskoj, poljoprivrednih i mašinskih inženjera, veterinara, laboratorijskih tehničara, mehaničara... u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a trenutno je otvoren poziv za zapošljavanje medicinskog osoblja u Kataru.
Prema navodima Instituta nemačke privrede, samo u ove četiri oblasti nedostaje oko 120.000 visokokvalifikovanih ljudi.
Potreba Nemačke za tim profesionalcima je tolika da im se može dodeliti "plava karta" i kada im je ponuđena manja plata od navedene (ukoliko odgovara nemačkim platama iz tih profesija) ali samo najmanje do iznosa 36.192 evra godišnje.
Do posla se, međutim, dolazi sopstvenom inicijativom, i tu samo na krajnje uopštenom informativnom nivou mogu da pomognu nemačke institucije u Srbiji, poput Ambasade odnosno Konzulata Nemačke ili Delegacije nemačke privrede.
U obe institucije su za MONDO rekli da zapošljavanje u principu nije u delokrugu njihovog rada, jer Ambasada predstavlja državu, a ne pojedinačne (privatne) firme, a Delegacija je posrednik između firmi, odnosno privreda, i može pružiti nemačkim firmama informacije o određenim profilima na ovdašnjem tržištu rada.
"Visoko stručne osobe su tražene, ali one bi morale da same pronađu posao, najlakše preko pretraživača sličnih ovdašnjim Infostud ili Lako do posla, recimo popularnog Monster.de", savetuje Milan Vučković iz Delegacije nemačke privrede u Srbiji.
BEZ PLAVE KARTE
Nemačke firme ne traže samo one najvišeg stepena obrazovanja, naprotiv. Na listi je pedestak zanimanja. U Institutu nemačke privrede kažu da je i nova "pozitivna lista" prekratka i da nedostaje bar još sedamdesetak zanimanja. Naveden je i primer i da se u junu 2013. na oglase za elektrotehničare javilo 94 odsto ljudi neodgovarajuće struke.
Pošto je varijanta sa "plavom kartom" za veliku većinu nezaposlenih građana Srbije više-manje utopistička varijatna, potencijalnim gasterbajterima predstoji rudarski posao pre nego što odu u "obećanu zemlju". "Rudariti" se može preko interneta, što je jeftinija varijanta, a za visokoobrazovane i na licu mesta.
Kao prvo mesto gde na internetu treba "zabiti ašov" je internet portal državne medijske kuće Dojče vele, na kom postoji dovoljna broj linkova ka državnim institucijama ali i oglasima za posao, koji mogu da pomognu jednom budućem gasterbajteru.
Jedna od korisnih informacija sa tog sajta je da za traženje posla u samoj Nemačkoj možete dobiti namensku vizu koja važi šest meseci. Da bi postali zvanični tražilac posla" potrebna je dokumentacija kao i novac. Za dobijanje vize u Konzulatu Nemačke u Beogradu treba priložiti dokaz o završenom visokom obrazovanju, kao i dokaz da za vreme boravka u Nemačkoj sami možete da se izdržavate. Sa tom vizom zabranjen je rad.
Ali, pre nego se zaputite ne za Nemačku, već do njenog konzulata u Beogradu, trebalo bi da budete načisto za dve stvari – jezik i kvalifikacije koje posedujete.
Jezik i provera kvalifikacija
Da biste dobili posao u Nemačkoj prvo i nezaobilazno je znanje nemačkog jezika. Niko ne očekuje da govorite kao da ste rođeni u Frankfurtu, ali osnovno znanje je neophodno. Drugo, i takođe nezaobilazno, je potvrđena kvalifikacija stečena "kod kuće".
Od stranaca koji mogu da se zaposle u deficitarnim zanimanjima traži se znanje jezika na evropski standardizovanom stepenu "A2", kao minimalno, a prednost je "B1" i više. Kategorija "A" podrazumeva elementarnu upotrebu jezika i snalaženje u jednostavnim temama, recimo možete da opišete svoje potrebe, na primer, prilikom kupovine ili u drugim poznatim svakodnevnim situacijama. Kategorija "B" podrazumeva mogućnost iznošenja stavova i saopštavanje svojih iskustava i doživljaja, nada i ciljeva, planova....
Koliko je jezik važan mogu da vam potvrde medicinari koji su se prijavili na konkurse Nacionalne službe za zapošljavanje u februaru i junu ove godine.
Traženi su zdravstveni radnici sa srednjom stručnom spremom, koji su imali završenu srednju medicinsku školu opšteg i pedijatrijskog smera te položen stručni ispit, kao i bar tri godine radnog iskustva.
Ponuđena plata je bila 1900 evra (bruto) mesečno, za početno vreme (do 12 meseci) na poziji "asistenta za zdravstvenu negu" dok se ne nostrifikuje diploma. Sa dobijanjem stastusa zdravstvenog radnika povećava se i plata.
Kako nam je rečeno u NSZ od 1.731 ljudi koji su se javili za dobijanje obezbeđenog posla u Nemačkoj (projekat "Triple Twin" u saradnji NSZ, Savezne agencije za zapošljavanje Nemačke i Nemačke agencije za tehničku saradnju), trijažu jezičkog testa je prošlo samo njih 202.
I ono koji su prošli razgovore sa jezičkim stručnjacima Gete instituta, morali su da nastave jezičku i stručnu pripremu pre nego što bi mogli da se zapute za Nemaćku. Od te grupe ljudi do sada je stiglo do mogućnosti da rade uz konnkretne kontakte sa posolodavcima, njih pedesetak, a samo je tridesetak potpisalo ugovor o radu u Nemačkoj.
Ako se snalazite s nemačkim, ili ga govorite dovoljno dobro za posao na koji "pucate", sledeća prepreka je pitanje formalne kvalifikacije. Postoji nekoliko mogućnosti da proverite kako stoje stvari sa priznanjem diplome ili potvrde o stručnoj spremi u Nemačkoj.
Recimo, na internet-portalu na nemačkom i engleskom jeziku (koji ima i opciju „jednostavan nemački") koji pripada Ministarstvu za obrazovanje i istraživanje.
Ako i dalje niste sigurni gde da pitate da li se vaša diploma priznaje, tu je i dežurna telefon službe koja pripada Saveznoj kancelariji za imigrante i izbeglice i sa njom možete komunicirati na nemačkom i engleskom jeziku ( + 49 30 1815-1111, 030-1815-111).
Svoj sajt za proveru visokoškolskih diploma ima i Ministarstvo kulture.
Reč je o velikoj banci podataka u koju su uneti nazivi diploma iz 180 zemalja, među kojima je i Srbija.
Stvar je još komplikovanija time što Nemačka ima svoj sistem imenovanja diploma i prevođenja inostranih diploma. U banci podataka su originalni (srpski) nazivi diploma, ali sam portal je samo na nemačkom jeziku.
Na sajtu Dojče vele ima detaljan opis kako se do "moje diplome" stiže, što je veoma korisno za one koji će nemački jezik tek savladati, a žele već sada da vide gde sa diplomom "stoje".
Tako, na primer, srpska diploma " inženjer elektrotehnike i računarstva" glasi "Ingenieur der Elektrotechnik und des Rechnerwesens", ima oznaku "A3" (ravno studijama u Nemačkoj kraćim od četiri godine). Zanimljivo je i da se priznaju, odnosno navedena su samo dva fakulteta – Elektrotehnički fakultetu Univerziteta u Beogradu (status H+) i Fakultet tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu (H+).
Za sva pitanja u vezi sa postupkom priznavanja diplome, na raspolaganju je sledeća adresa elektronske pošte: zabinfo(et)kmk.org.
Ako niste sigurni kako stoje stvari sa Vašom diplomom/potvrdom o kvalifikaciji, možete diplomu ili svedočanstvo poslati ovoj službi. Ona će onda ispitati kako se Vaša diploma vrednuje u Nemačkoj. O podnošenju odgovarajućeg zahteva se možete raspitati telefonski i to na broju:
+49 228 501 664 (Iz Nemačke: 0228 501 664) i to ponedeljkom, utorkom i četvrtkom od 10 do 12 sati.
Cena odgovarajuće potvrde o priznanju/vođenju Vaše diplome je 100 evra, za svaku sledeću potvrdu o drugim diplomama ili ponovno izdavanje prve potvrde plaće se 50 evra.
KONKURSI
Kada ste se uverili s kakvom diplomom i potrebnim znanjem raspolažete, iz ugla gledanja jednog poslodavca u Nemačkoj, kreće pravi posao. Potragu preko interneta najbolje je započeti na sajtu Savezne agencije za rad kao i mreže EURES, koja pokriva celu EU i specijalizovanim internet portalima. Na nekim portalima objašnjenja su na nemačkom i engleskom jeziku a na nekima je ta jezička lista veća ali naravno ne bi trebalo očekivati da je tu ubrojen i srpski jezik.
Oglasi firmi ali i agencija za zapošljavanje su, prirodno, u velikoj većini na nemačkom jeziku.
Tako je na sajtu make-it-germany jedna od aktuelnih ponuda za električara-mahatroničara u Ejlenburgu, koji je dala jedna privatna agencije za zapošljavanje. Od kandidata se zahteva poznavanje instalacija električnih elemenata u mašinama, čitanje šema i osnovano znanje insatalacija Siemens S7 i Beckhoff TwinCat. Takođe, kandidat bi trebalo da ima setifikate o zanatu, vozačku dozvolu B kategorije, svoje vozilo i spremnost da putuje...
Pored traženja oglasa na internetu, moguća je, da ne kažemo poželjna i obavezna, svaka druga privatna inicijativa – od praćenja oglasa u nemačkoj dnevnoj štampi do samoinicijativnog slanja svog CV-a i firmama koje nisu oglasile potrbu za radnim mestom vašeg proifila. Nikad se ne zna.
Ako niste sigurni odakle da počnete, Dojče vele kaže da možete telefonom zvati Saveznu agenciju za rad na poseban broj u Bonu (+ 49 228 713 13 13, iz Nemačke: 0228 713 13 13), i tamo pitati odakle da svoju potragu počnete.
Ako ste našli posao koji vas privlači, bacite se na pisanje CV-a. Nemačku mustru za to imate na sajtu Delegacije nemačke privrede u Srbiji.
Tek kada sve to obavite, možete (nakratko) odložiti ašov i sačekati odgovore.
Srećno.
Kanada treba radnike, mijenja pravila useljavanja
Kanadska je vlada najavila da će u siječnju 2015. godine započeti s programom 'ekspresnih' viza koje će omogućiti poslodavcima da što brže popune radna mjesta kvalificiranim radnicima.Riječ je zapravo o promjeni imigracijskog sustava na kojem Kanađani rade proteklih 18 mjeseci. Nova 'Express Entry' viza će zamijeniti ono što se dosad zvalo 'Expression of Interest', te će to biti 'brži način da Kanada izabere imigrante na osnovu vještina i znanja koje Kanada treba, a na osnovu interesa koji identificiraju vlada i poslodavci", kazao je ministar za imigraciju Chris Alexander.
Alexander je kazao i kako će 'Express Entry' sistem viza imati i mogućnost dugoročnog ostanka u Kanadi.
Četiri programa
"Moći ćete donijeti svoju procjenu i ponudu za posao i preko Express Entry sistema osigurati da osoba koju trebate dođe u Kanadu kao imigrant, a ne privremeni strani radnik. Znači ne kao netko tko je tu s nesigurnom budućnošću i koji će vjerojatno otići, nego kao pravi imigrant u Kanadi", kazao je Alexander.
Kako objašnjava CBC, budući imigranti bi prvo iskazali interes za dolazak u Kanadu, a potom bi odgovorili na niz pitanja o svojim vještinama, edukaciji, jezicima koje govore itd... Njihov bi se profil tada usporedio s potrebama tržišta rada, a zatim bi im se posao ponudio kroz četiri programa na koji će se moći prijaviti.
CBC ističe da će po ovome Kanada moći izabrati najbolje radnike koji se prijave, a ne one koji se prijave prvi, te da će se cijeli proces dobivanja dozvola skratiti na šest mjeseci i manje.
M.P./CBC.ca
Kanadska je vlada najavila da će u siječnju 2015. godine započeti s programom 'ekspresnih' viza koje će omogućiti poslodavcima da što brže popune radna mjesta kvalificiranim radnicima.Riječ je zapravo o promjeni imigracijskog sustava na kojem Kanađani rade proteklih 18 mjeseci. Nova 'Express Entry' viza će zamijeniti ono što se dosad zvalo 'Expression of Interest', te će to biti 'brži način da Kanada izabere imigrante na osnovu vještina i znanja koje Kanada treba, a na osnovu interesa koji identificiraju vlada i poslodavci", kazao je ministar za imigraciju Chris Alexander.
Alexander je kazao i kako će 'Express Entry' sistem viza imati i mogućnost dugoročnog ostanka u Kanadi.
Četiri programa
"Moći ćete donijeti svoju procjenu i ponudu za posao i preko Express Entry sistema osigurati da osoba koju trebate dođe u Kanadu kao imigrant, a ne privremeni strani radnik. Znači ne kao netko tko je tu s nesigurnom budućnošću i koji će vjerojatno otići, nego kao pravi imigrant u Kanadi", kazao je Alexander.
Kako objašnjava CBC, budući imigranti bi prvo iskazali interes za dolazak u Kanadu, a potom bi odgovorili na niz pitanja o svojim vještinama, edukaciji, jezicima koje govore itd... Njihov bi se profil tada usporedio s potrebama tržišta rada, a zatim bi im se posao ponudio kroz četiri programa na koji će se moći prijaviti.
CBC ističe da će po ovome Kanada moći izabrati najbolje radnike koji se prijave, a ne one koji se prijave prvi, te da će se cijeli proces dobivanja dozvola skratiti na šest mjeseci i manje.
M.P./CBC.ca
EVO PRILIKE ZA POSAO: Nemačka trazi 16000 hiljada vozaca autobusa
Nemački poslodavci od potrebnih uslova između ostalog traže da budući vozači već znaju barem malo nemački jezik.
NEMAČKA - Kako pojedini koji nemaju trenutno posao razmišljaju i o tome da svoju sreću okušaju negde preko, ovo bi mogla da bude korisna za sve njih.
Naime vozači autobusa su trenutbo u Nemačkoj deficitarna radna snaga.
U iduće dve godine potrebno je 16.000 vozača autobusa u Nemačkoj. Nemački poslodavci od potrebnih uslova između ostalog traže da budući vozači već znaju barem malo nemački jezik, jer, kako se navodi, nisu sporemni da investiraju mnogo u nove kadrove.
NEMAČKA - Kako pojedini koji nemaju trenutno posao razmišljaju i o tome da svoju sreću okušaju negde preko, ovo bi mogla da bude korisna za sve njih.
Naime vozači autobusa su trenutbo u Nemačkoj deficitarna radna snaga.
U iduće dve godine potrebno je 16.000 vozača autobusa u Nemačkoj. Nemački poslodavci od potrebnih uslova između ostalog traže da budući vozači već znaju barem malo nemački jezik, jer, kako se navodi, nisu sporemni da investiraju mnogo u nove kadrove.
Nemacki jezik ulaznica za posao
Велико интересовање за учење немачког језика, а већина полазника су здравствени радници или техничких профила. Одговор на питање зашто бирају Немачку могао да буде у плану тамошње владе да привуче и задржи стотине хиљада страних стручњака који им недостају.
Једна бранша у Србији, у последње време, чини се не зна шта значи немати посао. Велико је интересовање за учење немачког језика, а већина полазника су здравствени радници или техничких профила. Доктори и друго медицинско особље масовно траже посао у Немачкој и тако упошљавају овдашње филологе.
Припремила Сања ЉубисављевићПосле дипломе, за више од 2.300 лекара регистрованих на бироу, учење немачког корак је ка послу. У Немачкој нема вишка радно способних. Ако узмемо у обзир изјаву тамошње министарке рада да не питају одакле неко долази, већ шта може да ради, не чуди овдашње интересовање за учење немачког.
Пофесорка немачког језика Светлана Костић каже да у односу на прошлу годину има дупло већ број полазника.
Огласа за посао у неком здравственом центру у Србији готово да нема. Међутим, огласи у којима се траже медицински техничари за рад у Немачкој јесу уобичајени.
Татјана Радосављевић из Лекарске коморе Србије каже да комора мора да да потврду или сертификат добре праксе и са тим одлазе у Немачку.
"Није потребна нострификација, већ потврда да су чланови коморе и да нису осуђивани. Захтеве за такве сертификате пре годину и по дана имали смо један или два месечно, сада 10 до 15 недељно. Од почетка године 700 лекара је узело сертификат", каже Радосављевић.
Осим медицинара, за немачки су заинтересовани ветеринари, инжењери, биохемичари. Најчешће млади од 20 до 30 година, они који су тек завршили студије. Неретко са картом за Аустрију или Немачку.
Један од полазнка Бранислав Курелушић каже да жели да немачки језик и да га усаврши током боравка у Аустрији. Милан Јовановић каже да немачки учи скоро две године и планира да га учи док не буде могао нормално да комуницира.
У зависности од тога да ли сте медицинска сестра или лекар, за посао у иностранству зависиће и ниво траженог знања немачког, а школе прилагођавају програме.
Професор немачког језика Страхиња Добривојевић каже да највише интересовања влада за први и други ниво и многима је тај почетни ниво од пресудног значаја за аплицирање за визу.
Професорка немачког језика Светлана Костић објашњава да се групе праве на основу сфере интересовањеа због посла.
"Ако су три медицинске сестре и два инжењера, онда се прави додатни материјал, гледа се да се угоди свима", каже Костић.
Одговор на питање зашто бирају Немачку могао да буде у плану тамошње владе да привуку и задрже стотине хиљада страних стручњака који им недостају.
Једна бранша у Србији, у последње време, чини се не зна шта значи немати посао. Велико је интересовање за учење немачког језика, а већина полазника су здравствени радници или техничких профила. Доктори и друго медицинско особље масовно траже посао у Немачкој и тако упошљавају овдашње филологе.
Припремила Сања ЉубисављевићПосле дипломе, за више од 2.300 лекара регистрованих на бироу, учење немачког корак је ка послу. У Немачкој нема вишка радно способних. Ако узмемо у обзир изјаву тамошње министарке рада да не питају одакле неко долази, већ шта може да ради, не чуди овдашње интересовање за учење немачког.
Пофесорка немачког језика Светлана Костић каже да у односу на прошлу годину има дупло већ број полазника.
Огласа за посао у неком здравственом центру у Србији готово да нема. Међутим, огласи у којима се траже медицински техничари за рад у Немачкој јесу уобичајени.
Татјана Радосављевић из Лекарске коморе Србије каже да комора мора да да потврду или сертификат добре праксе и са тим одлазе у Немачку.
"Није потребна нострификација, већ потврда да су чланови коморе и да нису осуђивани. Захтеве за такве сертификате пре годину и по дана имали смо један или два месечно, сада 10 до 15 недељно. Од почетка године 700 лекара је узело сертификат", каже Радосављевић.
Осим медицинара, за немачки су заинтересовани ветеринари, инжењери, биохемичари. Најчешће млади од 20 до 30 година, они који су тек завршили студије. Неретко са картом за Аустрију или Немачку.
Један од полазнка Бранислав Курелушић каже да жели да немачки језик и да га усаврши током боравка у Аустрији. Милан Јовановић каже да немачки учи скоро две године и планира да га учи док не буде могао нормално да комуницира.
У зависности од тога да ли сте медицинска сестра или лекар, за посао у иностранству зависиће и ниво траженог знања немачког, а школе прилагођавају програме.
Професор немачког језика Страхиња Добривојевић каже да највише интересовања влада за први и други ниво и многима је тај почетни ниво од пресудног значаја за аплицирање за визу.
Професорка немачког језика Светлана Костић објашњава да се групе праве на основу сфере интересовањеа због посла.
"Ако су три медицинске сестре и два инжењера, онда се прави додатни материјал, гледа се да се угоди свима", каже Костић.
Одговор на питање зашто бирају Немачку могао да буде у плану тамошње владе да привуку и задрже стотине хиљада страних стручњака који им недостају.
U Švajcarskoj se najbolje živi : Srbija na 54. mestu po kvalitetu života
Kvalitet života se ocenjuje prema tome ko je najsrećniji,najbogatiji,najzdraviji i ima najviše poverenja u javne inistitucije.
Švajcarska je najbolja zemlja što se tiče kvaliteta života za 2013. godinu. Ljudi rođeni u njoj su najsrećniji i imaju najbolji kvalitet života sudeci po bogatstvu,zdravlju i poverenju u javne institucije.
Skandinavske zemlje Norveška,Danska,Švedska su takođe u prvih pet zemalja po kvalitetu zivota.
Švajcarska je najbolja zemlja što se tiče kvaliteta života za 2013. godinu. Ljudi rođeni u njoj su najsrećniji i imaju najbolji kvalitet života sudeci po bogatstvu,zdravlju i poverenju u javne institucije.
Skandinavske zemlje Norveška,Danska,Švedska su takođe u prvih pet zemalja po kvalitetu zivota.
Pet od prvih deset zemalja su iz Evrope, ali je samo jedna od njih, Holandija, u euro zoni. Zemlje južne evrope zahvaćene krizom uključujući Grčku, Portugaliju, Španiju zaostale su na listi uprkos prednostima prijatne klime.
Ni najveće evropske ekonomije – Nemačka, Francuska i Britanije, nisu se pokazale posebno dobro.
Nigerija je najgora zemlja za život u 2013. godini. Uprkos njihovom ekonomskom dinamizmu, Brazil, Rusija,Indija i Kina daleko su od prvih deset po kvalitetu života.
Poređenja radi, 1988. na vrhu liste najboljih država za život bila je Amerika.
Izvor: Vestionline...
Ni najveće evropske ekonomije – Nemačka, Francuska i Britanije, nisu se pokazale posebno dobro.
Nigerija je najgora zemlja za život u 2013. godini. Uprkos njihovom ekonomskom dinamizmu, Brazil, Rusija,Indija i Kina daleko su od prvih deset po kvalitetu života.
Poređenja radi, 1988. na vrhu liste najboljih država za život bila je Amerika.
Izvor: Vestionline...
1
Samo od početka godine oko 650 lekara iz Srbije pokušalo je da nađe zaposlenje u inostranstvu, uglavnom mladi lekari koji čekaju posao, ali i specijalisti.
Iz Lekarske komore Srbije (LKS) upozoravaju, da nešto mora hitno da se preduzme kako bi se sprečio odlazak lekara, jer u Srbiji skoro 60 odsto lekara specijalista su stariji od 55 godina, i oni će za sedam do deset godina otići u penziju, tako da će zdravstvene ustanove ostati bez tog kadra.
Direktorka LKS Tatjana Radosavljević rekla je Tanjugu da je od početka ove godine oko 650 lekara tražilo izdavanje sertifikata dobre prakse, koji im je neophodan za zapošljavanje u inostranstvu.
“Jedino što mi ne znamo, jer nisu u obavezi da nas izveste, da li su posao našli i da li su otišli iz Srbije. Međutim, polazimo od toga da ako je neko jednom doneo odluku da ode van zemlje, on će pokušavati da to učini sve dok ne bude uspeo”, naglasila je Radosavljević.
Ona je upozorila da država mora nešto hitno da preduzme, kako bi se zaustavio odliv lekara, jer analiza starosne strukture lekara pokazuje da su 60 odsto internista, ginekologa, pedijatara stariji od 55 godina.
Oni će za sedam do deset godina ići u penziju i nastaće ogroman nedostatak što se tiče ovih specijalnosti, naglasila je Radosavljević.
Trenutno u Srbiji, kako kaže, imamo neobičnu situaciju što se tiče lekara.
Dosta je mladih lekara na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ), već postoji manjak specijalista - patologa, anesteziologa, radiologa, a biće deficitarni i pedijatri i kardiohirrgija, a sa druge strane sve više lekara odlazi u inostranstvo.
Na evidenciji NSZ trenutno se nalazi 2.387 lekara opšte medicine i doktora medicine i 66 lekara specijalista različitih specijalnosti.
U prvoj polovini ove godine šest lekara je preko NSZ otišlo u inostranstvo da rade i to četiri lekara specijalista otišli su u Nemački i dva u Libiju.
Osim NSZ mnogi u inostranstvo na rad odlaze i preko privatnih agencija za zapošljavanje, ali ima i onih koji posao nalaze preko prijatelja, rođaka, poznanika.
Direktorka KLS je naglasila da se problem mora sagledati u celini i sistemski rešavati, a jedan od načina je da se ukine obaveza da lekar mora da radi dve godine pre početka specijalizacije, kao i da se razmisli o ponovnom uvođenju volonterskih specijalizacija.
“Mislim da država sada treba da napravi neku vrstu nacionalne strategije kako sprečiti odliv mozgova u lekarskoj profesiji”, navela je Radosavljević.
Svaka zabrana odlaska lekara na rad u inostranstvo ne bi bila rešenje, smatra ona i dodaje da bi bolje plate lekara mogle biti izlaz, ali da to Srbija ne može da ponudi.
“Treba tražiti sistemska rešenja, a neka od njih su smanjenje vremena čekanja specijalizacije, uvođenje privatne prakse ravnopravno u zdravstveni sistem kako bi se i tu otvorio prostor za zapošljavanje kadrova“, navela je ona.
Radosavljević je podsetila da ovaj problem nema samo Srbija i da je, recimo, Poljska kada je ušla u EU za manje od tri meseca ostala bez 6.000 lekara koji su otišli u druge zemlje EU da rade.
“Migracije nisu samo naš specifičnost. Lekari iz Nemačke odlaze u Englesku i Ameriku da rade i tu se otvara prostor za zapošljavanje kadrova iz drugih zemalja. I Hrvatska se suočava sa manjkom lekara“, navela je ona.
Iz Lekarske komore Srbije (LKS) upozoravaju, da nešto mora hitno da se preduzme kako bi se sprečio odlazak lekara, jer u Srbiji skoro 60 odsto lekara specijalista su stariji od 55 godina, i oni će za sedam do deset godina otići u penziju, tako da će zdravstvene ustanove ostati bez tog kadra.
Direktorka LKS Tatjana Radosavljević rekla je Tanjugu da je od početka ove godine oko 650 lekara tražilo izdavanje sertifikata dobre prakse, koji im je neophodan za zapošljavanje u inostranstvu.
“Jedino što mi ne znamo, jer nisu u obavezi da nas izveste, da li su posao našli i da li su otišli iz Srbije. Međutim, polazimo od toga da ako je neko jednom doneo odluku da ode van zemlje, on će pokušavati da to učini sve dok ne bude uspeo”, naglasila je Radosavljević.
Ona je upozorila da država mora nešto hitno da preduzme, kako bi se zaustavio odliv lekara, jer analiza starosne strukture lekara pokazuje da su 60 odsto internista, ginekologa, pedijatara stariji od 55 godina.
Oni će za sedam do deset godina ići u penziju i nastaće ogroman nedostatak što se tiče ovih specijalnosti, naglasila je Radosavljević.
Trenutno u Srbiji, kako kaže, imamo neobičnu situaciju što se tiče lekara.
Dosta je mladih lekara na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ), već postoji manjak specijalista - patologa, anesteziologa, radiologa, a biće deficitarni i pedijatri i kardiohirrgija, a sa druge strane sve više lekara odlazi u inostranstvo.
Na evidenciji NSZ trenutno se nalazi 2.387 lekara opšte medicine i doktora medicine i 66 lekara specijalista različitih specijalnosti.
U prvoj polovini ove godine šest lekara je preko NSZ otišlo u inostranstvo da rade i to četiri lekara specijalista otišli su u Nemački i dva u Libiju.
Osim NSZ mnogi u inostranstvo na rad odlaze i preko privatnih agencija za zapošljavanje, ali ima i onih koji posao nalaze preko prijatelja, rođaka, poznanika.
Direktorka KLS je naglasila da se problem mora sagledati u celini i sistemski rešavati, a jedan od načina je da se ukine obaveza da lekar mora da radi dve godine pre početka specijalizacije, kao i da se razmisli o ponovnom uvođenju volonterskih specijalizacija.
“Mislim da država sada treba da napravi neku vrstu nacionalne strategije kako sprečiti odliv mozgova u lekarskoj profesiji”, navela je Radosavljević.
Svaka zabrana odlaska lekara na rad u inostranstvo ne bi bila rešenje, smatra ona i dodaje da bi bolje plate lekara mogle biti izlaz, ali da to Srbija ne može da ponudi.
“Treba tražiti sistemska rešenja, a neka od njih su smanjenje vremena čekanja specijalizacije, uvođenje privatne prakse ravnopravno u zdravstveni sistem kako bi se i tu otvorio prostor za zapošljavanje kadrova“, navela je ona.
Radosavljević je podsetila da ovaj problem nema samo Srbija i da je, recimo, Poljska kada je ušla u EU za manje od tri meseca ostala bez 6.000 lekara koji su otišli u druge zemlje EU da rade.
“Migracije nisu samo naš specifičnost. Lekari iz Nemačke odlaze u Englesku i Ameriku da rade i tu se otvara prostor za zapošljavanje kadrova iz drugih zemalja. I Hrvatska se suočava sa manjkom lekara“, navela je ona.
Po KANADSKU vizu od sada i u Beogradu
Kanadska ambasada otvorila je novo odeljenje za podnošenje zahteva za vizu (VAC) u Beogradu, u Skenderbegovoj ulici 3 Foto: wikimedia.org / Makaristos Svi koji žele da podnesu zahtev za kanadsku vizu to će od sada moći da učine i u Beogradu.
Kanadsaka ambasada otvorila je novo odeljenje za podnošenje zahteva za vizu (VAC) u Beogradu, u Skenderbegovoj ulici 3, tako da se po vizu više neće morati u Beč.
Odeljenje za podnošenje zahteva za vize je pružalac usluga Vladi Kanade ovlašćeno da prihvata prijave u Srbiji za sve kategorije privremenih viza (posetilačke, studentske i radne vize) i zahteve za izdavanje putnih isprava licima sa stalnim boravkom u Kanadi.
Odeljenje za podnošenje zahteva za vize je ovlašćeno da pruža dodatne administrativne usluge podnosiocima zahteva kao što je prikupljanje zahteva za vize, taksi i povraćaj pasoša u zapečaćenim kovertama. Odeljenje za podnošenje zahteva za vize može takođe pomoći kod zakazivanja intervjua u ime kanadske kancelarije za vize.
Odluku o izdavanju ili odbijanju vize donose isključivo službenici iz imigracionog u Odseku za državljanstvo i imigraciju Kanade u skladu sa pravilima i smernicama kanadskog imigracionog viznog režima. Odeljenje za podnošenje zahteva za vize nema nikakvu ulogu niti uticaj na ishod zahteva i neće ponuditi bilo kakav savet u vezi procene statusa zahteva.
Korišćenje usluga Odeljenja za podnošenje zahteva za vize je na dobrovoljnoj osnovi. Ove usluge se mogu dobiti i direktno od Odseka za državljanstvo i imigraciju Kanade, bilo u kanadskoj kancelariji za vize u Beču, Austriji ili preko sistema Online prijave Odseka za državljanstvo i imigraciju Kanade (E-Apps).
Brojevi telefonja na koje se mogu dobiti informacije su 011/2920-183 i 011/2920-186
Izvor: vfsglobal.ca)
Kanadsaka ambasada otvorila je novo odeljenje za podnošenje zahteva za vizu (VAC) u Beogradu, u Skenderbegovoj ulici 3, tako da se po vizu više neće morati u Beč.
Odeljenje za podnošenje zahteva za vize je pružalac usluga Vladi Kanade ovlašćeno da prihvata prijave u Srbiji za sve kategorije privremenih viza (posetilačke, studentske i radne vize) i zahteve za izdavanje putnih isprava licima sa stalnim boravkom u Kanadi.
Odeljenje za podnošenje zahteva za vize je ovlašćeno da pruža dodatne administrativne usluge podnosiocima zahteva kao što je prikupljanje zahteva za vize, taksi i povraćaj pasoša u zapečaćenim kovertama. Odeljenje za podnošenje zahteva za vize može takođe pomoći kod zakazivanja intervjua u ime kanadske kancelarije za vize.
Odluku o izdavanju ili odbijanju vize donose isključivo službenici iz imigracionog u Odseku za državljanstvo i imigraciju Kanade u skladu sa pravilima i smernicama kanadskog imigracionog viznog režima. Odeljenje za podnošenje zahteva za vize nema nikakvu ulogu niti uticaj na ishod zahteva i neće ponuditi bilo kakav savet u vezi procene statusa zahteva.
Korišćenje usluga Odeljenja za podnošenje zahteva za vize je na dobrovoljnoj osnovi. Ove usluge se mogu dobiti i direktno od Odseka za državljanstvo i imigraciju Kanade, bilo u kanadskoj kancelariji za vize u Beču, Austriji ili preko sistema Online prijave Odseka za državljanstvo i imigraciju Kanade (E-Apps).
Brojevi telefonja na koje se mogu dobiti informacije su 011/2920-183 i 011/2920-186
Izvor: vfsglobal.ca)
Nakon godine zivota u Kanadi :To nije obecana zemlja
Kristian iz Slavonskog Broda nakon završene srednje škole nikako nije mogao naći posao pa se s nepunih 19 godina odlučio otići u Kanadu na godinu dana. Ovo je njegovo osobno iskustvo s kojim se neki možda i neće složiti... Kanada (Foto: AFP) Kada je Kristian Šarić stigao u Kanadu, bio je smješten kod tete i prvih mjesec dana nikako nije mogao pronaći posao. Ubrzo se zaposlio u restoranu brze prehrane gdje je, kaže, radio po sedam sati dnevno bez pauza, piše Brod portal. Nakon samo mjesec dana rada na tom mjestu uspio je pronaći posao geodetskog tehničara što je njegova struka.
Na tom je poslu imao veću plaću pa je, s obzirom da je imao smještaj kod tete, ponešto i uspio uštedjeti. 'Ako netko ode u Kanadu na određeno vrijeme, kao što sam ja teško će uspjeti zaraditi veće novce. Ali, svakako ljudi koji se odluče živjeti tamo, mogu imati pristojan život', kazao je.
>> Nakon ovog još teže do posla u Kanadi!
Iako ne žali što je odlučio otići jer mu je to bilo veliko iskustvo, istaknuo je kako Kanada i nije ono što ljudi u Hrvatskoj često misle. 'Za mlade ljude iz naših krajeva to nikako nije obećana zemlja. Jednostavno nije svijet za nas', uvjeren je Kristian.
Prepričavajući svoje osobno iskustvo, rekao je da je način života puno drugačiji te da bi se na sve mogao naviknuti, ali ne i na ljude. 'To je jako teško, da bi se na ljude priviknuo bilo bi mi potrebno sedam godina. Znam da se kaže kako su svi ljudi isti, ali ja sam se uvjerio da nisu, kroz smijeh je kazao Kristian. 'Družio sam se dva dečka iz Albanije, s jednim Rumunjom i dečkom iz Nikaragve. S Kanađanima nisam previše, jer su oni dosta drugačiji i djetinjasti što mi nije odgovaralo', rekao je. Što bi značilo to 'djetinjastiji', nije precizirao.
Ono što mu je posebno bilo zanimljivo jest percepcija Kanađana o Europljanima. 'Kada Kanađanima kažete da ste iz Europe, gledaju na vas kao da ste sišli s neba. Imaju veliki kompleks na Europljane, što nisam mogao vjerovati. Europa im je predivna, ali i preskupa. Upoznao sam ih nekoliko koji su bili u Hrvatskoj i zaista su oduševljeni našom zemljom, ali i ženama', rekao je.
Kristian će uskoro na svoj zasluženi odmor koji će provesti na našoj obali, a nakon toga će krenuti u potragu za poslom u Slavonskom Brodu gdje planira i ostati.
preuzeto sa Dnevnik.hr
Na tom je poslu imao veću plaću pa je, s obzirom da je imao smještaj kod tete, ponešto i uspio uštedjeti. 'Ako netko ode u Kanadu na određeno vrijeme, kao što sam ja teško će uspjeti zaraditi veće novce. Ali, svakako ljudi koji se odluče živjeti tamo, mogu imati pristojan život', kazao je.
>> Nakon ovog još teže do posla u Kanadi!
Iako ne žali što je odlučio otići jer mu je to bilo veliko iskustvo, istaknuo je kako Kanada i nije ono što ljudi u Hrvatskoj često misle. 'Za mlade ljude iz naših krajeva to nikako nije obećana zemlja. Jednostavno nije svijet za nas', uvjeren je Kristian.
Prepričavajući svoje osobno iskustvo, rekao je da je način života puno drugačiji te da bi se na sve mogao naviknuti, ali ne i na ljude. 'To je jako teško, da bi se na ljude priviknuo bilo bi mi potrebno sedam godina. Znam da se kaže kako su svi ljudi isti, ali ja sam se uvjerio da nisu, kroz smijeh je kazao Kristian. 'Družio sam se dva dečka iz Albanije, s jednim Rumunjom i dečkom iz Nikaragve. S Kanađanima nisam previše, jer su oni dosta drugačiji i djetinjasti što mi nije odgovaralo', rekao je. Što bi značilo to 'djetinjastiji', nije precizirao.
Ono što mu je posebno bilo zanimljivo jest percepcija Kanađana o Europljanima. 'Kada Kanađanima kažete da ste iz Europe, gledaju na vas kao da ste sišli s neba. Imaju veliki kompleks na Europljane, što nisam mogao vjerovati. Europa im je predivna, ali i preskupa. Upoznao sam ih nekoliko koji su bili u Hrvatskoj i zaista su oduševljeni našom zemljom, ali i ženama', rekao je.
Kristian će uskoro na svoj zasluženi odmor koji će provesti na našoj obali, a nakon toga će krenuti u potragu za poslom u Slavonskom Brodu gdje planira i ostati.
preuzeto sa Dnevnik.hr
AUSTRALIJA I NORVESKA-Najlepse drzave za zivot
Najveća sreća je živeti u Australiji, gde su prosečni prihodi, zapošljavanje i zdravstvo u najboljem stanju, kaže najnovije istraživanje o Indeksu dobrog života u industrijski najrazvijenijim zemljama sveta, prenosi Walstreet Journal.
Istraživanje koje godinama radi Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) uzima u obzir prosečnu platu, prihode prosečnog domaćinstva, stopu zaposlenosti, broj ljudi koji rade prekovremeno, zatim izlaznost birača na izborima, zagađenost vazduha i koliko se građani neke zemlje profesionalno usavršavaju.
Australija je ispred SAD i Norveške koje su prema istraživanjima OECD-a godinama bile "najsrećnije" industrijski razvijene zemlje sveta, a na to mesto je došla zahvaljujući niskoj stopi nezaposlenosti i tražnji za njenim prirodnim bogatstvima.
Nalaze istraživanja nisu poremetili pokazatelji, da u "sreću" ne uživaju baš svi Australijanci. Tome treba dodati i podatak da turisti sve manje posećuju najmanji kontinent i da mnoge firme planiraju da isele svoje proizvodne kapacitete iz Australije čiji jaka i stabilna valuta loše utiče na izvoz.
Rast troškova života takođe utiče na potrošače da manje kupuju domaće proizvode koji su skupi, a da sve više traže robu preko interneta, u zemljama gde su mnogi proizvodi jeftiniji.
Međutim, "obećani" viši životni standard privlači migrante iz svih delova sveta.
Jedan od njih, Davide Mazurek, doselio se pre šest meseci iz Italije, i uopšte ne razmišlja da se vrati u domovinu. Radi na farmi u državi Viktorija, a planira da se uskoro preseli u grad Darvin na severu Australije, gde ima sve više radnih mesta u sektoru energetike.
On kaže da se neće vratiti u Evropu pre svega zbog krize evra, a u Australiji ima mnogo bolju platu. Međutim, brine ga to što je život skup, posebno stanarina.
Druga istraživanja pokazuju da 74 odsto Australijanaca ima pozitivnu predstavu o životu, što je više od proseka u najrazvijenijim zemljama sveta - ali manje od Amerike, Irske, pa čak i Španije, koja ima visoku stopu nezaposlenosti.
Analitičari smatraju da to što su potrošači na najmanjem kontinentu "manje pozitivni" znači da su i oprezni i da ne veruju da će njihova sreća trajati večno.
"Australijski potrošači su sumorni skoro kao i potrošači u SAD i Evropi, uprkos velikoj razlici ekonomije Australije i drugih ekonomski razvijenijih zemlja", kaže za Volstrit džornal ekonomista "Meril Linča" Sol Eslejk.
Aktuelna vlada ima sve manju podršku, posle nekoliko skandala u koji su umešani visoki zvaničnici i odstupanja od politike koju je zagovarala pre izbora. Međutim, čak 71 odsto građana ima poverenja u institucije, što je daleko iznad proseka u drugim ekonomski najrazvijenijim zemljama.
Čak 86 odsto Australijanaca misli da je dobrog zdravlja, dok je u ostalim razvijenim zemljama ta cifra 70 odsto. Muškarci u ovoj zemlji, takođe, drže rekord u "domaćinskim poslovima" jer tri sata dnevno provedu u kuvanju, čišćenju i sređivanju kuće. Iza sebe su ostavili muškarce iz SAD i Nemačke.
Imigranti koji žive u ovoj zemlji smatraju da je Australija srećna zemlja u kojoj vlada ekonomsko blagostanje, životna sredina je čista, nema zagađenja, rata, poštuju se zakoni i vlada red - što se ne može naći svugde. (Economy.rs
Istraživanje koje godinama radi Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) uzima u obzir prosečnu platu, prihode prosečnog domaćinstva, stopu zaposlenosti, broj ljudi koji rade prekovremeno, zatim izlaznost birača na izborima, zagađenost vazduha i koliko se građani neke zemlje profesionalno usavršavaju.
Australija je ispred SAD i Norveške koje su prema istraživanjima OECD-a godinama bile "najsrećnije" industrijski razvijene zemlje sveta, a na to mesto je došla zahvaljujući niskoj stopi nezaposlenosti i tražnji za njenim prirodnim bogatstvima.
Nalaze istraživanja nisu poremetili pokazatelji, da u "sreću" ne uživaju baš svi Australijanci. Tome treba dodati i podatak da turisti sve manje posećuju najmanji kontinent i da mnoge firme planiraju da isele svoje proizvodne kapacitete iz Australije čiji jaka i stabilna valuta loše utiče na izvoz.
Rast troškova života takođe utiče na potrošače da manje kupuju domaće proizvode koji su skupi, a da sve više traže robu preko interneta, u zemljama gde su mnogi proizvodi jeftiniji.
Međutim, "obećani" viši životni standard privlači migrante iz svih delova sveta.
Jedan od njih, Davide Mazurek, doselio se pre šest meseci iz Italije, i uopšte ne razmišlja da se vrati u domovinu. Radi na farmi u državi Viktorija, a planira da se uskoro preseli u grad Darvin na severu Australije, gde ima sve više radnih mesta u sektoru energetike.
On kaže da se neće vratiti u Evropu pre svega zbog krize evra, a u Australiji ima mnogo bolju platu. Međutim, brine ga to što je život skup, posebno stanarina.
Druga istraživanja pokazuju da 74 odsto Australijanaca ima pozitivnu predstavu o životu, što je više od proseka u najrazvijenijim zemljama sveta - ali manje od Amerike, Irske, pa čak i Španije, koja ima visoku stopu nezaposlenosti.
Analitičari smatraju da to što su potrošači na najmanjem kontinentu "manje pozitivni" znači da su i oprezni i da ne veruju da će njihova sreća trajati večno.
"Australijski potrošači su sumorni skoro kao i potrošači u SAD i Evropi, uprkos velikoj razlici ekonomije Australije i drugih ekonomski razvijenijih zemlja", kaže za Volstrit džornal ekonomista "Meril Linča" Sol Eslejk.
Aktuelna vlada ima sve manju podršku, posle nekoliko skandala u koji su umešani visoki zvaničnici i odstupanja od politike koju je zagovarala pre izbora. Međutim, čak 71 odsto građana ima poverenja u institucije, što je daleko iznad proseka u drugim ekonomski najrazvijenijim zemljama.
Čak 86 odsto Australijanaca misli da je dobrog zdravlja, dok je u ostalim razvijenim zemljama ta cifra 70 odsto. Muškarci u ovoj zemlji, takođe, drže rekord u "domaćinskim poslovima" jer tri sata dnevno provedu u kuvanju, čišćenju i sređivanju kuće. Iza sebe su ostavili muškarce iz SAD i Nemačke.
Imigranti koji žive u ovoj zemlji smatraju da je Australija srećna zemlja u kojoj vlada ekonomsko blagostanje, životna sredina je čista, nema zagađenja, rata, poštuju se zakoni i vlada red - što se ne može naći svugde. (Economy.rs
PASOŠ MAĐARSKE
Uslov za dobijanje državljanstva susedne države jeste dokaz da su preci živeli na teritoriji mađarskog dela Austrougarske, kao i elementarno poznavanje mađarskog jezika BEOGRAD - Srbi masovno traže mađarsko državljanstvo kako bi dobili posao u EU.
Čak 80 hiljada građana Srbije podnelo je zahtev za dobijanje mađarskog državljanstva, a osnovni uslovi su znanje mađarskog jezika i da su preci osobe koja konkuriše rođeni na teritoriji nekadašnje Mađarske i to do 1921. godine ili od 1941. do 1945. To znači da zahtev mogu podneti svi čiji su preci živeli na teritoriji Vojvodine ili u delovima Hrvatske.
Posao prioritet
Glavni razlog za traženje mađarskog državljanstva jeste dobijanje posla u zemljama Evropske unije. Iz Ambasade Mađarske potvrdili su nam da su za državljanstvo ove zemlje zainteresovani i Srbi, ali i pripadnici drugih nacionalnosti.
- Uslovi za dobijanje mađarskog državljanstva su isti u svim zemljama sveta. Najvažniji zakonski uslovi su znanje i razumevanje mađarskog jezika, kao i dokumentima dokazano pravolinijsko srodstvo s mađarskim državljaninom, to jest morate imati nekog ko je rođen na teritoriji bivše Mađarske. Zahtev za državljanstvo našim ambasadama predali su ljudi širom sveta - kažu iz ambasade.
Da Srbi nisu jedini koji konkurišu za mađarski pasoš, pokazuje i ogroman broj prijavljenih Rumuna. Skoro 290.000 njih predalo je molbu za mađarski pasoš i time su na prvom mestu po broju zahteva.
Kurs jezika
Zbog uslova da se zna mađarski jezik, škole stranih jezika u Vojvodini su prepune novih polaznika. Novosadska škola „NS Pro grup“ čak ima specijalizovani, pripremni kurs za dobijanje mađarskog državljanstva, i kako kažu, odziv je neverovatan.
- Kod nas je zainteresovanost stvarno velika. Naročito u poslednjih godinu dana. Na svake dve-tri nedelje imamo po petnaestak novih polaznika, a svi oni pohađaju kurs baš zbog mađarskog državljanstva. Nastava traje 20 nastavnih sati i za to vreme pređe se pola redovnog kursa koji traje četiri meseca. Imamo profesorku koja je odlična, pa je prolaznost visoka. U konzulatu i ambasadi proverava se nivo znanja svih osoba koje su podnele zahtev za državljanstvo.
Ukoliko se desi da ne znaju jezik, konzulat odustane od davanja državljanstva, pa i ako je to jedini neispunjeni uslov - kažu iz škole, dodajući da je cena ovog kursa devet hiljada dinara i da je najviše polaznika iz vojvođanskih gradova.
Zahtev mogu podneti svi čiji su preci rođeni u Vojvodini
Pravila
♦ Prema zakonu Republike Mađarske, koji je stupio na snagu 1. januara 2011. godine, sve zainteresovane osobe, dakle i naši građani, koji mogu da dokažu mađarsko poreklo mogu aplicirati za dobijanje dvojnog državljanstva.
♦ Nije potrebno da su preci osobe koja konkuriše bili mađarske nacionalnosti, već samo da su rođeni na teritoriji mađarskog dela Austrougarskog carstva u vreme do 1921. godine ili u Mađarskoj između 1941. i 1945.
♦ Dokaz za to su krštenice ili umrlice.
♦ Dokazi se prilažu kroz rodoslovnu vertikalu, što znači da su potrebne krštenice/umrlice svih koji su uključeni u dokazivanje porekla.
♦ Neophodno je obaviti intervju na mađarskom jeziku.
♦ Osoba ne sme biti osuđivana i ne sme predstavljati opasnost za nacionalne interese Mađarske.
Čak 80 hiljada građana Srbije podnelo je zahtev za dobijanje mađarskog državljanstva, a osnovni uslovi su znanje mađarskog jezika i da su preci osobe koja konkuriše rođeni na teritoriji nekadašnje Mađarske i to do 1921. godine ili od 1941. do 1945. To znači da zahtev mogu podneti svi čiji su preci živeli na teritoriji Vojvodine ili u delovima Hrvatske.
Posao prioritet
Glavni razlog za traženje mađarskog državljanstva jeste dobijanje posla u zemljama Evropske unije. Iz Ambasade Mađarske potvrdili su nam da su za državljanstvo ove zemlje zainteresovani i Srbi, ali i pripadnici drugih nacionalnosti.
- Uslovi za dobijanje mađarskog državljanstva su isti u svim zemljama sveta. Najvažniji zakonski uslovi su znanje i razumevanje mađarskog jezika, kao i dokumentima dokazano pravolinijsko srodstvo s mađarskim državljaninom, to jest morate imati nekog ko je rođen na teritoriji bivše Mađarske. Zahtev za državljanstvo našim ambasadama predali su ljudi širom sveta - kažu iz ambasade.
Da Srbi nisu jedini koji konkurišu za mađarski pasoš, pokazuje i ogroman broj prijavljenih Rumuna. Skoro 290.000 njih predalo je molbu za mađarski pasoš i time su na prvom mestu po broju zahteva.
Kurs jezika
Zbog uslova da se zna mađarski jezik, škole stranih jezika u Vojvodini su prepune novih polaznika. Novosadska škola „NS Pro grup“ čak ima specijalizovani, pripremni kurs za dobijanje mađarskog državljanstva, i kako kažu, odziv je neverovatan.
- Kod nas je zainteresovanost stvarno velika. Naročito u poslednjih godinu dana. Na svake dve-tri nedelje imamo po petnaestak novih polaznika, a svi oni pohađaju kurs baš zbog mađarskog državljanstva. Nastava traje 20 nastavnih sati i za to vreme pređe se pola redovnog kursa koji traje četiri meseca. Imamo profesorku koja je odlična, pa je prolaznost visoka. U konzulatu i ambasadi proverava se nivo znanja svih osoba koje su podnele zahtev za državljanstvo.
Ukoliko se desi da ne znaju jezik, konzulat odustane od davanja državljanstva, pa i ako je to jedini neispunjeni uslov - kažu iz škole, dodajući da je cena ovog kursa devet hiljada dinara i da je najviše polaznika iz vojvođanskih gradova.
Zahtev mogu podneti svi čiji su preci rođeni u Vojvodini
Pravila
♦ Prema zakonu Republike Mađarske, koji je stupio na snagu 1. januara 2011. godine, sve zainteresovane osobe, dakle i naši građani, koji mogu da dokažu mađarsko poreklo mogu aplicirati za dobijanje dvojnog državljanstva.
♦ Nije potrebno da su preci osobe koja konkuriše bili mađarske nacionalnosti, već samo da su rođeni na teritoriji mađarskog dela Austrougarskog carstva u vreme do 1921. godine ili u Mađarskoj između 1941. i 1945.
♦ Dokaz za to su krštenice ili umrlice.
♦ Dokazi se prilažu kroz rodoslovnu vertikalu, što znači da su potrebne krštenice/umrlice svih koji su uključeni u dokazivanje porekla.
♦ Neophodno je obaviti intervju na mađarskom jeziku.
♦ Osoba ne sme biti osuđivana i ne sme predstavljati opasnost za nacionalne interese Mađarske.
KANADA
Kanada - dobro mesto za život i rad Izvor: danas.hr Pod pristojnim životom u Kanadi podrazumevaju se bar dva godišnja odmora na karipskoj destinaciji, tri automobila po porodici i kuća od 300-injak kvadrata.
(foto: kxpc.com)Na pitanje što to Kanadu čini, uslovno rečeno, dobrim emstom za život, Lana Marković koja već godinu dana živi u toj zemlji, pomalo je iznenadila time što je izdvojila ljubaznost kojom Kanada zrači.
''Možda je veštački, možda samo da se proda i zaradi, ali činjenica je da ti barem malo ulepša dan, i za razliku od Hrvatske, uštedi koji živac. Često kažem da mi se nivo stresa smanjio za 80 odsto otkad sam se preselila ovde'', otkrila je Lana za Dnevnik.hr.
''Kanada je karakteristrična po obilju snega, dobar deo godine je hladno i zima dugo traje. Za ljubitelje zimskih aktivnosti Kanada je raj, ali priroda je prekrasna u svako godišnje doba. Ako neko planira preseljenje u Kanadu, neka se pomiri sa snegom i hladnoćom, a ako se neko ježi od same pomisli na sneg, tada Kanada nije prava zemlja za njega'', upozorava magistarka ekonomije, 25-godišnja Lana Marković koja u Edmontonu u Alberti živi već godinu dana.
Dodaje kako joj je trebalo neko vreme da se privikne na šefa koji kaže ''hvala'' i ''dobro obavljen posao'' nakon svakog posla kao i na činjenicu da joj se nadređeni zahvaljuju zbog ostanka nakon radnog vremena. Takođe, nepojmljivo joj je da plata kasni, a kamoli da uopšte ne dođe.
''Da bi se u Kanadi živelo pristojno ne treba raditi danonoćno. Pod pristojnim smatram 40-ak radnih sati sedmično, barem dva godišnja odmora na nekoj karipskoj destinaciji, mogućnost školovanja dece, plaćanje njihovih treninga hokeja, posedovanje tri automobila po porodici i kuće od 300-injak kvadrata. Svako ko radi moći će da se pobrine za sebe i svoju porodicu'', rekla je Lana.
U Kanadi je, kaže, bitno da je čovek marljiv, uporan i da želi da uči i zato nije bitno da se fakultet završi što pre, već je bitno da se dobije i neko praktično znanje koje je češće od veće pomoći pri zapošljavanju.
Dodaje kako je u Kanadi vidljiva još jedna razlika u mentalitetu - nikoga nije sramota da radi bilo šta, jer, svaki rad se ceni. Lana je istakla da s normalnim radnim uslovima Kanađanima ostane dovoljno vremena za volontiranje, što je tamo vrlo uobičajeno.
''Ipak, da ne bi ispalo da je u Kanadi sve tako sjajno, moram spomenuti i nekoliko 'mana'. Jedna od njih je preterani konzumerizam, tipičan za Severnu Ameriku. Ljudi valjda ne znaju što će s novcem pa onda kupuju stvari koje im nisu potrebne. Tako se dogodi da na kraju nedelje bacaju hranu koju nisu pojeli ili menjaju nameštaj koji nije istrošen samo da bi se obnovio. Druga stvar na koju se nikako ne mogu navići su klubovi koji se zatvaraju u 2 ujutro, barem u Alberti. Nema do zagrebačkog noćnog života, koliko god se činio monotonim'', otkrila je Lana za Dnevnik.hr.
''Kanada je vrlo liberalna zemlja i za razliku od SAD-a, ovde se ne pokušava 'kanadizirati' svaki došljak, već se promoviše raznolikost. Za ljude poput mene, koji se osećaju kao državljani sveta, savršeno je mesto jer omogućava očuvanje vlastitih običaja dok se uče i prihvataju oni tuđi, što vodi većoj liberalnosti i trpeljivosti'', poručila je za kraj mlada Hrvatica iz Kanade.
(foto: kxpc.com)Na pitanje što to Kanadu čini, uslovno rečeno, dobrim emstom za život, Lana Marković koja već godinu dana živi u toj zemlji, pomalo je iznenadila time što je izdvojila ljubaznost kojom Kanada zrači.
''Možda je veštački, možda samo da se proda i zaradi, ali činjenica je da ti barem malo ulepša dan, i za razliku od Hrvatske, uštedi koji živac. Često kažem da mi se nivo stresa smanjio za 80 odsto otkad sam se preselila ovde'', otkrila je Lana za Dnevnik.hr.
''Kanada je karakteristrična po obilju snega, dobar deo godine je hladno i zima dugo traje. Za ljubitelje zimskih aktivnosti Kanada je raj, ali priroda je prekrasna u svako godišnje doba. Ako neko planira preseljenje u Kanadu, neka se pomiri sa snegom i hladnoćom, a ako se neko ježi od same pomisli na sneg, tada Kanada nije prava zemlja za njega'', upozorava magistarka ekonomije, 25-godišnja Lana Marković koja u Edmontonu u Alberti živi već godinu dana.
Dodaje kako joj je trebalo neko vreme da se privikne na šefa koji kaže ''hvala'' i ''dobro obavljen posao'' nakon svakog posla kao i na činjenicu da joj se nadređeni zahvaljuju zbog ostanka nakon radnog vremena. Takođe, nepojmljivo joj je da plata kasni, a kamoli da uopšte ne dođe.
''Da bi se u Kanadi živelo pristojno ne treba raditi danonoćno. Pod pristojnim smatram 40-ak radnih sati sedmično, barem dva godišnja odmora na nekoj karipskoj destinaciji, mogućnost školovanja dece, plaćanje njihovih treninga hokeja, posedovanje tri automobila po porodici i kuće od 300-injak kvadrata. Svako ko radi moći će da se pobrine za sebe i svoju porodicu'', rekla je Lana.
U Kanadi je, kaže, bitno da je čovek marljiv, uporan i da želi da uči i zato nije bitno da se fakultet završi što pre, već je bitno da se dobije i neko praktično znanje koje je češće od veće pomoći pri zapošljavanju.
Dodaje kako je u Kanadi vidljiva još jedna razlika u mentalitetu - nikoga nije sramota da radi bilo šta, jer, svaki rad se ceni. Lana je istakla da s normalnim radnim uslovima Kanađanima ostane dovoljno vremena za volontiranje, što je tamo vrlo uobičajeno.
''Ipak, da ne bi ispalo da je u Kanadi sve tako sjajno, moram spomenuti i nekoliko 'mana'. Jedna od njih je preterani konzumerizam, tipičan za Severnu Ameriku. Ljudi valjda ne znaju što će s novcem pa onda kupuju stvari koje im nisu potrebne. Tako se dogodi da na kraju nedelje bacaju hranu koju nisu pojeli ili menjaju nameštaj koji nije istrošen samo da bi se obnovio. Druga stvar na koju se nikako ne mogu navići su klubovi koji se zatvaraju u 2 ujutro, barem u Alberti. Nema do zagrebačkog noćnog života, koliko god se činio monotonim'', otkrila je Lana za Dnevnik.hr.
''Kanada je vrlo liberalna zemlja i za razliku od SAD-a, ovde se ne pokušava 'kanadizirati' svaki došljak, već se promoviše raznolikost. Za ljude poput mene, koji se osećaju kao državljani sveta, savršeno je mesto jer omogućava očuvanje vlastitih običaja dok se uče i prihvataju oni tuđi, što vodi većoj liberalnosti i trpeljivosti'', poručila je za kraj mlada Hrvatica iz Kanade.
TOP 10 NAJBOLJIH GRADOVA ZA ZIVOT 2012
1. Melburn, Australija
2. Beč, Austrija
3. Vankuver, Kanada
4. Toronto, Kanada
5. Kalgari, Kanada
6. Adelejd, Australija
7. Sidnej, Australija
8. Helsinki, Finska
9. Pert, Australija
10. Okland, Novi Zeland
ODLAZAK U KANADU
Prije nepunih mjesec dana 27-godišnji Nikola Rakmić vratio se u svoje rodne Bistrince iz Kanade. On je jedan od prvih Hrvata koji su nakon odluke Suda za azil u Kanadi bili prisiljeni vratiti se kući. Naime, kanadski sud još od prosinca prošle godine svim Hrvatima koji se pojave na njemu više ne produžuje boravišnu dozvolu u Kanadi, već ih šalje natrag u Hrvatsku s obrazloženjem "da je Hrvatska sigurna zemlja i da njezini građani nemaju dovoljno čvrst razlog za njezino napuštanje".
"Kanada nije obećana zemlja, kako mnogi misle, jer je ovdje tempo života i rada puno brži nego u Hrvatskoj. No ovdje se istovremeno, ako se želi raditi, može puno i zaraditi. Poslodavci prepoznaju i vrednuju trud svojih zaposlenika i to je jedini recept kako se u Kanadi može uspjeti", ispričao je Nikola za Glas Slavonije.
Inače, u Kanadu u Montreal je otišao lani u travnju, te je primljen u tzv. azil - hotel s doručkom, ručkom i večerom, besplatnim stanovanjem i besplatnim prijevozom po cijelom gradu. Kad je dobio socijalnu pomoć za samce od 600 dolara, našao je stan koji je dijelio s cimerom i plaćao 500 dolara. Nakon dva mjeseca našao si je posao kod privatnog poduzetnika hrvatskih korijena.
Iako mu je sud poremetio planove za ostanak u Kanadi, Nikola već radi na pripremanju potrebne dokumentacije, s pomoću koje bi (kao i s pomoću jamstva njegovog poslodavca u Kanadi) mogao ponovno krenuti u tu zemlju. "Smatram da za nas mlade ljude u Hrvatskoj nema previše prilike za rad i dokazivanje i zato Kanadu vidim kao jedino mjesto svoje ali i budućnosti mnogih mladih Hrvata koji se također žele trajno nastaniti u toj zemlji", kazao je Nikola.
- Intervju s konzultantom za useljenikeMolim vas, ne prijavljujte se kao izbjeglice u Kanadi!
"Kanada nije obećana zemlja, kako mnogi misle, jer je ovdje tempo života i rada puno brži nego u Hrvatskoj. No ovdje se istovremeno, ako se želi raditi, može puno i zaraditi. Poslodavci prepoznaju i vrednuju trud svojih zaposlenika i to je jedini recept kako se u Kanadi može uspjeti", ispričao je Nikola za Glas Slavonije.
Inače, u Kanadu u Montreal je otišao lani u travnju, te je primljen u tzv. azil - hotel s doručkom, ručkom i večerom, besplatnim stanovanjem i besplatnim prijevozom po cijelom gradu. Kad je dobio socijalnu pomoć za samce od 600 dolara, našao je stan koji je dijelio s cimerom i plaćao 500 dolara. Nakon dva mjeseca našao si je posao kod privatnog poduzetnika hrvatskih korijena.
Iako mu je sud poremetio planove za ostanak u Kanadi, Nikola već radi na pripremanju potrebne dokumentacije, s pomoću koje bi (kao i s pomoću jamstva njegovog poslodavca u Kanadi) mogao ponovno krenuti u tu zemlju. "Smatram da za nas mlade ljude u Hrvatskoj nema previše prilike za rad i dokazivanje i zato Kanadu vidim kao jedino mjesto svoje ali i budućnosti mnogih mladih Hrvata koji se također žele trajno nastaniti u toj zemlji", kazao je Nikola.
Najbogatije države na svetu po BDP
Najbogatije države na svetu Samo se počni bogatiti, dalje ide samo od sebe Finska poslovica
Svetska ekonomska kriza produbila je provaliju između bogatih i siromašnih. Država blagostanja ili obećana zemlja danas ne postoji, ali činjenica je da se mnogo lakše živi sa debljim novčanikom. Mada mnogi smatraju da se sreća ne može kupiti novcem, prema istraživanju o indeksu prosperiteta za 2011. godinu, najsrećnije su upravo zemlje sa visokim dohotkom po glavi stanovnika. Titula najsrećnije pripala je Norveškoj, a najtužnije Centralnoj Afričkoj Republici. Pomenuti indeks meri ekonomiju, preduzetništvo, državne institucije, obrazovanje, zdravstvo, sigurnost, lične slobode i društveni kapital. Svetska banka je istovremeno objavila listu najbogatijih država na planeti koristeći se preliminarnim podacima o bruto društvenom proizvodu po stanovniku za 2011. Podaci o BDP za proteklu godinu dobijeni su iz istraživanja o kupovnoj moći.
1. KATAR
Najveće plate na planeti
Do početka 20. veka mnogi evropski putnici nisu ni znali za postojanje malog poluostrva u Persijskom zalivu. Danas je Katar najbogatija zemlja na svetu. Bruto društveni dohodak po glavi stanovnika iznosi 91.379 dolara. Po prognozama, do 2016. godine bruto dohodak će iznositi čak 111.963 dolara, što će ovoj zemlji omogućiti da sačuva prvo mesto na listi najbogatijih država sveta. Katar je država sa najvećim platama na planeti. Više od trećine zaposlenih mesečno zarađuje od 3.000 do 8.000 dolara. Prihodi od prodaje nafte omogućili su rađanje države blagostanja. Krajem prošle godine za 60 odsto su povećane plate državnim činovnicima, vojnicima 120 odsto, a ostalim zaposlenim 50 odsto.
2. LUKSEMBURG
Carstvo luksuznih kola
Mnoge moćne države u Evropi sa zavišću gledaju na Luksemburg. Ovaj grad-država spada među zemlje sa najvišim životnim standardom u EU, a nacionalni bruto dohodak iznosi 89.562 dolara po stanovniku. Za svoj napredak Luksemburg može da zahvali razvijenom finansijskom i bankarskom sektoru, ali i industriji, pre svega proizvodnji čelika. Zahvaljujući povoljnim uslovima i of-šor zoni u luksemburškoj prestonici nalazi se oko 1.000 investicionih fondova i više od 200 banka. U Luksemburgu, koji ima oko 600.000 stanovnika, živi 180 nacija. Minimalna plata u ovoj državi iznosi 1.600 evra. Automobili se najviše voze u Luksemburgu, pa su na 1.000 stanovnika 2009. godine dolazila 672 vozila, naravno luksuznih.
3. UJEDINjENI ARAPSKI EMIRATI
Pustinja od zlata
Ujedinjeni Arapski Emirati su zemlja šeika i najluksuznijih hotela na planeti. Bogata naftna polja donela su ogroman kapital u ovu malu, pustinjsku, feudalnu državu koja ima bruto dohodak od 57.744 dolara po stanovniku. Ova bliskoistočna zemlja predstavlja federaciju sedam nezavisnih država i u njoj živi oko osam miliona stanovnika. To je najraznolikija država Bliskog istoka u pogledu stanovništva. Visoki standard privukao je veliki broj ljudi iz Južne Azije i susednih arapskih država u UAE, tako da su samo oko 20 odsto stanovnika državljani ove zemlje. Emirati su postali i moderna turistička destinacija. Samo Dubai godišnje poseti oko šest miliona turista.
4. NORVEŠKA
Beže od EU kao od kuge
Zemlja 1.000 fjordova poznata je po ogromnim rezervama sirove nafte i plina, a ubraja se i među najveće izvoznike morske hrane u svetu. BDP iznosi 56.920 dolara po stanovniku. Do dvostrukog masakra u julu 2011. kada je Anders Bering Brejvik ubio 77 ljudi, Norveška je smatrana i jednom od najbezbednijih zemalja. Na referendumu 1994. godine građani Norveške odbili su da se pridruže Evropskoj uniji, a prema nedavnoj anketi čak 80 odsto Norvežana se protivi tome. U ovoj zemlji živi 4,97 miliona ljudi. Prosečna plata u Norveškoj iznosi više od 4.000 evra, a minimalac se usklađuje u dogovoru sa sindikatima.
5. SINGAPUR
Proterana korupcija
Sa svojom nesvakidašnjom arhitekturom i najsavremenijim trgovačkim i zabavnim centrima, Singapur se smatra biserom jugoistočne Azije. Sastoji se od 63 ostrva i ima oko pet miliona stanovnika. Trgovina, elektronika i finansijska industrija su dominantne državne grane ove zemlje. Ovaj grad-država ima visoko razvijenu ekonomiju, koja se bazira na bescarinskoj trgovini. Singapur je i najprometnija luka na svetu i četvrta je najveća devizna berza na svetu posle Londona, Njujorka i Tokija. Popularna je i destinacija za turiste, što čini turizam jednom od njegovih najvećih industrija. BDP je 56.797 dolara po stanovniku. Poznat je po tome što je skoro iskorenio korupciju.
6. SJEDINjENE AMERIČKE DRŽAVE
Više milijardera nego dana u godini
Iako je ekonomija SAD pogođena svetskom krizom, ova zemlja i dalje ima jaku poziciju na globalnom tržištu. Sa 307 miliona stanovnika, ona je najmoćnija i najveća država sa ove liste. Ima i najviše milijardera na svetu - čak 403. Bruto dohodak u ovoj zemlji iznosi 47.084 dolara po stanovniku, a ako se gleda ukupni nominalni bruto dohodak SAD su najbogatija država na svetu. Ekonomija SAD se oslanja na svoje prirodne resurse, kao i na proizvodnju u oblasti visoke tehnologije, automobilsku i vojnu industriju. SAD imaju najotvoreniju ekonomiju - ne samo za robe već, neuporedivo važnije, za tokove kapitala.
7. ŠVAJCARSKA
Oaza za bogataše
Švajcarska je raj za investitore i smatra se oazom slobodnog bankarstva. Vekovima predstavlja poreski raj za bogataše koji hoće da sakriju pare, ali je u poslednje vreme ublažila svoje zakone u čuvanju bankarske tajne i počela da više sarađuje na razotkrivanju utajivača poreza. U ovoj zemlji radi oko 4.000 finansijskih institucija, uključujući i mnoge filijale svetskih banaka. Švajcarska je stabilna, razvijena, moderna tržišna zemlja, sa niskom stopom nezaposlenosti i visoko obučenom radnom snagom... Ima 7,86 miliona stanovnika i BDP od 46.424 dolara po stanovniku.
8. HOLANDIJA
Lale pune budžet
Mnogi smatraju Holandiju najtolerantnijom državom na svetu, a poznata je i po veoma otvorenoj tržišnoj ekonomiji i visokim BDP po glavi stanovnika - 42.447 dolara. U ovoj zemlji živi 16,68 miliona ljudi. Izvozi velike količine cveća kojima obezbeđuje čak 80 odsto svetskog prometa. Berza cveća, koja je osnovana 1887. i ima godišnji promet od tri milijarde evra, u vlasništvu je farmera. Samo od izvoza lala godišnja zarada iznosi 1,8 milijardi dolara. Holandija se može pohvaliti i niskom stopom inflacije - u aprilu 2011. godine iznosila je 2,1 odsto, i niskom stopom nezaposlenosti od 5,1 odsto.
9. IRSKA
Oporavak keltskog tigra
Ne tako davno Irci su bili tek siromašni susedi bogate Velike Britanije. Ali, tokom devedesetih godina globalna ekonomija je eksplodirala i Irska se pretvorila u evropsku oazu za velike globalne korporacije... Međutim, pogođen ekonomskom krizom 2008, keltski tigar je znatno oslabio. Mada je prva evropska zemlja koja je tražila pomoć od 85 milijardi evra, Irska je pronašla način da izađe iz krize. BDP Irske iznosi 39.999 dolara po stanovniku. Zemlja sa 4,58 miliona ljudi fokusirala se na poljoprivredni sektor i ulaganje u moderne tehnologije, a danas je drugi svetski najveći izvoznik računarskih programa.
10. AUSTRIJA
Glečeri najbolje fabrike
Mada ima samo 8,41 milion stanovnika, Austrija se ubraja u 10 najbogatijih država na svetu zahvaljujući visoko razvijenoj socijalno-tržišnoj privredi i visokom životnom standardu. BDP u ovoj zemlji iznosi 39.711 dolara. Posle visoko razvijene industrije, turizam ima najveći udeo u nacionalnoj privredi. Austrija je zemlja sa najviše otvorenih skijališta u svetu: od 13 glečera koji su otvoreni za ljubitelje zimskih aktivnosti čak sedam se nalazi u ovoj zemlji. Minimalac u Austriji tokom 2011. iznosio je 752,93 evra za samce i 1.129,40 evra za parove.
Svetska ekonomska kriza produbila je provaliju između bogatih i siromašnih. Država blagostanja ili obećana zemlja danas ne postoji, ali činjenica je da se mnogo lakše živi sa debljim novčanikom. Mada mnogi smatraju da se sreća ne može kupiti novcem, prema istraživanju o indeksu prosperiteta za 2011. godinu, najsrećnije su upravo zemlje sa visokim dohotkom po glavi stanovnika. Titula najsrećnije pripala je Norveškoj, a najtužnije Centralnoj Afričkoj Republici. Pomenuti indeks meri ekonomiju, preduzetništvo, državne institucije, obrazovanje, zdravstvo, sigurnost, lične slobode i društveni kapital. Svetska banka je istovremeno objavila listu najbogatijih država na planeti koristeći se preliminarnim podacima o bruto društvenom proizvodu po stanovniku za 2011. Podaci o BDP za proteklu godinu dobijeni su iz istraživanja o kupovnoj moći.
1. KATAR
Najveće plate na planeti
Do početka 20. veka mnogi evropski putnici nisu ni znali za postojanje malog poluostrva u Persijskom zalivu. Danas je Katar najbogatija zemlja na svetu. Bruto društveni dohodak po glavi stanovnika iznosi 91.379 dolara. Po prognozama, do 2016. godine bruto dohodak će iznositi čak 111.963 dolara, što će ovoj zemlji omogućiti da sačuva prvo mesto na listi najbogatijih država sveta. Katar je država sa najvećim platama na planeti. Više od trećine zaposlenih mesečno zarađuje od 3.000 do 8.000 dolara. Prihodi od prodaje nafte omogućili su rađanje države blagostanja. Krajem prošle godine za 60 odsto su povećane plate državnim činovnicima, vojnicima 120 odsto, a ostalim zaposlenim 50 odsto.
2. LUKSEMBURG
Carstvo luksuznih kola
Mnoge moćne države u Evropi sa zavišću gledaju na Luksemburg. Ovaj grad-država spada među zemlje sa najvišim životnim standardom u EU, a nacionalni bruto dohodak iznosi 89.562 dolara po stanovniku. Za svoj napredak Luksemburg može da zahvali razvijenom finansijskom i bankarskom sektoru, ali i industriji, pre svega proizvodnji čelika. Zahvaljujući povoljnim uslovima i of-šor zoni u luksemburškoj prestonici nalazi se oko 1.000 investicionih fondova i više od 200 banka. U Luksemburgu, koji ima oko 600.000 stanovnika, živi 180 nacija. Minimalna plata u ovoj državi iznosi 1.600 evra. Automobili se najviše voze u Luksemburgu, pa su na 1.000 stanovnika 2009. godine dolazila 672 vozila, naravno luksuznih.
3. UJEDINjENI ARAPSKI EMIRATI
Pustinja od zlata
Ujedinjeni Arapski Emirati su zemlja šeika i najluksuznijih hotela na planeti. Bogata naftna polja donela su ogroman kapital u ovu malu, pustinjsku, feudalnu državu koja ima bruto dohodak od 57.744 dolara po stanovniku. Ova bliskoistočna zemlja predstavlja federaciju sedam nezavisnih država i u njoj živi oko osam miliona stanovnika. To je najraznolikija država Bliskog istoka u pogledu stanovništva. Visoki standard privukao je veliki broj ljudi iz Južne Azije i susednih arapskih država u UAE, tako da su samo oko 20 odsto stanovnika državljani ove zemlje. Emirati su postali i moderna turistička destinacija. Samo Dubai godišnje poseti oko šest miliona turista.
4. NORVEŠKA
Beže od EU kao od kuge
Zemlja 1.000 fjordova poznata je po ogromnim rezervama sirove nafte i plina, a ubraja se i među najveće izvoznike morske hrane u svetu. BDP iznosi 56.920 dolara po stanovniku. Do dvostrukog masakra u julu 2011. kada je Anders Bering Brejvik ubio 77 ljudi, Norveška je smatrana i jednom od najbezbednijih zemalja. Na referendumu 1994. godine građani Norveške odbili su da se pridruže Evropskoj uniji, a prema nedavnoj anketi čak 80 odsto Norvežana se protivi tome. U ovoj zemlji živi 4,97 miliona ljudi. Prosečna plata u Norveškoj iznosi više od 4.000 evra, a minimalac se usklađuje u dogovoru sa sindikatima.
5. SINGAPUR
Proterana korupcija
Sa svojom nesvakidašnjom arhitekturom i najsavremenijim trgovačkim i zabavnim centrima, Singapur se smatra biserom jugoistočne Azije. Sastoji se od 63 ostrva i ima oko pet miliona stanovnika. Trgovina, elektronika i finansijska industrija su dominantne državne grane ove zemlje. Ovaj grad-država ima visoko razvijenu ekonomiju, koja se bazira na bescarinskoj trgovini. Singapur je i najprometnija luka na svetu i četvrta je najveća devizna berza na svetu posle Londona, Njujorka i Tokija. Popularna je i destinacija za turiste, što čini turizam jednom od njegovih najvećih industrija. BDP je 56.797 dolara po stanovniku. Poznat je po tome što je skoro iskorenio korupciju.
6. SJEDINjENE AMERIČKE DRŽAVE
Više milijardera nego dana u godini
Iako je ekonomija SAD pogođena svetskom krizom, ova zemlja i dalje ima jaku poziciju na globalnom tržištu. Sa 307 miliona stanovnika, ona je najmoćnija i najveća država sa ove liste. Ima i najviše milijardera na svetu - čak 403. Bruto dohodak u ovoj zemlji iznosi 47.084 dolara po stanovniku, a ako se gleda ukupni nominalni bruto dohodak SAD su najbogatija država na svetu. Ekonomija SAD se oslanja na svoje prirodne resurse, kao i na proizvodnju u oblasti visoke tehnologije, automobilsku i vojnu industriju. SAD imaju najotvoreniju ekonomiju - ne samo za robe već, neuporedivo važnije, za tokove kapitala.
7. ŠVAJCARSKA
Oaza za bogataše
Švajcarska je raj za investitore i smatra se oazom slobodnog bankarstva. Vekovima predstavlja poreski raj za bogataše koji hoće da sakriju pare, ali je u poslednje vreme ublažila svoje zakone u čuvanju bankarske tajne i počela da više sarađuje na razotkrivanju utajivača poreza. U ovoj zemlji radi oko 4.000 finansijskih institucija, uključujući i mnoge filijale svetskih banaka. Švajcarska je stabilna, razvijena, moderna tržišna zemlja, sa niskom stopom nezaposlenosti i visoko obučenom radnom snagom... Ima 7,86 miliona stanovnika i BDP od 46.424 dolara po stanovniku.
8. HOLANDIJA
Lale pune budžet
Mnogi smatraju Holandiju najtolerantnijom državom na svetu, a poznata je i po veoma otvorenoj tržišnoj ekonomiji i visokim BDP po glavi stanovnika - 42.447 dolara. U ovoj zemlji živi 16,68 miliona ljudi. Izvozi velike količine cveća kojima obezbeđuje čak 80 odsto svetskog prometa. Berza cveća, koja je osnovana 1887. i ima godišnji promet od tri milijarde evra, u vlasništvu je farmera. Samo od izvoza lala godišnja zarada iznosi 1,8 milijardi dolara. Holandija se može pohvaliti i niskom stopom inflacije - u aprilu 2011. godine iznosila je 2,1 odsto, i niskom stopom nezaposlenosti od 5,1 odsto.
9. IRSKA
Oporavak keltskog tigra
Ne tako davno Irci su bili tek siromašni susedi bogate Velike Britanije. Ali, tokom devedesetih godina globalna ekonomija je eksplodirala i Irska se pretvorila u evropsku oazu za velike globalne korporacije... Međutim, pogođen ekonomskom krizom 2008, keltski tigar je znatno oslabio. Mada je prva evropska zemlja koja je tražila pomoć od 85 milijardi evra, Irska je pronašla način da izađe iz krize. BDP Irske iznosi 39.999 dolara po stanovniku. Zemlja sa 4,58 miliona ljudi fokusirala se na poljoprivredni sektor i ulaganje u moderne tehnologije, a danas je drugi svetski najveći izvoznik računarskih programa.
10. AUSTRIJA
Glečeri najbolje fabrike
Mada ima samo 8,41 milion stanovnika, Austrija se ubraja u 10 najbogatijih država na svetu zahvaljujući visoko razvijenoj socijalno-tržišnoj privredi i visokom životnom standardu. BDP u ovoj zemlji iznosi 39.711 dolara. Posle visoko razvijene industrije, turizam ima najveći udeo u nacionalnoj privredi. Austrija je zemlja sa najviše otvorenih skijališta u svetu: od 13 glečera koji su otvoreni za ljubitelje zimskih aktivnosti čak sedam se nalazi u ovoj zemlji. Minimalac u Austriji tokom 2011. iznosio je 752,93 evra za samce i 1.129,40 evra za parove.
Emigracija u Nemacku
Milion ljudi 2012. potražilo bolji život u Nemačkoj Komentara 2 0 Nemačka je, zbog krize na jugu i jugoistoku Evrope, u prošloj godini zabeležila rekoradn broj doseljenika: 1,08 miliona. Stručnjaci kažu da bi to mogao biti deo rešenja za već hroničan nedostatak stručne radne snage.
Još jedino u Nemačkoj vide šansu za opstanak mnogi mladi iz istočne i jugoistočne Evrope Zbog velikog broja doseljenika iz članica Evropske unije koje su zapale u finansijsku krizu, Njemačka je u 2012. godini zabeležila najveći dolazak migranata u poslednjih 17 godina. Prema podacima Savezne kancelarije za statistiku, u zemlju je stiglo 369.000 ljudi više nego što je otišlo iz Nemačke. Dakle, nemačko stanovništvo je "naraslo" za veličinu jednog većeg grada.
Najviše je doseljenika iz Poljske, Rumunije i Bugarske. Ali, u odnosu na ranije godine najviše je "porastao" broj onih koji su u potrazi za poslom stigli iz Španije, Grčke, Portugala i Italije.
Nemačka postaje magnet za kvalifikovane mlade doseljenike iz EU. Na taj način, smatraju stručnjaci, biće ublažen nedostatak stručne radne snage. Neki analitičati smatraju da bi dolazak oko 300.000 doseljenika godišnje mogao da zaustavi demografski uslovljeno smanjivanje broja radno sposobnih stanovnika u Nemačkoj.
Za sada nema podataka o kvalifikacijama doseljenika, ali se procenjuje da je prosečni migrant iz članica EU star između 20 i 40 godina i radno sposoban, a budući da se odlučuje na selidbu može se reći i da je preduzetan i hrabar. Na osnovu dosadašnjih iskustava, u Nemačku se u potrazi za poslom doseljava više muškaraca nego žena. Većinom dolaze kvalifikovane osobe.
Većina doseljenika stiže u velike gradove. To može imati i negativne posledice, jer ne dolaze samo dobro obrazovani mladi nego i neobrazovani i siromašni, koji u Nemačkoj ne mogu da pronađu posao, zbog čega su primorani da žive od socijalnih davanja.
Još jedino u Nemačkoj vide šansu za opstanak mnogi mladi iz istočne i jugoistočne Evrope Zbog velikog broja doseljenika iz članica Evropske unije koje su zapale u finansijsku krizu, Njemačka je u 2012. godini zabeležila najveći dolazak migranata u poslednjih 17 godina. Prema podacima Savezne kancelarije za statistiku, u zemlju je stiglo 369.000 ljudi više nego što je otišlo iz Nemačke. Dakle, nemačko stanovništvo je "naraslo" za veličinu jednog većeg grada.
Najviše je doseljenika iz Poljske, Rumunije i Bugarske. Ali, u odnosu na ranije godine najviše je "porastao" broj onih koji su u potrazi za poslom stigli iz Španije, Grčke, Portugala i Italije.
Nemačka postaje magnet za kvalifikovane mlade doseljenike iz EU. Na taj način, smatraju stručnjaci, biće ublažen nedostatak stručne radne snage. Neki analitičati smatraju da bi dolazak oko 300.000 doseljenika godišnje mogao da zaustavi demografski uslovljeno smanjivanje broja radno sposobnih stanovnika u Nemačkoj.
Za sada nema podataka o kvalifikacijama doseljenika, ali se procenjuje da je prosečni migrant iz članica EU star između 20 i 40 godina i radno sposoban, a budući da se odlučuje na selidbu može se reći i da je preduzetan i hrabar. Na osnovu dosadašnjih iskustava, u Nemačku se u potrazi za poslom doseljava više muškaraca nego žena. Većinom dolaze kvalifikovane osobe.
Većina doseljenika stiže u velike gradove. To može imati i negativne posledice, jer ne dolaze samo dobro obrazovani mladi nego i neobrazovani i siromašni, koji u Nemačkoj ne mogu da pronađu posao, zbog čega su primorani da žive od socijalnih davanja.
Moj život u inostranstvu
Jedan radni dan u Americi Ponedeljak 5.3.2012.
Hteo sam ovim tekstom da Vam prikažem hronološki tok aktivnosti u tipičnom radnom danu. Primetićete da imam mnogo sastanaka (planiranih i neplaniranih), i jedini način da uradim posao je da se rano probudim i napišem izveštaje/dokumente pre nego što odem na radno mesto. Napomena: Radim u razvoju u velikoj američkoj kompaniji na srednjem zapadu.
Buđenje 4:30
Pravim čaj, čitam 15 minuta Discover magazine (aprilski broj jer novine uvek izlaze unapred u Americi). Interesantan članak o bakterijama u vazduhu i kako je njihova prisutnost povezana sa intenzitetom atmosferskih padavina (izazivaju kišu/sneg).
Uključujem poslovni laptop u 5:00. Još prošle noći sam slao imejlove i gle već su stigli odgovori (ne svi). Dobio sam podatke za sastanak u 7:30. Poslao sam komentare i tražio od autora još neke informacije.
Pišem evaluaciju o kolegi (oko 25 min).
Pravim kafu u 6:28, doručak u 6:45 i sedam u auto u 7:10. Imam sreće, moj posao je na severu grada, a užasna gužva je u suprotnom pravcu. Santimetar1snega je pao prošle noći, zaledio se put, i ujutru se napravio haos u saobraćaju. Ove sezone nismo imali snega i ljudi su zaboravili kako da voze kada je klizavo.
U automobilu provodim oko 15 minuta i obožavam to vreme, jer uglavnom slušam knjige. To me odmara i naučim nešto. Sada slušam “Outliers” od Malcolm Gladwell-a. Mogu definitivno da preporucim tu knjigu. Ako ne slušam knjige, uključim Pandoru.
Počinje sastanak sa Evropljanima u 7:30, završen u 8:00.
IM-ujem sekretarici da mi pošalje listu nekih sastanaka koje je zakazivala.
8:00-8:30 Mesečni sastanak sa jednim saradnikom. Treba da vidim čime se bavi i da planiramo njegov rad.
8:30-8:50 Neplanirani sastanak sa kolegom oko otvorene pozicije. On nije bio zainteresovan, ali mi je dao dobru ideju koga da pitam da li je zaiteresovan da menja radno mesto.
8:50-8:55 Na hodniku sam sreo kolegu sa kojim sam radio pre nekoliko godina i popričali smo
9:00-9:10 Sastanak sa šefom
Odgovor na imejl, IM
9:30-10:00 Sastanak sa kolegom - Kako da istrenira moju grupu o tehnologiji koju je razvio
imejl/IM
10:30 proveravam berzu da vidim kako mi se danas kotira kompanija
10:30-11 Rad
11:00-1:15 Sastanak
11:25-11:40 Ručak za radnim stolom. Hoću da završim neki posao dok jedem jer mi je popodne dosta popunjeno obavezama.
11:40-12:35 Rad/imejlovi
12:35-13:10 Sastanak sa planerom projekata
13:25-14:00 Sastanak sa ljudima zaduženim za kontrolu procesa (kvaliteta)
14:00-14:35 Sastanak sa marketingom i prodajom
14:35-14:45 Kafa-dupli espreso. Trebalo mi je malo kafeina da održim tempo
14:45-15:10 Razgovor sa šefom
15:10-15:30 Diskusija o projektu sa kolegom
15:30-16:40 Sastanak (WebEx) sa fabrikama (šefovima/šeficama operacija)
16:45-17:00 Diskusija sa kolegama o novom softveru (veb serveru)
17:00-17:05 Proveravam berzu i zatvaram kompjuter. Porasla je vrednost akcija firme. Super.
17:05-17:25 Taman sam nameravao da krenem kada sam primetio da je došla jedna koleginica koju sam ceo dan tražio. Imao sam pitanje za nju, ali je odgovor trajao duže nego što sam očekivao.
17:30-17:50 konačno vožnja kući. Ponovo slušam knjigu. To me fino relaksira. GPS mi kaže da je gužva u povratku mala, tako da ne moram da idem zaobilaznim putem.
18:05 Počinjem pravljenje večere. Moja žena je danas radila, pa sam ja odlučio da pravim večeru (menjamo se u zavisnosti ko je više zauzet).
18:45-19:15 Večera i nakratko sam pogledao vesti (NBC sa Brian Williams-om).
19:30-19:45 Imejlovi su mi se ponovo nagomilali. Neke čitam, druge brišem.
19:45+ Čitam vesti na internetu i malo gluvarim (odmaram se). Jutros sam planirao da idem na plivanje posle večere, ali sam sada suviše umoran. Lakše je kada se ode direktno posle posla.
21:00 Gledam epizodu “Dva ipo muškarca” na internetu. Dobra komedija.
21:25-21:30 Proveravam imejl i šaljem još jednu poruku kolegama
22:00 Laku noć
Marko Stojanović, Ohajo, SAD
Hteo sam ovim tekstom da Vam prikažem hronološki tok aktivnosti u tipičnom radnom danu. Primetićete da imam mnogo sastanaka (planiranih i neplaniranih), i jedini način da uradim posao je da se rano probudim i napišem izveštaje/dokumente pre nego što odem na radno mesto. Napomena: Radim u razvoju u velikoj američkoj kompaniji na srednjem zapadu.
Buđenje 4:30
Pravim čaj, čitam 15 minuta Discover magazine (aprilski broj jer novine uvek izlaze unapred u Americi). Interesantan članak o bakterijama u vazduhu i kako je njihova prisutnost povezana sa intenzitetom atmosferskih padavina (izazivaju kišu/sneg).
Uključujem poslovni laptop u 5:00. Još prošle noći sam slao imejlove i gle već su stigli odgovori (ne svi). Dobio sam podatke za sastanak u 7:30. Poslao sam komentare i tražio od autora još neke informacije.
Pišem evaluaciju o kolegi (oko 25 min).
Pravim kafu u 6:28, doručak u 6:45 i sedam u auto u 7:10. Imam sreće, moj posao je na severu grada, a užasna gužva je u suprotnom pravcu. Santimetar1snega je pao prošle noći, zaledio se put, i ujutru se napravio haos u saobraćaju. Ove sezone nismo imali snega i ljudi su zaboravili kako da voze kada je klizavo.
U automobilu provodim oko 15 minuta i obožavam to vreme, jer uglavnom slušam knjige. To me odmara i naučim nešto. Sada slušam “Outliers” od Malcolm Gladwell-a. Mogu definitivno da preporucim tu knjigu. Ako ne slušam knjige, uključim Pandoru.
Počinje sastanak sa Evropljanima u 7:30, završen u 8:00.
IM-ujem sekretarici da mi pošalje listu nekih sastanaka koje je zakazivala.
8:00-8:30 Mesečni sastanak sa jednim saradnikom. Treba da vidim čime se bavi i da planiramo njegov rad.
8:30-8:50 Neplanirani sastanak sa kolegom oko otvorene pozicije. On nije bio zainteresovan, ali mi je dao dobru ideju koga da pitam da li je zaiteresovan da menja radno mesto.
8:50-8:55 Na hodniku sam sreo kolegu sa kojim sam radio pre nekoliko godina i popričali smo
9:00-9:10 Sastanak sa šefom
Odgovor na imejl, IM
9:30-10:00 Sastanak sa kolegom - Kako da istrenira moju grupu o tehnologiji koju je razvio
imejl/IM
10:30 proveravam berzu da vidim kako mi se danas kotira kompanija
10:30-11 Rad
11:00-1:15 Sastanak
11:25-11:40 Ručak za radnim stolom. Hoću da završim neki posao dok jedem jer mi je popodne dosta popunjeno obavezama.
11:40-12:35 Rad/imejlovi
12:35-13:10 Sastanak sa planerom projekata
13:25-14:00 Sastanak sa ljudima zaduženim za kontrolu procesa (kvaliteta)
14:00-14:35 Sastanak sa marketingom i prodajom
14:35-14:45 Kafa-dupli espreso. Trebalo mi je malo kafeina da održim tempo
14:45-15:10 Razgovor sa šefom
15:10-15:30 Diskusija o projektu sa kolegom
15:30-16:40 Sastanak (WebEx) sa fabrikama (šefovima/šeficama operacija)
16:45-17:00 Diskusija sa kolegama o novom softveru (veb serveru)
17:00-17:05 Proveravam berzu i zatvaram kompjuter. Porasla je vrednost akcija firme. Super.
17:05-17:25 Taman sam nameravao da krenem kada sam primetio da je došla jedna koleginica koju sam ceo dan tražio. Imao sam pitanje za nju, ali je odgovor trajao duže nego što sam očekivao.
17:30-17:50 konačno vožnja kući. Ponovo slušam knjigu. To me fino relaksira. GPS mi kaže da je gužva u povratku mala, tako da ne moram da idem zaobilaznim putem.
18:05 Počinjem pravljenje večere. Moja žena je danas radila, pa sam ja odlučio da pravim večeru (menjamo se u zavisnosti ko je više zauzet).
18:45-19:15 Večera i nakratko sam pogledao vesti (NBC sa Brian Williams-om).
19:30-19:45 Imejlovi su mi se ponovo nagomilali. Neke čitam, druge brišem.
19:45+ Čitam vesti na internetu i malo gluvarim (odmaram se). Jutros sam planirao da idem na plivanje posle večere, ali sam sada suviše umoran. Lakše je kada se ode direktno posle posla.
21:00 Gledam epizodu “Dva ipo muškarca” na internetu. Dobra komedija.
21:25-21:30 Proveravam imejl i šaljem još jednu poruku kolegama
22:00 Laku noć
Marko Stojanović, Ohajo, SAD
Posao u Australiji
Australijska državna agencija zadužena za turizam objavila je oglas za šest radnih mesta, koja podrazumevaju angažman na šest meseci, a za svaki posao predviđena je plata od oko 13.000 evra
PARIZ - U času kada se Evropa bori sa nezaposlenošću, australijska državna agencija zadužena za turizam, objavila je oglas za šest radnih mesta iz snova na njenoj teritoriji.
Jedno radno mesto podrazumeva čuvanje prirode, a kandidat koji se izbori za ovaj posao kao glavni zadatak imaće buđenje kengura i plivanje sa delfinima, precizira se u oglasu.
Drugo radno mesto, na primer, jeste gastronomski izviđač čija je uloga obilazak i kontrola najboljih australijskih barova i restorana. U ponudi je i radno mesto fotografa koji će aparatom beležiti najnovije atrakcije u Melburnu, preneo je francuski časopis Kapital.
Svih šest radnih mesta podrazumevaju angažman na šest meseci, a za svaki posao predviđena je plata od oko 13.000 evra mesečno.
Nudeći ove poslove iz snova, Australija zapravo pokušava da promoviše imidž perspektivne zemlje, pre svega među mladim ljudima širom planete, koji čine četvrtinu njenih stranih posetilaca i da ih podstakne da tu provedu raspust, upoznaju zemlju, ali i steknu saznanja o uslovim rada i mogućnostima zarađivanja.
Ipak, šanse za dobijanje ovakvog posla su male. Kada je 2009. agencija za turizam imala sličnu akciju na oglas se javilo oko 35.000 ljudi iz 200 zemalja širom sveta.
PARIZ - U času kada se Evropa bori sa nezaposlenošću, australijska državna agencija zadužena za turizam, objavila je oglas za šest radnih mesta iz snova na njenoj teritoriji.
Jedno radno mesto podrazumeva čuvanje prirode, a kandidat koji se izbori za ovaj posao kao glavni zadatak imaće buđenje kengura i plivanje sa delfinima, precizira se u oglasu.
Drugo radno mesto, na primer, jeste gastronomski izviđač čija je uloga obilazak i kontrola najboljih australijskih barova i restorana. U ponudi je i radno mesto fotografa koji će aparatom beležiti najnovije atrakcije u Melburnu, preneo je francuski časopis Kapital.
Svih šest radnih mesta podrazumevaju angažman na šest meseci, a za svaki posao predviđena je plata od oko 13.000 evra mesečno.
Nudeći ove poslove iz snova, Australija zapravo pokušava da promoviše imidž perspektivne zemlje, pre svega među mladim ljudima širom planete, koji čine četvrtinu njenih stranih posetilaca i da ih podstakne da tu provedu raspust, upoznaju zemlju, ali i steknu saznanja o uslovim rada i mogućnostima zarađivanja.
Ipak, šanse za dobijanje ovakvog posla su male. Kada je 2009. agencija za turizam imala sličnu akciju na oglas se javilo oko 35.000 ljudi iz 200 zemalja širom sveta.
nteresantna je razmena iskustava ‘nas’ koji smo napustili ‘brdoviti Balkan’ i sreću potražili negde drugde. Ja živim u u Velingtonu, na Novom Zelandu već skoro desetak godina. Sada mi nije loše, navikla sam se pomalo, posao nije loš, dete ide u školu…….ma klasika - što u prevodu znači posao kuća i obrnuto.
Ali nije bilo tako u početku. Da ne pišem koliko je trebalo rada da bi se dokazalo da mi - ‘komunisti iz Istočne Evrope’ imamo znanje i da smo vredni radnici. Ja sam inače govorila odlično engleski jezik kad sam stigla ovde, ali dok nisam završila fakultet i magistarski (na engleskom naravno), od normalnog posla nije bilo ni reči. Jedino u butik, supermarket, na pijacu….
Ima dosta naših ljudi ovde koji rade kao prodavci ili taksi vozači a na Balkanu su bili doktori, advokati, ekonomisti…. E - to se ništa na NZ ne priznaje. Novozelanđani su skeptični kad su naše diplome u pitanju i dosta njih veruje da se to kupuje ‘od mafije’ uz dobre veze?!
Obrazovanje im je jako loše i već sam počela da se brinem da moja ćerka kojoj je 9 godina, kad završi ‘osnovnu’ neće imati pojma niočemu. U školi se više igra nego uči, nema ocenjivanja, domaći gotovo i ne postoji a sa decom se mora postupati ‘fino’ jer ona imaju ljudska prava.
Novi Zeland je zemlja ‘pridošlica’ tako da smo svi mi osim domorodaca Maora (koji tvrde da je ovo njihova zemlja i da smo svi mi ovde došli da im oduzmemo sve što se oduzeti može), došli u potrazi za boljim životom.
Šta reći, osim što je daleko, gotovo smo na ‘kraj sveta’, zemljotresi nas drmaju svakih pet minuta, takse nas ubijaju, zbog visokih troškova života ne možemo da ‘posetimo rodnu grudu’ svakih par godina (bolje rečeno svakih pet!), ali život ipak nekako teče.
Novozelanđani su poprilično hladni i nezainteresovani za bilo šta osim ragbija i opijanja vikendom. Kultura ponašanja i obrazovanje su im prilično niskom nivou i da nema „Evropljana” i Kineza da im popravljaju prosek, ne bi od ove države nista bilo. Meni je NZ postao jako depresivan, tako daleko, klima užasna, ljudi hladni, prosto ponekad upadnem u depresiju. Na sreću naših ljudi ima svugde pa i ovde, tako da se družimo, organizujemo razne večeri i naravno, učimo našu decu ‘drugačijim vrednostima’.
Počela sam da polako razmišljam o odlasku sa NZ. Gde? E, to je pitanje. Australija mi se nekako čini najboljom opcijom za sada a i mnogo je bliže Balkanu. A opet imam i prijatelje u Kanadi koji su se fino snašli…Izbor. Ma, nešto ću već smisliti, ali ovde ne ostajem. A pošto sam ‘kući’ bila prošle godine (nakon 5 godina), o poseti Balkanu mogu samo da sanjam (hrana, kafice, šale i kod komšije na pet minuta-a da to nisam ni spomenula, toga ovde nema, ništa bez najave unapred). A ja sanjam - ajvar, domaći hleb, kiseli kupus, pasulj…
Bilja, Novi Zeland
Ali nije bilo tako u početku. Da ne pišem koliko je trebalo rada da bi se dokazalo da mi - ‘komunisti iz Istočne Evrope’ imamo znanje i da smo vredni radnici. Ja sam inače govorila odlično engleski jezik kad sam stigla ovde, ali dok nisam završila fakultet i magistarski (na engleskom naravno), od normalnog posla nije bilo ni reči. Jedino u butik, supermarket, na pijacu….
Ima dosta naših ljudi ovde koji rade kao prodavci ili taksi vozači a na Balkanu su bili doktori, advokati, ekonomisti…. E - to se ništa na NZ ne priznaje. Novozelanđani su skeptični kad su naše diplome u pitanju i dosta njih veruje da se to kupuje ‘od mafije’ uz dobre veze?!
Obrazovanje im je jako loše i već sam počela da se brinem da moja ćerka kojoj je 9 godina, kad završi ‘osnovnu’ neće imati pojma niočemu. U školi se više igra nego uči, nema ocenjivanja, domaći gotovo i ne postoji a sa decom se mora postupati ‘fino’ jer ona imaju ljudska prava.
Novi Zeland je zemlja ‘pridošlica’ tako da smo svi mi osim domorodaca Maora (koji tvrde da je ovo njihova zemlja i da smo svi mi ovde došli da im oduzmemo sve što se oduzeti može), došli u potrazi za boljim životom.
Šta reći, osim što je daleko, gotovo smo na ‘kraj sveta’, zemljotresi nas drmaju svakih pet minuta, takse nas ubijaju, zbog visokih troškova života ne možemo da ‘posetimo rodnu grudu’ svakih par godina (bolje rečeno svakih pet!), ali život ipak nekako teče.
Novozelanđani su poprilično hladni i nezainteresovani za bilo šta osim ragbija i opijanja vikendom. Kultura ponašanja i obrazovanje su im prilično niskom nivou i da nema „Evropljana” i Kineza da im popravljaju prosek, ne bi od ove države nista bilo. Meni je NZ postao jako depresivan, tako daleko, klima užasna, ljudi hladni, prosto ponekad upadnem u depresiju. Na sreću naših ljudi ima svugde pa i ovde, tako da se družimo, organizujemo razne večeri i naravno, učimo našu decu ‘drugačijim vrednostima’.
Počela sam da polako razmišljam o odlasku sa NZ. Gde? E, to je pitanje. Australija mi se nekako čini najboljom opcijom za sada a i mnogo je bliže Balkanu. A opet imam i prijatelje u Kanadi koji su se fino snašli…Izbor. Ma, nešto ću već smisliti, ali ovde ne ostajem. A pošto sam ‘kući’ bila prošle godine (nakon 5 godina), o poseti Balkanu mogu samo da sanjam (hrana, kafice, šale i kod komšije na pet minuta-a da to nisam ni spomenula, toga ovde nema, ništa bez najave unapred). A ja sanjam - ajvar, domaći hleb, kiseli kupus, pasulj…
Bilja, Novi Zeland
Najbogatije države na svetu Samo se počni bogatiti, dalje ide samo od sebe Finska poslovica
Svetska ekonomska kriza produbila je provaliju između bogatih i siromašnih. Država blagostanja ili obećana zemlja danas ne postoji, ali činjenica je da se mnogo lakše živi sa debljim novčanikom. Mada mnogi smatraju da se sreća ne može kupiti novcem, prema istraživanju o indeksu prosperiteta za 2011. godinu, najsrećnije su upravo zemlje sa visokim dohotkom po glavi stanovnika. Titula najsrećnije pripala je Norveškoj, a najtužnije Centralnoj Afričkoj Republici. Pomenuti indeks meri ekonomiju, preduzetništvo, državne institucije, obrazovanje, zdravstvo, sigurnost, lične slobode i društveni kapital. Svetska banka je istovremeno objavila listu najbogatijih država na planeti koristeći se preliminarnim podacima o bruto društvenom proizvodu po stanovniku za 2011. Podaci o BDP za proteklu godinu dobijeni su iz istraživanja o kupovnoj moći.
1. KATAR
Najveće plate na planeti
Do početka 20. veka mnogi evropski putnici nisu ni znali za postojanje malog poluostrva u Persijskom zalivu. Danas je Katar najbogatija zemlja na svetu. Bruto društveni dohodak po glavi stanovnika iznosi 91.379 dolara. Po prognozama, do 2016. godine bruto dohodak će iznositi čak 111.963 dolara, što će ovoj zemlji omogućiti da sačuva prvo mesto na listi najbogatijih država sveta. Katar je država sa najvećim platama na planeti. Više od trećine zaposlenih mesečno zarađuje od 3.000 do 8.000 dolara. Prihodi od prodaje nafte omogućili su rađanje države blagostanja. Krajem prošle godine za 60 odsto su povećane plate državnim činovnicima, vojnicima 120 odsto, a ostalim zaposlenim 50 odsto.
2. LUKSEMBURG
Carstvo luksuznih kola
Mnoge moćne države u Evropi sa zavišću gledaju na Luksemburg. Ovaj grad-država spada među zemlje sa najvišim životnim standardom u EU, a nacionalni bruto dohodak iznosi 89.562 dolara po stanovniku. Za svoj napredak Luksemburg može da zahvali razvijenom finansijskom i bankarskom sektoru, ali i industriji, pre svega proizvodnji čelika. Zahvaljujući povoljnim uslovima i of-šor zoni u luksemburškoj prestonici nalazi se oko 1.000 investicionih fondova i više od 200 banka. U Luksemburgu, koji ima oko 600.000 stanovnika, živi 180 nacija. Minimalna plata u ovoj državi iznosi 1.600 evra. Automobili se najviše voze u Luksemburgu, pa su na 1.000 stanovnika 2009. godine dolazila 672 vozila, naravno luksuznih.
3. UJEDINjENI ARAPSKI EMIRATI
Pustinja od zlata
Ujedinjeni Arapski Emirati su zemlja šeika i najluksuznijih hotela na planeti. Bogata naftna polja donela su ogroman kapital u ovu malu, pustinjsku, feudalnu državu koja ima bruto dohodak od 57.744 dolara po stanovniku. Ova bliskoistočna zemlja predstavlja federaciju sedam nezavisnih država i u njoj živi oko osam miliona stanovnika. To je najraznolikija država Bliskog istoka u pogledu stanovništva. Visoki standard privukao je veliki broj ljudi iz Južne Azije i susednih arapskih država u UAE, tako da su samo oko 20 odsto stanovnika državljani ove zemlje. Emirati su postali i moderna turistička destinacija. Samo Dubai godišnje poseti oko šest miliona turista.
4. NORVEŠKA
Beže od EU kao od kuge
Zemlja 1.000 fjordova poznata je po ogromnim rezervama sirove nafte i plina, a ubraja se i među najveće izvoznike morske hrane u svetu. BDP iznosi 56.920 dolara po stanovniku. Do dvostrukog masakra u julu 2011. kada je Anders Bering Brejvik ubio 77 ljudi, Norveška je smatrana i jednom od najbezbednijih zemalja. Na referendumu 1994. godine građani Norveške odbili su da se pridruže Evropskoj uniji, a prema nedavnoj anketi čak 80 odsto Norvežana se protivi tome. U ovoj zemlji živi 4,97 miliona ljudi. Prosečna plata u Norveškoj iznosi više od 4.000 evra, a minimalac se usklađuje u dogovoru sa sindikatima.
5. SINGAPUR
Proterana korupcija
Sa svojom nesvakidašnjom arhitekturom i najsavremenijim trgovačkim i zabavnim centrima, Singapur se smatra biserom jugoistočne Azije. Sastoji se od 63 ostrva i ima oko pet miliona stanovnika. Trgovina, elektronika i finansijska industrija su dominantne državne grane ove zemlje. Ovaj grad-država ima visoko razvijenu ekonomiju, koja se bazira na bescarinskoj trgovini. Singapur je i najprometnija luka na svetu i četvrta je najveća devizna berza na svetu posle Londona, Njujorka i Tokija. Popularna je i destinacija za turiste, što čini turizam jednom od njegovih najvećih industrija. BDP je 56.797 dolara po stanovniku. Poznat je po tome što je skoro iskorenio korupciju.
6. SJEDINjENE AMERIČKE DRŽAVE
Više milijardera nego dana u godini
Iako je ekonomija SAD pogođena svetskom krizom, ova zemlja i dalje ima jaku poziciju na globalnom tržištu. Sa 307 miliona stanovnika, ona je najmoćnija i najveća država sa ove liste. Ima i najviše milijardera na svetu - čak 403. Bruto dohodak u ovoj zemlji iznosi 47.084 dolara po stanovniku, a ako se gleda ukupni nominalni bruto dohodak SAD su najbogatija država na svetu. Ekonomija SAD se oslanja na svoje prirodne resurse, kao i na proizvodnju u oblasti visoke tehnologije, automobilsku i vojnu industriju. SAD imaju najotvoreniju ekonomiju - ne samo za robe već, neuporedivo važnije, za tokove kapitala.
7. ŠVAJCARSKA
Oaza za bogataše
Švajcarska je raj za investitore i smatra se oazom slobodnog bankarstva. Vekovima predstavlja poreski raj za bogataše koji hoće da sakriju pare, ali je u poslednje vreme ublažila svoje zakone u čuvanju bankarske tajne i počela da više sarađuje na razotkrivanju utajivača poreza. U ovoj zemlji radi oko 4.000 finansijskih institucija, uključujući i mnoge filijale svetskih banaka. Švajcarska je stabilna, razvijena, moderna tržišna zemlja, sa niskom stopom nezaposlenosti i visoko obučenom radnom snagom... Ima 7,86 miliona stanovnika i BDP od 46.424 dolara po stanovniku.
8. HOLANDIJA
Lale pune budžet
Mnogi smatraju Holandiju najtolerantnijom državom na svetu, a poznata je i po veoma otvorenoj tržišnoj ekonomiji i visokim BDP po glavi stanovnika - 42.447 dolara. U ovoj zemlji živi 16,68 miliona ljudi. Izvozi velike količine cveća kojima obezbeđuje čak 80 odsto svetskog prometa. Berza cveća, koja je osnovana 1887. i ima godišnji promet od tri milijarde evra, u vlasništvu je farmera. Samo od izvoza lala godišnja zarada iznosi 1,8 milijardi dolara. Holandija se može pohvaliti i niskom stopom inflacije - u aprilu 2011. godine iznosila je 2,1 odsto, i niskom stopom nezaposlenosti od 5,1 odsto.
9. IRSKA
Oporavak keltskog tigra
Ne tako davno Irci su bili tek siromašni susedi bogate Velike Britanije. Ali, tokom devedesetih godina globalna ekonomija je eksplodirala i Irska se pretvorila u evropsku oazu za velike globalne korporacije... Međutim, pogođen ekonomskom krizom 2008, keltski tigar je znatno oslabio. Mada je prva evropska zemlja koja je tražila pomoć od 85 milijardi evra, Irska je pronašla način da izađe iz krize. BDP Irske iznosi 39.999 dolara po stanovniku. Zemlja sa 4,58 miliona ljudi fokusirala se na poljoprivredni sektor i ulaganje u moderne tehnologije, a danas je drugi svetski najveći izvoznik računarskih programa.
10. AUSTRIJA
Glečeri najbolje fabrike
Mada ima samo 8,41 milion stanovnika, Austrija se ubraja u 10 najbogatijih država na svetu zahvaljujući visoko razvijenoj socijalno-tržišnoj privredi i visokom životnom standardu. BDP u ovoj zemlji iznosi 39.711 dolara. Posle visoko razvijene industrije, turizam ima najveći udeo u nacionalnoj privredi. Austrija je zemlja sa najviše otvorenih skijališta u svetu: od 13 glečera koji su otvoreni za ljubitelje zimskih aktivnosti čak sedam se nalazi u ovoj zemlji. Minimalac u Austriji tokom 2011. iznosio je 752,93 evra za samce i 1.129,40 evra za parove.
Zivot u Londonu
Kao prvo se ispricavam za sve greske koje napravim, u Engleskoj sam vec preko deset godina pa se ponekad zabunim s nekim hrvatskim rijecima.
Dakle.. London je sigurno najskuplji grad u UK, ali I vjerojatno najvise pruzi sto se tice poslova I svega ostaloga. Zivjela sam po manjim gradovima prije, pocevsi od sela blizu Walesa, do malog gradica u srednjoj Engleskoj, pa faks u gradu blizu Londona I sad radim u Londonu. Ima divnih krajeva u ostatku Engleske, I za neke ce London uvijek biti prevelik I prepun.. pa se treba dobro pripremiti I odluciti sta vam vise pase. Ali evo ja cu malo pisati o glavnom gradu..
U pocetku
Prvih tri mjeseca sam se osjecala dosta usamljeno, iako poznajem ljude u Londonu. Ovo je ogroman grad, di si ti jedan od miljun (iliti oko 12 miljuna), tako da na ulici ides svojim putem, u podzemnoj se drzis svojih posla, ne smetas drugima I drzis se generalnih pravila (unwritten rules). Naravno da ako trebas pomoc ili moras nekoga nesto pitati, uglavnom ce svi pomoci, biti ce vrlo ljubazni I pristojni.. ali, u velikom gradu postujes ‘personal space’. Tako da preporucujem ako se namjeravate preseliti u London, cim dodjite ukljucite se u neke ili classes, ili grupe, neki course ili nesto slicno. Lako je upoznati ljude ako imas gdje J
Ljudi
Britanci su uglavnom vrlo simpaticni, I najlakse s nekim pravis takozvani ‘chit chat’ tako da pocnes pricati o vremenu.. i cesto pada kisa, tako da su konverzacije cesto slicne. U Londonu je vjerojatno zapravo vise svega drugoga osim Britanaca, ali vecina su pristojni I simpa. Zapravo tu su generalno ljudi vrlo pristojni, i bas im se ne svidja kad drugi to ne postuju.. dakle, tu se nemojte nikada gurati u redu, uvijek pustite ljude da izadju van iz podzemne prije nego sto pocnete ulaziti, uvijek kazete hvala na sve, I sorry na bilo sta (cak ako vas netko gurne slucajno, I jedan I drugi kazete sorry.. cudno, I know!). Ponekad se mogu u pocetku ciniti ‘reserved’ I neki bi to cak nazvali hladnim.. ali to je vise sindrom velikog grada nego bilogdje drugdje.. u manjim gradovima se to puno manje vidi. Britanci (po meni) imaju super smisao za humor I mozete se slobodno saliti sa konobarima, ljudima u ducanu, sa bilo kim s kime komunicirate.. naravno ako ste umjereni I ne prelazite nikakve granice.
Cijene smjestaja, prijevoza + place
Smjestaj u Londonu je skup kako god okrenes. Najjeftinije je zivjeti sa cimerima, moze se djeliti se 2,3,4,5 osoba.. to je dosta uobicajeno, pogotovo za ljude koji su se tek preselili. Cijene otprilike krecu od 500 funti za jeftini kvart I mali smjestaj, oko 700/800 funti za lijepi smjestaj u finom kvartu. Racuni su oko 50-100 funti na mjesec za struju, plin + internet.. naravno sve ovisi o potrosnji, ali toliko ja potrosim u prosjeku.
Prijevoz je dosta skup, podzemnu najvise koristim, iako postoje I vlakovi I busevi. U centru je najlaksa podzemna, I ja placam oko 120 funti na mjesec za zonu 1 + 2 (to je siri centar). Buseva ima koliko hocete, ali su spori I cesto kasne. Jeftiniji jesu, I u nekim kvartovima nemate izbora nego ici busom. Taksije zaboravite osim ako ne kasnite na neki interview ili let, to je zaista luksuz. Sad su nedavno poceli sa biciklima, I to dosta ljudi koriste.. mozete iznajmiti bicikl na jedan sat ili dan, I cijene su zaista ok, ali ja se osobno ne usudim ici po Londonu na biciklu, radije hodam. Hodanje bi zapravo najvise preporucila ako imate vremena I energije, svuda su karte I sve je dosta dobro oznaceno.
Place.. za manje od 1000 funti se nemojte seliti u London, ako nemate osiguran smjestaj. To je, ja bi rekla minimum. Sve preko 20,000 funti na godinu je ok placa, sve preko 30,000 je dosta dobra. Sa manje od 18,000 treba znati stediti.
Generalni zivot
O ducanima je Matea vec pisala, u Londonu je vrlo slicno. Asda, Tesco, Lidl, Aldi I Iceland su dosta jeftini I imaju dosta veliki izbor. Sainsbury’s I Morrisons su negdje u sredini, ja uglavnom kupujem u Sainsbury’s jer mi je najblizi I ima dobar izbor. Waitrose I Marks and Spencers su skupi, I to si priustite kad ste dobili placu I nesto slavite.. jer zaista imaju prefine stvari. Ima I drugih ali ovo su najpoznatiji.. Za odjecu I obucu su cijene dosta slicne Hrvatskoj, ima I slicnih marki. Primark I New Look su dosta jeftini. Topshop, Dorothy Perkins, H&M I to su negdje u sredini. Oxford Street je raj za shoppingholicare, ja ga osobno izbjegavam jer je uvijek preeeeepun.
Kafici su dosta skupi prema Hrvatskoj.. kave krecu od nekih 2 funte za obicnu, do skoro 4 za nesto fancy. Tu u kaficima ne prodaju alkohol, samo kave I kolace. Za alkohol se uglavnom ide u pub ili bar. Ali pubovi su na svakom uglu I proper British. Ima ih svakakvih.. I moze se u njih ici u svako doba dana.. osim mozda za dorucak. Vecina prodaju hranu, pa se moze rucati I vecerati za vrlo prihvatljive cijene (5-10 funti za glavni obrok). U Londonu se pica krecu od nekih 3 funte za pivo, a 7 funti za koktel je obicaj. Ljudi uglavnom piju pivo I vino.. kad se bas idu napit onda piju shots I vodke I tako to. Petkom I subotom se izlazi (iako u londonu mozes svaku vecer izac), I onda je centar prepun. Soho, Shoreditch, Picadilly.. sve mladi (I stari) ljudi sa casama u ruci
Generalni mentalitet je radi puno preko tjedna, I zatim se opusti I zabavi vikendom. Tu ljudi vole izlaziti, I u Londonu ima stvarno svega… od kazalista, mjuzikla, koncerata do klubova, barova, restorana itd. Zaista, sto god vam srce pozeli! Samo za sve se treba, kao I uvijek, dobro informirati, I kao I svugdje treba biti pazljiv I paziti na stvari I sebe. Podzemne ne rade po noci (prava glupost), pa ako se ide van morate znati koji bus treba uzeti do doma, ili bukirati taksi.
Nekoliko vaznih pravila za London
- Uvijek imajte kisobran kod sebe (to vrijedi I za ostatak Engleske)
- Uvijek nosite putovnicu sa sobom (tu prihvacaju samo vozacku, ali ne strane, I putovnicu za ID, I vrlo su strogi sto se tice cigareta I alkohola)
- Nikad previse Please and Thank you
- Uvijek imajte novca kod sebe, tu puno ljudi (ukljucujuci I sebe) hodaju samo sa karticama, nikad neznas kad ce ti trebati cash
- Iskoristite sve moguce vouchers I discounts, tu je sve jeftinije za studente I za skoro svaki restoran negdje na netu postoji voucher
- Svakako mi se javite, posto nas je malo u Londri I trebam vjezbati hrvatski J
Sad sam skuzila da moj Word non stop pokusava ispravljati neke stvari na engleski, tako da nisam jedina kriva za bilo kakve greske koje skuzite! I hope this helps some of you
Dakle.. London je sigurno najskuplji grad u UK, ali I vjerojatno najvise pruzi sto se tice poslova I svega ostaloga. Zivjela sam po manjim gradovima prije, pocevsi od sela blizu Walesa, do malog gradica u srednjoj Engleskoj, pa faks u gradu blizu Londona I sad radim u Londonu. Ima divnih krajeva u ostatku Engleske, I za neke ce London uvijek biti prevelik I prepun.. pa se treba dobro pripremiti I odluciti sta vam vise pase. Ali evo ja cu malo pisati o glavnom gradu..
U pocetku
Prvih tri mjeseca sam se osjecala dosta usamljeno, iako poznajem ljude u Londonu. Ovo je ogroman grad, di si ti jedan od miljun (iliti oko 12 miljuna), tako da na ulici ides svojim putem, u podzemnoj se drzis svojih posla, ne smetas drugima I drzis se generalnih pravila (unwritten rules). Naravno da ako trebas pomoc ili moras nekoga nesto pitati, uglavnom ce svi pomoci, biti ce vrlo ljubazni I pristojni.. ali, u velikom gradu postujes ‘personal space’. Tako da preporucujem ako se namjeravate preseliti u London, cim dodjite ukljucite se u neke ili classes, ili grupe, neki course ili nesto slicno. Lako je upoznati ljude ako imas gdje J
Ljudi
Britanci su uglavnom vrlo simpaticni, I najlakse s nekim pravis takozvani ‘chit chat’ tako da pocnes pricati o vremenu.. i cesto pada kisa, tako da su konverzacije cesto slicne. U Londonu je vjerojatno zapravo vise svega drugoga osim Britanaca, ali vecina su pristojni I simpa. Zapravo tu su generalno ljudi vrlo pristojni, i bas im se ne svidja kad drugi to ne postuju.. dakle, tu se nemojte nikada gurati u redu, uvijek pustite ljude da izadju van iz podzemne prije nego sto pocnete ulaziti, uvijek kazete hvala na sve, I sorry na bilo sta (cak ako vas netko gurne slucajno, I jedan I drugi kazete sorry.. cudno, I know!). Ponekad se mogu u pocetku ciniti ‘reserved’ I neki bi to cak nazvali hladnim.. ali to je vise sindrom velikog grada nego bilogdje drugdje.. u manjim gradovima se to puno manje vidi. Britanci (po meni) imaju super smisao za humor I mozete se slobodno saliti sa konobarima, ljudima u ducanu, sa bilo kim s kime komunicirate.. naravno ako ste umjereni I ne prelazite nikakve granice.
Cijene smjestaja, prijevoza + place
Smjestaj u Londonu je skup kako god okrenes. Najjeftinije je zivjeti sa cimerima, moze se djeliti se 2,3,4,5 osoba.. to je dosta uobicajeno, pogotovo za ljude koji su se tek preselili. Cijene otprilike krecu od 500 funti za jeftini kvart I mali smjestaj, oko 700/800 funti za lijepi smjestaj u finom kvartu. Racuni su oko 50-100 funti na mjesec za struju, plin + internet.. naravno sve ovisi o potrosnji, ali toliko ja potrosim u prosjeku.
Prijevoz je dosta skup, podzemnu najvise koristim, iako postoje I vlakovi I busevi. U centru je najlaksa podzemna, I ja placam oko 120 funti na mjesec za zonu 1 + 2 (to je siri centar). Buseva ima koliko hocete, ali su spori I cesto kasne. Jeftiniji jesu, I u nekim kvartovima nemate izbora nego ici busom. Taksije zaboravite osim ako ne kasnite na neki interview ili let, to je zaista luksuz. Sad su nedavno poceli sa biciklima, I to dosta ljudi koriste.. mozete iznajmiti bicikl na jedan sat ili dan, I cijene su zaista ok, ali ja se osobno ne usudim ici po Londonu na biciklu, radije hodam. Hodanje bi zapravo najvise preporucila ako imate vremena I energije, svuda su karte I sve je dosta dobro oznaceno.
Place.. za manje od 1000 funti se nemojte seliti u London, ako nemate osiguran smjestaj. To je, ja bi rekla minimum. Sve preko 20,000 funti na godinu je ok placa, sve preko 30,000 je dosta dobra. Sa manje od 18,000 treba znati stediti.
Generalni zivot
O ducanima je Matea vec pisala, u Londonu je vrlo slicno. Asda, Tesco, Lidl, Aldi I Iceland su dosta jeftini I imaju dosta veliki izbor. Sainsbury’s I Morrisons su negdje u sredini, ja uglavnom kupujem u Sainsbury’s jer mi je najblizi I ima dobar izbor. Waitrose I Marks and Spencers su skupi, I to si priustite kad ste dobili placu I nesto slavite.. jer zaista imaju prefine stvari. Ima I drugih ali ovo su najpoznatiji.. Za odjecu I obucu su cijene dosta slicne Hrvatskoj, ima I slicnih marki. Primark I New Look su dosta jeftini. Topshop, Dorothy Perkins, H&M I to su negdje u sredini. Oxford Street je raj za shoppingholicare, ja ga osobno izbjegavam jer je uvijek preeeeepun.
Kafici su dosta skupi prema Hrvatskoj.. kave krecu od nekih 2 funte za obicnu, do skoro 4 za nesto fancy. Tu u kaficima ne prodaju alkohol, samo kave I kolace. Za alkohol se uglavnom ide u pub ili bar. Ali pubovi su na svakom uglu I proper British. Ima ih svakakvih.. I moze se u njih ici u svako doba dana.. osim mozda za dorucak. Vecina prodaju hranu, pa se moze rucati I vecerati za vrlo prihvatljive cijene (5-10 funti za glavni obrok). U Londonu se pica krecu od nekih 3 funte za pivo, a 7 funti za koktel je obicaj. Ljudi uglavnom piju pivo I vino.. kad se bas idu napit onda piju shots I vodke I tako to. Petkom I subotom se izlazi (iako u londonu mozes svaku vecer izac), I onda je centar prepun. Soho, Shoreditch, Picadilly.. sve mladi (I stari) ljudi sa casama u ruci
Generalni mentalitet je radi puno preko tjedna, I zatim se opusti I zabavi vikendom. Tu ljudi vole izlaziti, I u Londonu ima stvarno svega… od kazalista, mjuzikla, koncerata do klubova, barova, restorana itd. Zaista, sto god vam srce pozeli! Samo za sve se treba, kao I uvijek, dobro informirati, I kao I svugdje treba biti pazljiv I paziti na stvari I sebe. Podzemne ne rade po noci (prava glupost), pa ako se ide van morate znati koji bus treba uzeti do doma, ili bukirati taksi.
Nekoliko vaznih pravila za London
- Uvijek imajte kisobran kod sebe (to vrijedi I za ostatak Engleske)
- Uvijek nosite putovnicu sa sobom (tu prihvacaju samo vozacku, ali ne strane, I putovnicu za ID, I vrlo su strogi sto se tice cigareta I alkohola)
- Nikad previse Please and Thank you
- Uvijek imajte novca kod sebe, tu puno ljudi (ukljucujuci I sebe) hodaju samo sa karticama, nikad neznas kad ce ti trebati cash
- Iskoristite sve moguce vouchers I discounts, tu je sve jeftinije za studente I za skoro svaki restoran negdje na netu postoji voucher
- Svakako mi se javite, posto nas je malo u Londri I trebam vjezbati hrvatski J
Sad sam skuzila da moj Word non stop pokusava ispravljati neke stvari na engleski, tako da nisam jedina kriva za bilo kakve greske koje skuzite! I hope this helps some of you
AUSTRALIJA:Lakse do useljenicke vize
Pre nešto više od godinu dana Federalna vlada je donela plan da se poveća naseljavanje ruralnih područja Australije, što je glavni deo reforme useljeničkog programa. Ministar za stanovništvo i društvene zajednice Toni Burk, tada je izjavio kako je naseljavanje ruralnog područja zemlje jedan od glavnih prioriteta državnog programa za širenje populacije. Država je odredila 16.000 lokacija na regionalnom području Australije, koji bi trebali da se naseljavaju novim stanovništvom.
Ekspo - Sa jednog od međunarodnih sajmova za emigraciju U ruralnim oblastima širom Australije poslodavci gotovo da vape za novim kvalifikovanim radnicima. Neki od useljenika, žele da postanu žitelji novih malih mesta u unutrašnjosti zemlje, dok drugi koriste takozvanu kantri vizu, kako bi došli u Australiju, a zatim put dalje nastavili ka većim gradovima poput Melburna ili Sidneja.
Doseljenici koji odluče da se nasele u ruralnim delovima Australije zapravo mogu da budu na velikom dobitku. To smatra i Sesilija Evans iz Privredne komore Viktorije, koja ističe kako je to način da se lakše dobije iseljenička viza za Australiju, onda kvalifikovani doseljenici imaju na raspolaganju veći izbor.
- U svetu, kao i u Australiji, vodi se borba za radnike sa stručnim kvalifikacijama. Novi Zeland pokušava da ih pridobije kako bi obnovili grad Krajstčerč, velike kompanije pokušavaju da privuku kvalifikovane radnike u rudnike, tako što im obećavaju i nude dobra primanja. Mnoga ruralna područja treba da se obnove nakon požara i poplava. Takođe stručne radnike traži i naš standard života. Zbog toga kvalifikovani radnik može da bira gde će da živi, kaže Sesilija Evans iz privredne komore.
Trajna viza posle dve godine Zainteresovani doseljenici mogu da se prijave za vizu namenjenu školovanim migrantima u ruralne delove zemlje, ukoliko ispunjavaju uslove za nju, a nakon toga mogu da podnesu zahtev i za trajnom boravišnom vizom, ako tamo žive najmanje dve godine i rade najmanje godinu dana. Dodatne informacije mogu se dobiti na portalu Ministarstva iseljeničkim poslova.
Sva tri nivoa vlasti u Australiji, od lokalne do federalne vlade, pokušavaju da uvere nove doseljenike da se odluče za rad i život u ruralnim delovima zemlje. Vlade australijskih država često organizuju razne izložbe, ne samo širom Australije, na kojima predstavljaju mogućnosti za iseljenike ukoliko se odluče da se nastane za život u ruralnim delovima zemlje. Tamo ih čekaju niža stanarina, izostanak saobraćajnih gužvi i niža naseljenost. Satistički podaci pokazuju, međutim, da ljude nije lako u to uveriti.
Australija je i dalje jedna od najurbanizovanijih zemalja na svetu, jer skoro 60 odsto stanovništva živi u velikim gradovima. Federalna vlada u podsticanju naseljavanja ruralnih delova kontinenta, vidi i mogućnost za zaustavljanje daljeg širenja broja stanovnika u velikim gradovima. Iako predstavnici lokalnih zajednica u unutrašnjosti Australije pozdravljaju dolazak novih iseljenika u njihove zajednice, svesni su ipak, da mnogi tu neće dugo ostati.
Kvalifikovani iseljenici su poželjni u ruralnim delovima Australije, ali Klajt Hamfris, kaže da tamo i te kako ima mesta i za nekvalifikovane radnike.
Migranti donose progres - Društvena zdravstvena služba pomaže dolazak novih migranata. Tako da ih neko ovde dočeka, oko smeštaja i prilagođavanja u zajednicu. Pokušavamo da povežemo osobe istog etničkog porekla, kaže Klajt Hamfri uz napomenu da je i on svestan mnogih predrasuda koje imaju doseljenici o životu u malom mestu. - Arat je jedini grad u Australiji koji su osnovali Kinezi, a naša kineska priča datira iz perioda od pre 150 godina. Imamo jake veze sa Kinom. Odlazimo tamo, a Kinezi nas ovde posećuju. Razlog je što poštujemo naše osnivače grada, ističe Hamfis. Na sličan način osnovan je i grad Bendigo u Viktoriji, što jasno pokazuje na značaj migranata u životu ruralnih delova Australije.
Problemi privikavanja Sesilija Evans ističe da je podrška zajednice novim doseljenicima izuzetno važna, posebno u ruralnim delovima zemlje.
- I ja sam kvalifikovani migrant, došla sam ovde iz SAD, došla sam na osnovu poena i stručnih kvalifikacija, imala sam na početku problema. Možda nekom to zvuči čudno, pa se pitaju kako, jer mi je engleski bio maternji jezik. Ali, radi se o kulturnoj promeni, kada ostavite sve što ste imali, odete u novu sredinu. Zato mogu da zamislim kako je nekome ko dođe ovde, a uz to ne govori engleski kao maternji jezik. Oni moraju najpre da uče jezik, ističe Evansova.
Sa njom se slaže i ekonomski savetnik Klajt Hamfri iz Ararata u Viktoriji. Njegova lokalna zajednica razvila je specijalni program kako bi se novim migrantima pomoglo u privikavanju na novu sredinu.
Ekspo - Sa jednog od međunarodnih sajmova za emigraciju U ruralnim oblastima širom Australije poslodavci gotovo da vape za novim kvalifikovanim radnicima. Neki od useljenika, žele da postanu žitelji novih malih mesta u unutrašnjosti zemlje, dok drugi koriste takozvanu kantri vizu, kako bi došli u Australiju, a zatim put dalje nastavili ka većim gradovima poput Melburna ili Sidneja.
Doseljenici koji odluče da se nasele u ruralnim delovima Australije zapravo mogu da budu na velikom dobitku. To smatra i Sesilija Evans iz Privredne komore Viktorije, koja ističe kako je to način da se lakše dobije iseljenička viza za Australiju, onda kvalifikovani doseljenici imaju na raspolaganju veći izbor.
- U svetu, kao i u Australiji, vodi se borba za radnike sa stručnim kvalifikacijama. Novi Zeland pokušava da ih pridobije kako bi obnovili grad Krajstčerč, velike kompanije pokušavaju da privuku kvalifikovane radnike u rudnike, tako što im obećavaju i nude dobra primanja. Mnoga ruralna područja treba da se obnove nakon požara i poplava. Takođe stručne radnike traži i naš standard života. Zbog toga kvalifikovani radnik može da bira gde će da živi, kaže Sesilija Evans iz privredne komore.
Trajna viza posle dve godine Zainteresovani doseljenici mogu da se prijave za vizu namenjenu školovanim migrantima u ruralne delove zemlje, ukoliko ispunjavaju uslove za nju, a nakon toga mogu da podnesu zahtev i za trajnom boravišnom vizom, ako tamo žive najmanje dve godine i rade najmanje godinu dana. Dodatne informacije mogu se dobiti na portalu Ministarstva iseljeničkim poslova.
Sva tri nivoa vlasti u Australiji, od lokalne do federalne vlade, pokušavaju da uvere nove doseljenike da se odluče za rad i život u ruralnim delovima zemlje. Vlade australijskih država često organizuju razne izložbe, ne samo širom Australije, na kojima predstavljaju mogućnosti za iseljenike ukoliko se odluče da se nastane za život u ruralnim delovima zemlje. Tamo ih čekaju niža stanarina, izostanak saobraćajnih gužvi i niža naseljenost. Satistički podaci pokazuju, međutim, da ljude nije lako u to uveriti.
Australija je i dalje jedna od najurbanizovanijih zemalja na svetu, jer skoro 60 odsto stanovništva živi u velikim gradovima. Federalna vlada u podsticanju naseljavanja ruralnih delova kontinenta, vidi i mogućnost za zaustavljanje daljeg širenja broja stanovnika u velikim gradovima. Iako predstavnici lokalnih zajednica u unutrašnjosti Australije pozdravljaju dolazak novih iseljenika u njihove zajednice, svesni su ipak, da mnogi tu neće dugo ostati.
Kvalifikovani iseljenici su poželjni u ruralnim delovima Australije, ali Klajt Hamfris, kaže da tamo i te kako ima mesta i za nekvalifikovane radnike.
Migranti donose progres - Društvena zdravstvena služba pomaže dolazak novih migranata. Tako da ih neko ovde dočeka, oko smeštaja i prilagođavanja u zajednicu. Pokušavamo da povežemo osobe istog etničkog porekla, kaže Klajt Hamfri uz napomenu da je i on svestan mnogih predrasuda koje imaju doseljenici o životu u malom mestu. - Arat je jedini grad u Australiji koji su osnovali Kinezi, a naša kineska priča datira iz perioda od pre 150 godina. Imamo jake veze sa Kinom. Odlazimo tamo, a Kinezi nas ovde posećuju. Razlog je što poštujemo naše osnivače grada, ističe Hamfis. Na sličan način osnovan je i grad Bendigo u Viktoriji, što jasno pokazuje na značaj migranata u životu ruralnih delova Australije.
Problemi privikavanja Sesilija Evans ističe da je podrška zajednice novim doseljenicima izuzetno važna, posebno u ruralnim delovima zemlje.
- I ja sam kvalifikovani migrant, došla sam ovde iz SAD, došla sam na osnovu poena i stručnih kvalifikacija, imala sam na početku problema. Možda nekom to zvuči čudno, pa se pitaju kako, jer mi je engleski bio maternji jezik. Ali, radi se o kulturnoj promeni, kada ostavite sve što ste imali, odete u novu sredinu. Zato mogu da zamislim kako je nekome ko dođe ovde, a uz to ne govori engleski kao maternji jezik. Oni moraju najpre da uče jezik, ističe Evansova.
Sa njom se slaže i ekonomski savetnik Klajt Hamfri iz Ararata u Viktoriji. Njegova lokalna zajednica razvila je specijalni program kako bi se novim migrantima pomoglo u privikavanju na novu sredinu.
KOJE ZEMLJE NAJBOLJE PRIHVATAJU DOSELJENIKE
Magazin Forbs je napravio listu najprijateljskijih zemalja u 2012. godini. Prva na listi su Kajmanska ostrva, na drugom je Australija, a na trećem Velika Britanija. To su tri nacije gde je najlakše da se sprijateljite sa ljudima, da naučite jezik i da se uklopite u novu zajednicu i kulturu. Na poslednjem mestu je Malezija.
Kajmanska ostrva - raj za odmor, ali i život: nema poreza i doprinosa na plate, sunce sija cele godine i mali je procenat kriminala Idemo redom. Prva na listi - Kajmanska ostrva, za koja kažu da su raj za doseljenike. Tamo nema poreza i doprinosa na plate, sunce sija cele godine i mali je procenat kriminala. Većina onih koji dođu na Kajmanska ostrva odluče da tu zauvek i ostanu.
Drugo mesto pripada Australiji - zemlji koja rado prihvata doseljenike i omogućava im da se lako i jednostavno prilagode. Klima je povoljna, a Australijanci su toliko ljubazni da je sasvim lako uklopiti se.
Australija - zemlja koja rado prihvata doseljenike: klima je povoljna, a Australijanci su toliko ljubazni da je sasvim lako uklopiti se
Većina može kao buduću domovinu da izabere i Veliku Britaniju, jer je tamo je lako uklopiti se u lokalnu zajednicu.
Četvrta na listi je Kanada. Istraživanja pokazuju da je u Kanadi najbolje odgajati decu, i da je to zemlja koja omogućava onima koji se dosele da se brzo priviknu na nov način života i da se uklope u zajednicu.
Peta pozicija pripala je Novom Zelandu. Oni koji se dosele brzo pronalaze posao, upoznaju kulturu i sklapaju prijateljstva.
Amerika je na 7. mestu Španija je na šestoj poziciji. Uprkos ekonomskoj krizi, u Španiju se doseljavaju mnogi. Prvo što moraju da urade jeste da savladaju jezik, da bi se što lakše uklopili u zajednicu.
Obećana zemlja i sedma na listi je i Amerika. Istraživanja pokazuju da je više od 60% doseljenika istaklo da im se životni standard poboljšao otkako su stigli u SAD. Više od 40% istaklo je da su lako sklapali prijateljstva, a više od 70% doseljenika želi zauvek da ostane u SAD.
Osmi na listi – Bermudi. Blaga klima, dobar životni standard i prijateljski nastrojeni meštani san su svakoga. Ipak Bermudi su raj samo za bogatije doseljenike.
Južna Afrika je deveta na listi. Ona je zbog dobre zdravstvene zaštite, blage klime i jednostavnosti zasluženo ušla među prvih deset zemalja koje doseljenici jednostavno prihvataju kao svoj novi dom.
Deseta na listi je Malezija. Poziciju je zavredele zbog dobrog kvaliteta života, iako je doseljenicima teže da se uklope zbog toga što ne znaju jezik.
Meksiko je na 11. poziciji. U Meksiku će se dobro snaći bankari, i oni koji imaju iskustva u sektoru osiguranja i finansija. Meštani su srdačni, zemlja ima bogato kulturno nasleđe i blagu klimu.
Na Forbesovoj listi našli su se i Nemačka, Bahrein, Kina i Singapur.
Kajmanska ostrva - raj za odmor, ali i život: nema poreza i doprinosa na plate, sunce sija cele godine i mali je procenat kriminala Idemo redom. Prva na listi - Kajmanska ostrva, za koja kažu da su raj za doseljenike. Tamo nema poreza i doprinosa na plate, sunce sija cele godine i mali je procenat kriminala. Većina onih koji dođu na Kajmanska ostrva odluče da tu zauvek i ostanu.
Drugo mesto pripada Australiji - zemlji koja rado prihvata doseljenike i omogućava im da se lako i jednostavno prilagode. Klima je povoljna, a Australijanci su toliko ljubazni da je sasvim lako uklopiti se.
Australija - zemlja koja rado prihvata doseljenike: klima je povoljna, a Australijanci su toliko ljubazni da je sasvim lako uklopiti se
Većina može kao buduću domovinu da izabere i Veliku Britaniju, jer je tamo je lako uklopiti se u lokalnu zajednicu.
Četvrta na listi je Kanada. Istraživanja pokazuju da je u Kanadi najbolje odgajati decu, i da je to zemlja koja omogućava onima koji se dosele da se brzo priviknu na nov način života i da se uklope u zajednicu.
Peta pozicija pripala je Novom Zelandu. Oni koji se dosele brzo pronalaze posao, upoznaju kulturu i sklapaju prijateljstva.
Amerika je na 7. mestu Španija je na šestoj poziciji. Uprkos ekonomskoj krizi, u Španiju se doseljavaju mnogi. Prvo što moraju da urade jeste da savladaju jezik, da bi se što lakše uklopili u zajednicu.
Obećana zemlja i sedma na listi je i Amerika. Istraživanja pokazuju da je više od 60% doseljenika istaklo da im se životni standard poboljšao otkako su stigli u SAD. Više od 40% istaklo je da su lako sklapali prijateljstva, a više od 70% doseljenika želi zauvek da ostane u SAD.
Osmi na listi – Bermudi. Blaga klima, dobar životni standard i prijateljski nastrojeni meštani san su svakoga. Ipak Bermudi su raj samo za bogatije doseljenike.
Južna Afrika je deveta na listi. Ona je zbog dobre zdravstvene zaštite, blage klime i jednostavnosti zasluženo ušla među prvih deset zemalja koje doseljenici jednostavno prihvataju kao svoj novi dom.
Deseta na listi je Malezija. Poziciju je zavredele zbog dobrog kvaliteta života, iako je doseljenicima teže da se uklope zbog toga što ne znaju jezik.
Meksiko je na 11. poziciji. U Meksiku će se dobro snaći bankari, i oni koji imaju iskustva u sektoru osiguranja i finansija. Meštani su srdačni, zemlja ima bogato kulturno nasleđe i blagu klimu.
Na Forbesovoj listi našli su se i Nemačka, Bahrein, Kina i Singapur.
Posao za medecinske tehnicare u Nemackoj
Sklopljen sporazum o posredovanju u privremenom zapošljavnju srpskih zdravstvenih radnika u Nemačkoj. Sporazum omogućava da posao u toj državi dobije 250 medicinskih tehničara iz Srbije.
Nacionalna služba za zapošljavanje i nemačka savezna agencija za rad Nirnberga sklopile su sporazum o posredovanju u privremenom zapošljavnju srpskih zdravstvenih radnika u Nemačkoj. Sporazum omogućava da posao u toj državi dobije 250 medicinskih tehničara iz Srbije.
Sporazum su potpisali direktor te službe Dejan Jovanović i generalna direktorka Centrale za rad sa strancima i stručno posredovanje Monika Varnhagen.
Ambasador Nemačke u Srbiji Hajnc Vilhelm, koji je prisustvovao potpisivanju, istakao je da je to prvi sporazum te vrste koji je Nemačka zaključila sa nekom drugom državom.
Polazište za potpisivanje sporazuma je taj što Nemačka ima manjak osoblja za zdravstvenu negu dok u Srbiji postoji višak medicinskih tehničara i bolničara, rekao je Vilhelm. Sporazum je ograničen na taj višak radnika i ne odnosi se na deficitarna zanimanja.
"Sporazum ima dvostruki značaj - da manjak na nemačkom tržištu rada bude pokriven i da u Srbiji omogućimo nezaposlenima da nađu novu perspektivu i da počnu da rade u Nemačkoj", naveo je ambasador.
Direktor NSZ-a Jovanović je naveo da će u prvom krugu priliku da dobije posao u Nemačkoj dobiti 250 medicinskih tehničara, ali da postoji potencijal za zapošljavanje i većeg broja ljudi.
Jovanović je ukazao da na evidenciji NSZ trenutno ima oko 12.000 medicinskih tehničara, od kojih oko 2.000 sa završenom visokom medicinskom školom.
"Prosek zapošljavanja medicinskih radnika u Srbiji je oko dve i po godine i mi smo dužni da tim ljudima pomognemo da nađu posao u zemlji ili u inostranstvu", naveo je Jovanović.
Jovanović je dodao da je od nemačkih kolega dobio informaciju da će plata medicinskih tehničara iz Srbije u Nemačkoj u bruto iznosu biti oko 2.200 ili 2.300 evra, odnosno oko 1.600 evra neto.
Jovanović je dodao da postoji mogućnost i za veće zarade nakon što polože državni ispit u Nemačkoj kojim bi se njihova diploma izjednačila sa tamošnjim, ukazavši da će oni biti angažovani u bolnicama, klinikama i gerontološkim centrima.
Prvi tehničari u aprilu u Nemačkoj
Direktor NSZ je rekao da bi prvi medicinski tehničari put Nemačke mogli da krenu već u aprilu, napomenuvši da će oni koji ne govore nemački, a zadovoljavaju druge uslove, dobiti mogućnost da u Srbiji prvo savladaju jezik.
Biće, dodao je, organizovan i orijentacioni trening koji će u Srbiji, uz podšku NSZ, spovoditi nemačka Agencija za tehničku pomoć.
Varnhagen je rekla da Sporazum stvara priliku zapošljavanje onih koji u kratkoročnoj perspektivi neće moći da nađu posao u Srbiji. Varnhagen je istakla da će od ovog modela imati korist i nemačko tržište i Srbija, a pre svega nezaposleni.
"Nemačka bi mogla da primi i 12.000 medicinskih tehničara, ali pitanje je kakva će biti zainteresovanost", navela je Varnhagen i dodala da će znanje nemačkog jezika biti prednost.
Trenutno ne postoji mogućnost da u Nemačku dođu i radnici drugih profila iz Srbije, rekla je Varnhagen i dodala da visokoobrazovani građani Srbije mogu dobiti boravišnu i radnu vizu u Nemačkoj, posebno ako je reč o lekarima i IT inženjerima.
Državni sekretar u Ministarstvu rada Dragi Vidojević je rekao da je privredni ambijent u Nemačkoj već decenijama poželjno odredište za radnu snagu iz Srbije i da naši radnici koji su tamo radili imaju pozitivna iskustva.
Vidojević je naglasio da je za medicinske tehničare koji budu dobili posao u Nemačkoj organizovan odlazak i obezbeđena podrška prilikom "uključivanja" na nova radna mesta.
Nacionalna služba za zapošljavanje i nemačka savezna agencija za rad Nirnberga sklopile su sporazum o posredovanju u privremenom zapošljavnju srpskih zdravstvenih radnika u Nemačkoj. Sporazum omogućava da posao u toj državi dobije 250 medicinskih tehničara iz Srbije.
Sporazum su potpisali direktor te službe Dejan Jovanović i generalna direktorka Centrale za rad sa strancima i stručno posredovanje Monika Varnhagen.
Ambasador Nemačke u Srbiji Hajnc Vilhelm, koji je prisustvovao potpisivanju, istakao je da je to prvi sporazum te vrste koji je Nemačka zaključila sa nekom drugom državom.
Polazište za potpisivanje sporazuma je taj što Nemačka ima manjak osoblja za zdravstvenu negu dok u Srbiji postoji višak medicinskih tehničara i bolničara, rekao je Vilhelm. Sporazum je ograničen na taj višak radnika i ne odnosi se na deficitarna zanimanja.
"Sporazum ima dvostruki značaj - da manjak na nemačkom tržištu rada bude pokriven i da u Srbiji omogućimo nezaposlenima da nađu novu perspektivu i da počnu da rade u Nemačkoj", naveo je ambasador.
Direktor NSZ-a Jovanović je naveo da će u prvom krugu priliku da dobije posao u Nemačkoj dobiti 250 medicinskih tehničara, ali da postoji potencijal za zapošljavanje i većeg broja ljudi.
Jovanović je ukazao da na evidenciji NSZ trenutno ima oko 12.000 medicinskih tehničara, od kojih oko 2.000 sa završenom visokom medicinskom školom.
"Prosek zapošljavanja medicinskih radnika u Srbiji je oko dve i po godine i mi smo dužni da tim ljudima pomognemo da nađu posao u zemlji ili u inostranstvu", naveo je Jovanović.
Jovanović je dodao da je od nemačkih kolega dobio informaciju da će plata medicinskih tehničara iz Srbije u Nemačkoj u bruto iznosu biti oko 2.200 ili 2.300 evra, odnosno oko 1.600 evra neto.
Jovanović je dodao da postoji mogućnost i za veće zarade nakon što polože državni ispit u Nemačkoj kojim bi se njihova diploma izjednačila sa tamošnjim, ukazavši da će oni biti angažovani u bolnicama, klinikama i gerontološkim centrima.
Prvi tehničari u aprilu u Nemačkoj
Direktor NSZ je rekao da bi prvi medicinski tehničari put Nemačke mogli da krenu već u aprilu, napomenuvši da će oni koji ne govore nemački, a zadovoljavaju druge uslove, dobiti mogućnost da u Srbiji prvo savladaju jezik.
Biće, dodao je, organizovan i orijentacioni trening koji će u Srbiji, uz podšku NSZ, spovoditi nemačka Agencija za tehničku pomoć.
Varnhagen je rekla da Sporazum stvara priliku zapošljavanje onih koji u kratkoročnoj perspektivi neće moći da nađu posao u Srbiji. Varnhagen je istakla da će od ovog modela imati korist i nemačko tržište i Srbija, a pre svega nezaposleni.
"Nemačka bi mogla da primi i 12.000 medicinskih tehničara, ali pitanje je kakva će biti zainteresovanost", navela je Varnhagen i dodala da će znanje nemačkog jezika biti prednost.
Trenutno ne postoji mogućnost da u Nemačku dođu i radnici drugih profila iz Srbije, rekla je Varnhagen i dodala da visokoobrazovani građani Srbije mogu dobiti boravišnu i radnu vizu u Nemačkoj, posebno ako je reč o lekarima i IT inženjerima.
Državni sekretar u Ministarstvu rada Dragi Vidojević je rekao da je privredni ambijent u Nemačkoj već decenijama poželjno odredište za radnu snagu iz Srbije i da naši radnici koji su tamo radili imaju pozitivna iskustva.
Vidojević je naglasio da je za medicinske tehničare koji budu dobili posao u Nemačkoj organizovan odlazak i obezbeđena podrška prilikom "uključivanja" na nova radna mesta.
Kako otici na rad u Nemacku
Ankete pokazuju da bi više od 80 posto mladih iz Bosne i Hercegovine rado u potrazi za boljim životom otišlo na Zapad.
Foto: (sxc.hu)Dobiti priliku za to nije lako mada u Nemačkoj već godinama ima premalo radne snage za određena zanimanja.
Državljani BiH nemaju pravo da traže posao na nemačkom tržištu rada, osim ako nemaju priznatu diplomu i imaju konkretnu kompaniju koja im nudi radno mesto.
U tom slučaju se može dobiti takozvana "Plava karta" koja omogućava dolazak stručnjaka ako im nemački poslodavac ponudi platu od najmanje 46.400 evra godišnje ili 36.192 era u deficitarnim zanimanjima.
U Nemačkoj u ovom trenutku postoji deficit lekara, inženjera mašinstva i elektrotehnike, kao i informatičara. Samo u ovim branšama nepopunjeno je 120.000 radnih mesta.
Istovremeno, već postoji zahtev iz Nemačke upućen Bosni i Hercegovini da odobri slanje osoblja za negu starih i bolesnih. Prihodi od tog posla nisu toliko veliki, ali su dovoljni za normalan život.
BiH mora da požuri sa sklapanjem sporazuma s Nemačkom o dolasku medicinskog osoblja jer Nemci već razmišljaju čak o dovođenju radne snage iz Kine.
Ipak, ni u Nemačkoj ne teče svuda med i mleko, a gastarbajterski hleb ponekad ima i sedam kora. Ne radi se samo o novcu i zaradi, nego i o potpuno drugačijim običajima, načinu života, kulturi.
Foto: (sxc.hu)Dobiti priliku za to nije lako mada u Nemačkoj već godinama ima premalo radne snage za određena zanimanja.
Državljani BiH nemaju pravo da traže posao na nemačkom tržištu rada, osim ako nemaju priznatu diplomu i imaju konkretnu kompaniju koja im nudi radno mesto.
U tom slučaju se može dobiti takozvana "Plava karta" koja omogućava dolazak stručnjaka ako im nemački poslodavac ponudi platu od najmanje 46.400 evra godišnje ili 36.192 era u deficitarnim zanimanjima.
U Nemačkoj u ovom trenutku postoji deficit lekara, inženjera mašinstva i elektrotehnike, kao i informatičara. Samo u ovim branšama nepopunjeno je 120.000 radnih mesta.
Istovremeno, već postoji zahtev iz Nemačke upućen Bosni i Hercegovini da odobri slanje osoblja za negu starih i bolesnih. Prihodi od tog posla nisu toliko veliki, ali su dovoljni za normalan život.
BiH mora da požuri sa sklapanjem sporazuma s Nemačkom o dolasku medicinskog osoblja jer Nemci već razmišljaju čak o dovođenju radne snage iz Kine.
Ipak, ni u Nemačkoj ne teče svuda med i mleko, a gastarbajterski hleb ponekad ima i sedam kora. Ne radi se samo o novcu i zaradi, nego i o potpuno drugačijim običajima, načinu života, kulturi.
POSAO ZA STRANCE:Kanada trazi elektricare i mehanicare
Kanadske vlasti će prihvatiti do 3.000 zahteva stranaca za 43 zanimanja OTAVA - Kanadske vlasti počele su da prihvataju zahteve stranaca sa stručnom spremom u okviru novog programa u cilju popunjavanja radnih mesta u određenim delovima Kanade.
Ministar za imigraciona pitanja Džejson Keni (Jason Kenney) izjavio je da novi program uključuje ozbiljno popunjavanje radnih mesta u nekim regiona zemlje i pomoći privrednom rastu Kanade.
"Te dugoročne promene su deo vladinog plana da izgradi brzi i fleksibilna sistem za imigracije a koje će odgovarati potrebama kanadske privrede", dodao je Keni.
Prema tom programu, Kanada će prihvatiti do 3.000 zahteva stranaca za 43 zanimanja, među kojima električari i mehaničari. Da bi ušli u program, stranac treba da ima ponudu za posao u Kanadi ili sertifikat o stručnosti iz Kanade kao bi se osiguralo da će dobiti brzo posao čim stigne u zemlju.
Stranci treba da znaju jedan od dva zvanična jezika - francuski i engleski.
Ministar za imigraciona pitanja Džejson Keni (Jason Kenney) izjavio je da novi program uključuje ozbiljno popunjavanje radnih mesta u nekim regiona zemlje i pomoći privrednom rastu Kanade.
"Te dugoročne promene su deo vladinog plana da izgradi brzi i fleksibilna sistem za imigracije a koje će odgovarati potrebama kanadske privrede", dodao je Keni.
Prema tom programu, Kanada će prihvatiti do 3.000 zahteva stranaca za 43 zanimanja, među kojima električari i mehaničari. Da bi ušli u program, stranac treba da ima ponudu za posao u Kanadi ili sertifikat o stručnosti iz Kanade kao bi se osiguralo da će dobiti brzo posao čim stigne u zemlju.
Stranci treba da znaju jedan od dva zvanična jezika - francuski i engleski.
Iskustov iz Svedske
Preselila sam se u Švedsku prije godinu i pol. Inače dolazim iz Zagreba i završila sam Učiteljski fakultet i imam B2 znanje engleskog, francuskog i njemačkog jezika. U Zagrebu sam radila kao zamjena na razno-razne bezobrazne ugovore, maksimalno iskorištavanje (prisiljena sam bila uzeti vlastiti godišnji odmor da bih otišla sa svojom vrtićkom skupinom na organizirano skijanje, a za moje diplome stranih jezike rečeno mi je da si doslovno mogu s njima obrisati guzicu!).
Nagrada za učenje švedskog jezika oko 10 tisuća kuna Preseljenje u Švedsku najbolja je odluka koju sam ikada u životu donijela, napokon sam izašla iz primitivnog “boxa” kakav je život u Hrvatskoj. Ovdje se cijeni i poštuje sve, a ako si fakultetski obrazovan, nema razloga za strah. Svatko tko dobije radnu i boravišnu dozvolu (prvo ide na dvije godine) ima mogućnost besplatnog učenja švedskog jezika koji se zove SFI i ima četiri stupnja a,b,c,d i svaki traje oko tri mjeseca, a onaj tko ne položi u ta tri mjeseca, ostaje dok ne položi. Onaj tko završi SFI u roku od godine dana dobiva 12.000 kruna (oko 10.000 kuna) nagrade od države! Svi koji imaju završenu srednju školu i fakultet u svojoj zemlji, automatski kreću s C stupnjem SFI-ja! Nakon SFI-ja ide “osnovna škola” švedskog kao drugog jezika (također četiri stupnja po 2,5 mjeseci, a nakon toga gimnazijski švedski godinu i pol, ali može se studirati tako da doma sve učiš pa “gimnazija“ bude gotova za pola godine. Gimnazijski švedski trebaju samo oni koji žele raditi s fakultetskim diplomama iz svoje zemlje. Ja sam u godinu i pol došla do “gimnazije“ (tijekom ljeta sam u Hrvatskoj, kao i sve ostale blagdane), preskočila sam neke stupnjeve jer kad su vidjeli da mi ide, bili su pošteni i rekli da nema smisla da na tome gubim vrijeme.
Jezik nije težak, svatko tko zna engleski ili njemački, jako brzo će naučiti švedski jer su jako slični, a gramatika je milijun puta lakša nego hrvatska. Ovdje sitnih poslova (pizzerija, konobarenje, rad u dućanima itd.) uvijek ima. Svi pričaju engleski (svi!) i ne treba vam odmah švedski da biste nešto zaradili. Isto tako zavod za zapošljavanje vam organizira radnu praksu koja se plaća i tako se ovdje polako uvodite u posao (na to svi imaju pravo).
Vidjela sam da je netko napisao da se u Švedskoj plaća i zrak koji se diše – istina je. Ali isto tako se i svima nama plaća sve. Dobila sam i ja posao i radim u jednom vrtiću. Nas četiri odgojiteljice na 16 djece (smijeh). Nakon intervjua, kad su mi javili da sam primljena, odmah su htjeli pregovarati oko plaće. Pregovarati? U Hrvatskoj se to niti ne spominje. Ovdje te pitaju koliko ti tražiš, a svaki dolazak prije početka rada su mi platili. To je bilo stvarno nešto novo za mene!
Ovdje se ljudi poštuju Doživjela sam poštovanje koje u Hrvatskoj nikada nisam. Ovdje svatko svakoga poštuje! Ovdje ima mjesta za sve ljude, sve je smireno i bez stresa. Ako si ti ok i normalan, bit ce ti ok. Bitno je, kao i svugdje, poštovati pravila. A onome tko ima znanje, tko je vrijedan i želi raditi, ovdje ce mu biti super!
Meni nedostaje Zagreb, Dalmacija, sve mi nedostaje, ali ovdje sam sigurna, ne opterećujem se ni sa čim. U dućanima ima puno hrvatskih proizvoda pa malo ubijem nostalgiju… A u Hrvatsku dolazim nekoliko puta godišnje. Kad god se čujem sa svojim prijateljima, sve samo crne priče, a meni kao u snu… E da, bdw. prošla je zima ovdje na zapadnoj obali bila toplija nego u Zagrebu . I laž je ono za dan i noć jer to vrijedi samo na dalekom sjeveru, a od nas ovdje do tog dalekog sjevera ima isto kao i do Hrvatske. Tako da… bull shit. Kome god treba pomoć ili neka informacija vrlo rado ću pomoći i znajte da je najteže spakirati kofere i napraviti taj ludi potez, ali kasnije ćete žaliti što to niste napravili i ranije.
Nagrada za učenje švedskog jezika oko 10 tisuća kuna Preseljenje u Švedsku najbolja je odluka koju sam ikada u životu donijela, napokon sam izašla iz primitivnog “boxa” kakav je život u Hrvatskoj. Ovdje se cijeni i poštuje sve, a ako si fakultetski obrazovan, nema razloga za strah. Svatko tko dobije radnu i boravišnu dozvolu (prvo ide na dvije godine) ima mogućnost besplatnog učenja švedskog jezika koji se zove SFI i ima četiri stupnja a,b,c,d i svaki traje oko tri mjeseca, a onaj tko ne položi u ta tri mjeseca, ostaje dok ne položi. Onaj tko završi SFI u roku od godine dana dobiva 12.000 kruna (oko 10.000 kuna) nagrade od države! Svi koji imaju završenu srednju školu i fakultet u svojoj zemlji, automatski kreću s C stupnjem SFI-ja! Nakon SFI-ja ide “osnovna škola” švedskog kao drugog jezika (također četiri stupnja po 2,5 mjeseci, a nakon toga gimnazijski švedski godinu i pol, ali može se studirati tako da doma sve učiš pa “gimnazija“ bude gotova za pola godine. Gimnazijski švedski trebaju samo oni koji žele raditi s fakultetskim diplomama iz svoje zemlje. Ja sam u godinu i pol došla do “gimnazije“ (tijekom ljeta sam u Hrvatskoj, kao i sve ostale blagdane), preskočila sam neke stupnjeve jer kad su vidjeli da mi ide, bili su pošteni i rekli da nema smisla da na tome gubim vrijeme.
Jezik nije težak, svatko tko zna engleski ili njemački, jako brzo će naučiti švedski jer su jako slični, a gramatika je milijun puta lakša nego hrvatska. Ovdje sitnih poslova (pizzerija, konobarenje, rad u dućanima itd.) uvijek ima. Svi pričaju engleski (svi!) i ne treba vam odmah švedski da biste nešto zaradili. Isto tako zavod za zapošljavanje vam organizira radnu praksu koja se plaća i tako se ovdje polako uvodite u posao (na to svi imaju pravo).
Vidjela sam da je netko napisao da se u Švedskoj plaća i zrak koji se diše – istina je. Ali isto tako se i svima nama plaća sve. Dobila sam i ja posao i radim u jednom vrtiću. Nas četiri odgojiteljice na 16 djece (smijeh). Nakon intervjua, kad su mi javili da sam primljena, odmah su htjeli pregovarati oko plaće. Pregovarati? U Hrvatskoj se to niti ne spominje. Ovdje te pitaju koliko ti tražiš, a svaki dolazak prije početka rada su mi platili. To je bilo stvarno nešto novo za mene!
Ovdje se ljudi poštuju Doživjela sam poštovanje koje u Hrvatskoj nikada nisam. Ovdje svatko svakoga poštuje! Ovdje ima mjesta za sve ljude, sve je smireno i bez stresa. Ako si ti ok i normalan, bit ce ti ok. Bitno je, kao i svugdje, poštovati pravila. A onome tko ima znanje, tko je vrijedan i želi raditi, ovdje ce mu biti super!
Meni nedostaje Zagreb, Dalmacija, sve mi nedostaje, ali ovdje sam sigurna, ne opterećujem se ni sa čim. U dućanima ima puno hrvatskih proizvoda pa malo ubijem nostalgiju… A u Hrvatsku dolazim nekoliko puta godišnje. Kad god se čujem sa svojim prijateljima, sve samo crne priče, a meni kao u snu… E da, bdw. prošla je zima ovdje na zapadnoj obali bila toplija nego u Zagrebu . I laž je ono za dan i noć jer to vrijedi samo na dalekom sjeveru, a od nas ovdje do tog dalekog sjevera ima isto kao i do Hrvatske. Tako da… bull shit. Kome god treba pomoć ili neka informacija vrlo rado ću pomoći i znajte da je najteže spakirati kofere i napraviti taj ludi potez, ali kasnije ćete žaliti što to niste napravili i ranije.
Kakva je Grčka
Grčka je danas moderno društvo, razvijene industrije i dobre mešavine tradicionalnog i modernog. U ovoj zemlji prisutan je jak osećaj za porodicu. Porodica ne znači samo uži krug u koji su uključeni roditelji i deca, kao u Finskoj ili Danskoj, već više generacija na okupu, što uključuje i prisustvo ujaka, tetaka, stričeva i ostalih rođaka. Iz užeg i šireg porodičnog kruga članovi porodice dobijaju zaštitu i podršku. To može biti pomoć u nalaženju posla ili pozajmica u novcu koja se sigurno dobija. Kao što je sigurno da će porodica pomoći i pozajmiti novac kome je potrebno, sigurno je i vraćanje duga, jer je to pitanje časti. Kad se mladi par venča, porodica oba partnera pomaže u stvaranju doma. Često će roditelji zidati ćerkama kuće, kao i prepisati kuću na ženske potomke. Za sinove ovaj običaj nije tako čest, jer se pretpostavlja da će njegova žena posedovati kuću. Zakonski, žene su ravnopravne i imaju pravo glasa od 1952. godine. Dugo su muškarci imali ulogu da obezbede hranu i stanovanje za porodicu, a žene da se brinu oko kuće i porodice. Sada je ovo često izmenjeno i ukupno je zaposleno oko 40% žena, bez obzira na činjenicu da su često manje plaćene od svojih muških kolega.
Kumstvo takođe igra važnu ulogu u ovom društvu. Deca obično dobijaju ime po nekom od svetaca, tako da je obavezna proslava imendana. Čak je imendan važniji u odnosu na rođendan. Ukoliko njihov svetac nema poseban dan, imendan će proslavljati u dane Sv. Trojice. Bez obzira na smanjen uticaj religije na nove generacije, svi tradicionalno prisustvuju ceremonijama u crkvi kao što su venčanja, krštenja ili sahrane. Glavni praznik je Uskrs, pa za njim i ostali ostali crkveni praznici. Naglasak je na radosti uskrsnuća Isusa, ne na raspeću, tako da je Uskrs praćen iskazivanjem radosti, vatrometom i opštom proslavom.
Koliki su troškovi života u Grčkoj? Bukvalno je nemoguće izračunati koliki su prosečni troškovi života u Grčkoj, pošto zavise od individualnih okolnosti i stila života.
Grčka je proteklih godina imala stabilnu i jaku ekonomiju, što se ogledalo u jakoj drahmi pre 2002. godine i prelaska zemlje na jedinstvenu evropsku valutu, euro. Plate su generalno niže od proseka plata u Evropskoj Uniji, ali Grci uživaju u visokom životnom standardu, iako su troškovi socijalnog osiguranja veoma visoki, naročito za samo-zaposlene, a kombinacija opterećenja socijalnim osiguranjem, porezom na dohodak i posrednim porezima čine grčke takse među najvišim u Evropi.
Svako ko planira da živi u Grčkoj, naročito penzioneri, treba da povede računa da ne podcene troškove života, koji su značajno porasli u poslednjoj deceniji. Ipak, Grčka je i dalje relativno jeftina zemlja u odnosu na neke druge evropske zemlje.
Troškovi života
Troškovi
Napomene
Kirija
Dvosoban stan
Soba (u stanu sa cimerom)
€ 350
€ 200
Cene za prestonicu, ima jeftinijih, u zavinosti od veličine i lokacije stana
Računi
€ 52
Gas, struja, telefon
Hrana
Javni prevoz (autobus)
€ 120
€ 25
Bez alkoholnih pića
Mesečno
Prosečni mesečni troškovi
Oko € 397 - € 547
Bez osiguranja
Informacije u vezi obrazovnog sistema Grčke
Obrazovanje u Grčkoj je društveno i besplatno.
Deli se na:
• Prvostepeno (obdanište, osnovna škola)
• Drugostepeno (gimnazija, srednja škola)
• Trećestepeno (Visoko obrazovne institucije, Tehničke obrazovne institucije)
Školska godina počinje 1. septembra i završava se 21. juna naredne godine. Početak predmetne nastave počinje 11. septembra i završava se 15. juna.
1. OBDANIŠTE
Kada kreće dete u Obdanište ?
Kada napuni 4 godine.
Kako se upisuje dete u Obdanište ?
Α) sa zahtevom roditelja
Β) sa ispunjenom izjavom u kojoj se vidi adresa i mesto boravka porodice
C) sa potvrdom Opštine ili Mesne zajednice
D) prikazivanjem zdravstvene knjižice deteta
Kada počinje upis deteta u obdanište ?
Od 1 do 15 juna,godinu dana pre nego navrši 4 godine.
Koliko godina traje obdanište ?
2 godine
2. OSNOVNA ŠKOLA
Kada se upisuje dete u Osnovnu školu ?
Kada navrši 6 godina
Kako se upisuje dete u Osnovnu školu ?
A) Sa Izvodom iz Matične knjige rodjenih
B) Sa zdravstvenom knjižicom učenika
C) Potvrdom o Zubnom lekarskom pregledu
D) Ispunjenom odgovornom izjavom o adresi i mestu boravka porodice
Koliko godina traje školovanje u Osnovnoj školi ?
6 godina
3. GIMNAZIJA
Kada se upisuje dete u Gimnaziju ?
Prvih deset dana u junu mesecu
Koliko godina traje školovanje u Gimnaziji ?
3 godine
Napomena: Po grčkom zakonu, Osnovna škola i Gimnazija se smatraju OBAVEZNIM ŠKOLOVANJEM
4. OPŠTA SREDNJA ŠKOLA
Kako se upisuje dete u Srednju školu ?
Sa svedočanstvom završenog trećeg razreda Gimnazije
Koliko godina traje školovanje u Srednjoj školi ?
3 godine
RADNA DOZVOLA Stranom državljaninu, koji je dobio dozvolu ulaska radi zaposlenja kod poslodavca u Grčkoj, izdaje se dozvola boravka po osnovu zaposlenja, nakon zasnivanja ugovora o radu iz koga proizilazi da je njegova nadoknada najmanje u jednakoj visini kao i mesečni dohodak jednog nekvalifikovanog radnika i nakon što dostavi traženu dokumentaciju.
Strani državljanin može zasnovati ugovor o radu sa drugim poslodavcem u toku važenja njegove početne boravišne dozvole, uz preduslov da ne dolazi do promene struke za koju mu je bila dodeljena posebna dozvola ulaska, kao ni Osiguravajuceg Zavoda. U slučaju promene poslodavca zaposleni je dužan da obavesti nadležnu Okružnu Službu za Strance i Emigrante u vremenskom roku o 30 dana.
Nakon godinu dana od izdavanja boravišne dozvole po osnovu zaposlenja, dozvoljeno je produženje boravišne dozvole za pružanje uluga ili rad, nakon što je strani drzavljanin izmirio poreske obaveze i nakon što je ostvario minimalan broj dana plaćenog osiguranja u nadležnom Osiguravajućem Zavodu.
Sezonski rad stanih državljana u Grčkoj Sezonski rad stranih državljana je rad u Grckoj za vremenski period od ukupno šest meseci, po kalendarskoj godini, u oblasti koja vezana za privremeni, sezonski karakter rada. Sezonski radnik zasniva odnos sa određenim poslodavcem za posao na određeno vreme. U tom ugovoru mora se jasno navesti vrsta zaposlenja.
Poslodavac koji želi da zaposli stranog državljnina za sezonski rad (i da bi bila izdata odgovarajuća dozvola ulaska), je dužan da dobije predhodno odobrenje Glavnog Sekretara Okruga, posle zahteva koji se podnosi u Opštini ili u Mesnoj zajednici njegovog boravka ili prebivališta, najmanje tri meseca pre početka. Uz zahtev, poslodavac prilaže i garanciju iz banke ili iz Fonda Hipoteka i Zajmova koja je u visini mesečnih primanja jednog nekvalifikovanog radnika, koja se vraća poslodavcu nakon isteka doravišne dozvole i odlaska stranog državljanina iz Grčke.
STICANJE GRČKOG DRŽAVLJANSTVA 1. Brak nema sam po sebi za posledicu sticanje ili gubljenje grčkog državljanstva. Supružnici Grka koji sa njima imaju dete stiču grčko državljanstvo pošto ispune uslov od tri godine boravka u Grčkoj (bez da se traži ispunjenje uslova od 3 godine boravka).
2. Stranac koga usvoji grčki državljanin stiče automatski grčko državljanstvo samo ako je maloletan i to od vremena usvojenja kao dete Grka ili Grkinje.
3. Lice koje se rodi na grčkom tlu stiče grčko državljanstvo ako to žele roditelji koji su stranci i ukoliko nije automatski steklo državljanstvo druge zemlje.
4. Deca stranog državljanina automatski stiču grčko državljanstvo kada taj državljanin stekne državljanstvo naturalizacijom ukoliko su ta deca maloletna ili neoženjena/udata.
5. Neophodni preduslovi za naturalizaciju stranog državljanina su da je punoletan, da boravi 10 godina u Grčkoj, da nije protiv njega izrečena mera proterivanja iz zemlje, da nije u poslednjih 10 godina osuđen za krivična dela.
6. Članovi porodice lica kome se oduzme grčko državljantvo ne gube državljanstvo.
7. Grčko državljanstvo se stiče zakletvom, koja treba da se položi u roku od godinu dana od objavljivanja odluke u državnom glasniku. Odluka se poništava ako se zakletva ne položi u roku od godinu dana.
Kumstvo takođe igra važnu ulogu u ovom društvu. Deca obično dobijaju ime po nekom od svetaca, tako da je obavezna proslava imendana. Čak je imendan važniji u odnosu na rođendan. Ukoliko njihov svetac nema poseban dan, imendan će proslavljati u dane Sv. Trojice. Bez obzira na smanjen uticaj religije na nove generacije, svi tradicionalno prisustvuju ceremonijama u crkvi kao što su venčanja, krštenja ili sahrane. Glavni praznik je Uskrs, pa za njim i ostali ostali crkveni praznici. Naglasak je na radosti uskrsnuća Isusa, ne na raspeću, tako da je Uskrs praćen iskazivanjem radosti, vatrometom i opštom proslavom.
Koliki su troškovi života u Grčkoj? Bukvalno je nemoguće izračunati koliki su prosečni troškovi života u Grčkoj, pošto zavise od individualnih okolnosti i stila života.
Grčka je proteklih godina imala stabilnu i jaku ekonomiju, što se ogledalo u jakoj drahmi pre 2002. godine i prelaska zemlje na jedinstvenu evropsku valutu, euro. Plate su generalno niže od proseka plata u Evropskoj Uniji, ali Grci uživaju u visokom životnom standardu, iako su troškovi socijalnog osiguranja veoma visoki, naročito za samo-zaposlene, a kombinacija opterećenja socijalnim osiguranjem, porezom na dohodak i posrednim porezima čine grčke takse među najvišim u Evropi.
Svako ko planira da živi u Grčkoj, naročito penzioneri, treba da povede računa da ne podcene troškove života, koji su značajno porasli u poslednjoj deceniji. Ipak, Grčka je i dalje relativno jeftina zemlja u odnosu na neke druge evropske zemlje.
Troškovi života
Troškovi
Napomene
Kirija
Dvosoban stan
Soba (u stanu sa cimerom)
€ 350
€ 200
Cene za prestonicu, ima jeftinijih, u zavinosti od veličine i lokacije stana
Računi
€ 52
Gas, struja, telefon
Hrana
Javni prevoz (autobus)
€ 120
€ 25
Bez alkoholnih pića
Mesečno
Prosečni mesečni troškovi
Oko € 397 - € 547
Bez osiguranja
Informacije u vezi obrazovnog sistema Grčke
Obrazovanje u Grčkoj je društveno i besplatno.
Deli se na:
• Prvostepeno (obdanište, osnovna škola)
• Drugostepeno (gimnazija, srednja škola)
• Trećestepeno (Visoko obrazovne institucije, Tehničke obrazovne institucije)
Školska godina počinje 1. septembra i završava se 21. juna naredne godine. Početak predmetne nastave počinje 11. septembra i završava se 15. juna.
1. OBDANIŠTE
Kada kreće dete u Obdanište ?
Kada napuni 4 godine.
Kako se upisuje dete u Obdanište ?
Α) sa zahtevom roditelja
Β) sa ispunjenom izjavom u kojoj se vidi adresa i mesto boravka porodice
C) sa potvrdom Opštine ili Mesne zajednice
D) prikazivanjem zdravstvene knjižice deteta
Kada počinje upis deteta u obdanište ?
Od 1 do 15 juna,godinu dana pre nego navrši 4 godine.
Koliko godina traje obdanište ?
2 godine
2. OSNOVNA ŠKOLA
Kada se upisuje dete u Osnovnu školu ?
Kada navrši 6 godina
Kako se upisuje dete u Osnovnu školu ?
A) Sa Izvodom iz Matične knjige rodjenih
B) Sa zdravstvenom knjižicom učenika
C) Potvrdom o Zubnom lekarskom pregledu
D) Ispunjenom odgovornom izjavom o adresi i mestu boravka porodice
Koliko godina traje školovanje u Osnovnoj školi ?
6 godina
3. GIMNAZIJA
Kada se upisuje dete u Gimnaziju ?
Prvih deset dana u junu mesecu
Koliko godina traje školovanje u Gimnaziji ?
3 godine
Napomena: Po grčkom zakonu, Osnovna škola i Gimnazija se smatraju OBAVEZNIM ŠKOLOVANJEM
4. OPŠTA SREDNJA ŠKOLA
Kako se upisuje dete u Srednju školu ?
Sa svedočanstvom završenog trećeg razreda Gimnazije
Koliko godina traje školovanje u Srednjoj školi ?
3 godine
RADNA DOZVOLA Stranom državljaninu, koji je dobio dozvolu ulaska radi zaposlenja kod poslodavca u Grčkoj, izdaje se dozvola boravka po osnovu zaposlenja, nakon zasnivanja ugovora o radu iz koga proizilazi da je njegova nadoknada najmanje u jednakoj visini kao i mesečni dohodak jednog nekvalifikovanog radnika i nakon što dostavi traženu dokumentaciju.
Strani državljanin može zasnovati ugovor o radu sa drugim poslodavcem u toku važenja njegove početne boravišne dozvole, uz preduslov da ne dolazi do promene struke za koju mu je bila dodeljena posebna dozvola ulaska, kao ni Osiguravajuceg Zavoda. U slučaju promene poslodavca zaposleni je dužan da obavesti nadležnu Okružnu Službu za Strance i Emigrante u vremenskom roku o 30 dana.
Nakon godinu dana od izdavanja boravišne dozvole po osnovu zaposlenja, dozvoljeno je produženje boravišne dozvole za pružanje uluga ili rad, nakon što je strani drzavljanin izmirio poreske obaveze i nakon što je ostvario minimalan broj dana plaćenog osiguranja u nadležnom Osiguravajućem Zavodu.
Sezonski rad stanih državljana u Grčkoj Sezonski rad stranih državljana je rad u Grckoj za vremenski period od ukupno šest meseci, po kalendarskoj godini, u oblasti koja vezana za privremeni, sezonski karakter rada. Sezonski radnik zasniva odnos sa određenim poslodavcem za posao na određeno vreme. U tom ugovoru mora se jasno navesti vrsta zaposlenja.
Poslodavac koji želi da zaposli stranog državljnina za sezonski rad (i da bi bila izdata odgovarajuća dozvola ulaska), je dužan da dobije predhodno odobrenje Glavnog Sekretara Okruga, posle zahteva koji se podnosi u Opštini ili u Mesnoj zajednici njegovog boravka ili prebivališta, najmanje tri meseca pre početka. Uz zahtev, poslodavac prilaže i garanciju iz banke ili iz Fonda Hipoteka i Zajmova koja je u visini mesečnih primanja jednog nekvalifikovanog radnika, koja se vraća poslodavcu nakon isteka doravišne dozvole i odlaska stranog državljanina iz Grčke.
STICANJE GRČKOG DRŽAVLJANSTVA 1. Brak nema sam po sebi za posledicu sticanje ili gubljenje grčkog državljanstva. Supružnici Grka koji sa njima imaju dete stiču grčko državljanstvo pošto ispune uslov od tri godine boravka u Grčkoj (bez da se traži ispunjenje uslova od 3 godine boravka).
2. Stranac koga usvoji grčki državljanin stiče automatski grčko državljanstvo samo ako je maloletan i to od vremena usvojenja kao dete Grka ili Grkinje.
3. Lice koje se rodi na grčkom tlu stiče grčko državljanstvo ako to žele roditelji koji su stranci i ukoliko nije automatski steklo državljanstvo druge zemlje.
4. Deca stranog državljanina automatski stiču grčko državljanstvo kada taj državljanin stekne državljanstvo naturalizacijom ukoliko su ta deca maloletna ili neoženjena/udata.
5. Neophodni preduslovi za naturalizaciju stranog državljanina su da je punoletan, da boravi 10 godina u Grčkoj, da nije protiv njega izrečena mera proterivanja iz zemlje, da nije u poslednjih 10 godina osuđen za krivična dela.
6. Članovi porodice lica kome se oduzme grčko državljantvo ne gube državljanstvo.
7. Grčko državljanstvo se stiče zakletvom, koja treba da se položi u roku od godinu dana od objavljivanja odluke u državnom glasniku. Odluka se poništava ako se zakletva ne položi u roku od godinu dana.
Laksi put do vize 457
Napisali ste odličan životopis.Veselo kliketate po www.jobs.com.au i šaljete stotine molbi za posao.Čekate odgovor.
Odgovora nema.Nervoza. Što sad?
Ukoliko se vaše zanimanje nalazi na SOL popisu (Skilled Occupation Lists), vrlo vjerojatno možete dogovoriti eligibility letter sa nekom od posredničkih agencija.
O čemu se tu točno radi?Jedan od najjednostavnijih načina za dobivanje radne dozvole je visa 457 koja omogućuje dolazak i rad u Australiji, u slučaju da osoba samostalno pronađe poslodavaca u Australiji, koji je spreman sponzorirati radnika za potrebe sređivanja imigracijske papirologije i koji će mu omogućiti posao za vrijeme trajanja privremene radne dozvole.
Na žalost, ovo zvuči jednostavnije nego što je. Been there, done that.Kako je trenutno ekonomska situacija (mining bubble burst) u Australiji otežana, poslodavci nisu previše spremni preuzimati rizik sponsorshipa na sebe.
Srećom, postoje agencije koje se bave posredništvom pri zapošljavanju, odnosno preuzimaju na sebe rizik sponsorshipa, te „iznajmljuju“ radnika drugoj tvrtki, koja potom kroz npr. 6mj može preuzeti sponsorship radnika na sebe, kada se uvjeri da je radnika isplativo preuzeti na sebe. Zapravo radite za poslodavca, ali sa razlikom da on vašu plaću uplaćuje agenciji, umjesto direktno vama.
Naravno, agencije to ne rade besplatno, već uzima proviziju od vaše brutto plaće za vrijeme trajanja vašeg ugovora sa njima, odnosno dok ne pronađete tvrtku koja vas je spremna direktno sponzorirati za potrebe vize 457.
Sada su neki od vas sigurno malo zbunjeni... Pa da vas preduhitrim.Agencija vam neće tražiti posao. Agencija vam neće naći posao.Posao i dalje morate tražiti sami.
Sve što će vam agencija omogućiti je jedan komad papira, odnosno „Eligibility letter“ koji će te priložiti kada poslodavcima šaljete molbe za posao.
Vi samo trebate znati da poslodavci vole kada na sebe ne moraju preuzimati rizik sponsorshipa za potrebe vize 457.
Iz razgovora sa jednim od agenata za posredništvo u traženju posla , koji me zapravo i uputio u to da si sredim eligibility letter, šansa da će neki od agenata pogledati vašu molbu bez da imate radnu dozvolu i bez da ste priložili eligibility letter je cca 5%. Ukoliko priložite eligiblity letter šansa da će netko pogledati vaš životopis je cca 80%.
Koliko je vjerovati u ove postotke ostavljam vama.
Ukratko, poslodavcima i agencijama u posredništvu pri zapošljavanju eligiblity letter je dokaz da posjedujete znanja i iskustvo koje je potrebno da se možete prijaviti za skilled vizu.Na žalost, to znači da ukoliko nemate zanimanje sa SOL liste, nitko vam niti neće dati eligibility letter.
Naravno, to nije sve.
Čak i ako pronađete poslodavca koji vas želi zaposliti posredno preko agencije koja će preuzeti sponsorship, poslodavac će vam morati ponuditi minimalnu zakonski dozvoljenu sponsorship brutto plaću za određeno zanimanje.
Tako npr, za posao koji sam ja tražio minimalne plaće su (ICT sektor) :System analyst 110 000$ NSW (Sydney), 118 000$ Victoria (Melborune)System administrator 76 000$ NSW, 85 000$ VictoriaSystem engineer 105 000$ NSW, 96 000$ Victoria
Lijepe cifre jelda? :)Zapravo se radi o prosječnim plaćama za navedena zanimanja.Not bad.
Kako god bilo, ja sam dobio svoj eligibility letter.
Uz eligibility letter dogovorio sam i postotak plaće koji će mi potencijalno uzeti od brutto iznosa. Simpatični gospodin je počeo priču sa nezahvalnih 17%, nakon čega sam se ja lagano pridigao sa stolice, pružio ruku i htio zahvaliti na suradnji... Pa je simpatični gospodin spustio na 13%... Pa smo na kraju dogovorili fiksni iznos od 13 000$, tako da meni ide u korist ukoliko nađem posao sa brutto plaćom većom od 100 000$ godišnje, odnosno njemu u korist ukoliko nađem posao sa brutto plaćom manjom od 100 000$ godišnje.
Na žalost, posao nisam pronašao.Još...
Ali što sam dobio sa time?Za početak, dobio sam to da su poslodavci uopće počeli odgovarati na moje molbe za posao. Makar bilo to i negativno. Dobio sam nekoliko poziva za razgovor nakon mog povratka u Hrvatsku. Jedan od njih je trebao biti taman kada sam se ukrcavao na avion...I was pissed. Malo je reći...
Zašto? Zašto sam za eligiblity letter saznao i dobio 5 dana prije povratka u Hrvatsku?Nakon par stotina poslanih molbi prije dolaska i za vrijeme ostanka u Australiji na koje nisam dobio nikakve odgovore, odjednom sam na onih par poslanih molbi počeo dobivati odgovore.
Stoga, svakome tko ima mogućnosti, a želi dobiti visa 457 sponsorship, preporučam da kontaktiraju neku od agencija. Ja sam osobno surađivao sa Lesters associates pty ltd o kojima više možete pronaći na www.lester.com.au .
Ovdje možete vidjeti listu zanimanja za koja su oni spremni preuzeti visa 457 sponsorship.
Zgodna stvar u svemu ovome je ukoliko vas pozovu na razgovor za posao, imate potencijalnu mogućnost direktno dogovoriti sponsorship sa poslodavcem, te „zaobići“ davanje postotka plaće nekoj od agencija... :)
Ehh... tko zna, da je godišnji trajao koji tjedan duže... Oh well, better luck next time, as they say...
Odgovora nema.Nervoza. Što sad?
Ukoliko se vaše zanimanje nalazi na SOL popisu (Skilled Occupation Lists), vrlo vjerojatno možete dogovoriti eligibility letter sa nekom od posredničkih agencija.
O čemu se tu točno radi?Jedan od najjednostavnijih načina za dobivanje radne dozvole je visa 457 koja omogućuje dolazak i rad u Australiji, u slučaju da osoba samostalno pronađe poslodavaca u Australiji, koji je spreman sponzorirati radnika za potrebe sređivanja imigracijske papirologije i koji će mu omogućiti posao za vrijeme trajanja privremene radne dozvole.
Na žalost, ovo zvuči jednostavnije nego što je. Been there, done that.Kako je trenutno ekonomska situacija (mining bubble burst) u Australiji otežana, poslodavci nisu previše spremni preuzimati rizik sponsorshipa na sebe.
Srećom, postoje agencije koje se bave posredništvom pri zapošljavanju, odnosno preuzimaju na sebe rizik sponsorshipa, te „iznajmljuju“ radnika drugoj tvrtki, koja potom kroz npr. 6mj može preuzeti sponsorship radnika na sebe, kada se uvjeri da je radnika isplativo preuzeti na sebe. Zapravo radite za poslodavca, ali sa razlikom da on vašu plaću uplaćuje agenciji, umjesto direktno vama.
Naravno, agencije to ne rade besplatno, već uzima proviziju od vaše brutto plaće za vrijeme trajanja vašeg ugovora sa njima, odnosno dok ne pronađete tvrtku koja vas je spremna direktno sponzorirati za potrebe vize 457.
Sada su neki od vas sigurno malo zbunjeni... Pa da vas preduhitrim.Agencija vam neće tražiti posao. Agencija vam neće naći posao.Posao i dalje morate tražiti sami.
Sve što će vam agencija omogućiti je jedan komad papira, odnosno „Eligibility letter“ koji će te priložiti kada poslodavcima šaljete molbe za posao.
Vi samo trebate znati da poslodavci vole kada na sebe ne moraju preuzimati rizik sponsorshipa za potrebe vize 457.
Iz razgovora sa jednim od agenata za posredništvo u traženju posla , koji me zapravo i uputio u to da si sredim eligibility letter, šansa da će neki od agenata pogledati vašu molbu bez da imate radnu dozvolu i bez da ste priložili eligibility letter je cca 5%. Ukoliko priložite eligiblity letter šansa da će netko pogledati vaš životopis je cca 80%.
Koliko je vjerovati u ove postotke ostavljam vama.
Ukratko, poslodavcima i agencijama u posredništvu pri zapošljavanju eligiblity letter je dokaz da posjedujete znanja i iskustvo koje je potrebno da se možete prijaviti za skilled vizu.Na žalost, to znači da ukoliko nemate zanimanje sa SOL liste, nitko vam niti neće dati eligibility letter.
Naravno, to nije sve.
Čak i ako pronađete poslodavca koji vas želi zaposliti posredno preko agencije koja će preuzeti sponsorship, poslodavac će vam morati ponuditi minimalnu zakonski dozvoljenu sponsorship brutto plaću za određeno zanimanje.
Tako npr, za posao koji sam ja tražio minimalne plaće su (ICT sektor) :System analyst 110 000$ NSW (Sydney), 118 000$ Victoria (Melborune)System administrator 76 000$ NSW, 85 000$ VictoriaSystem engineer 105 000$ NSW, 96 000$ Victoria
Lijepe cifre jelda? :)Zapravo se radi o prosječnim plaćama za navedena zanimanja.Not bad.
Kako god bilo, ja sam dobio svoj eligibility letter.
Uz eligibility letter dogovorio sam i postotak plaće koji će mi potencijalno uzeti od brutto iznosa. Simpatični gospodin je počeo priču sa nezahvalnih 17%, nakon čega sam se ja lagano pridigao sa stolice, pružio ruku i htio zahvaliti na suradnji... Pa je simpatični gospodin spustio na 13%... Pa smo na kraju dogovorili fiksni iznos od 13 000$, tako da meni ide u korist ukoliko nađem posao sa brutto plaćom većom od 100 000$ godišnje, odnosno njemu u korist ukoliko nađem posao sa brutto plaćom manjom od 100 000$ godišnje.
Na žalost, posao nisam pronašao.Još...
Ali što sam dobio sa time?Za početak, dobio sam to da su poslodavci uopće počeli odgovarati na moje molbe za posao. Makar bilo to i negativno. Dobio sam nekoliko poziva za razgovor nakon mog povratka u Hrvatsku. Jedan od njih je trebao biti taman kada sam se ukrcavao na avion...I was pissed. Malo je reći...
Zašto? Zašto sam za eligiblity letter saznao i dobio 5 dana prije povratka u Hrvatsku?Nakon par stotina poslanih molbi prije dolaska i za vrijeme ostanka u Australiji na koje nisam dobio nikakve odgovore, odjednom sam na onih par poslanih molbi počeo dobivati odgovore.
Stoga, svakome tko ima mogućnosti, a želi dobiti visa 457 sponsorship, preporučam da kontaktiraju neku od agencija. Ja sam osobno surađivao sa Lesters associates pty ltd o kojima više možete pronaći na www.lester.com.au .
Ovdje možete vidjeti listu zanimanja za koja su oni spremni preuzeti visa 457 sponsorship.
Zgodna stvar u svemu ovome je ukoliko vas pozovu na razgovor za posao, imate potencijalnu mogućnost direktno dogovoriti sponsorship sa poslodavcem, te „zaobići“ davanje postotka plaće nekoj od agencija... :)
Ehh... tko zna, da je godišnji trajao koji tjedan duže... Oh well, better luck next time, as they say...
Posao u inostranstvu: gde,sta,kako
Traženje posla u inostranstvu je isto kao i traženje slike Van Gogha-a u mom podrumu. Neću je nikad naći koliko god tražio. Mogu da prevrnem sve kutije sa pak-papirom što su ostale od poslednje selidbe al’ džaba. Nema Van Gogha u mom podrumu.
Ipak, mnogi od nas rade u inostranstvu. Znači, mi smo uspeli nekako da dođemo do tog posla preko grane. U čemu je tajna? Pa, dok je “posao u inostranstvu” skoro nemoguće naći, posao konobara u Sevilji, na primer, zvuči već mnogo realnije. Razlika je u pristupu. Pojam “posao u inostranstvu” je jednako apstraktni pojam kao i “očuvan auto sa pristojnom kilometražom koji ne troši mnogo”. Kad čovek traži posao, pogotovo u inostranstvu, mora da bude mnogo konkretniji.
Korak po korak vodič za traženje posla preko grane izgleda otprilike ovako. Potrebni sastojci su:
A da, pre nego što se uopšte upustite u traženje posla u inostranstvu, da li ste sigurni da to zaista želite? Pročitajte naše razloge protiv odlaska u inostranstvo.
Ipak, mnogi od nas rade u inostranstvu. Znači, mi smo uspeli nekako da dođemo do tog posla preko grane. U čemu je tajna? Pa, dok je “posao u inostranstvu” skoro nemoguće naći, posao konobara u Sevilji, na primer, zvuči već mnogo realnije. Razlika je u pristupu. Pojam “posao u inostranstvu” je jednako apstraktni pojam kao i “očuvan auto sa pristojnom kilometražom koji ne troši mnogo”. Kad čovek traži posao, pogotovo u inostranstvu, mora da bude mnogo konkretniji.
Korak po korak vodič za traženje posla preko grane izgleda otprilike ovako. Potrebni sastojci su:
- Čvrsta odluka da se ode u inostranstvo
- Spisak konkretnih zemalja, idealno jedna konkretna zemlja u kojoj se traži posao
- Poznavanje jezika koji se govori u ciljanoj zemlji
- Poznavanje struke tj. obrazovanje i iskustvu u oblasti u kojoj se traži posao
- 4-8 časova dnevno vremena da se posveti traženju posla
- Pristup internetu i osnovno znanje nekog programa za uređivanje tekstu
- Poslednje ali ne i najmanje važno – strpljenje
- Pisanje osnovne tj. opšte verzije CV-a tj. profesionalne biografije
- Kreiranje i održavanje svog profila na profesionalnim mrežama
- Izgradnja mreže profesionalnih kontakata
- Apliciranje na konkretna radna mesta
A da, pre nego što se uopšte upustite u traženje posla u inostranstvu, da li ste sigurni da to zaista želite? Pročitajte naše razloge protiv odlaska u inostranstvo.
14 razloga protiv odlaska u inostranstvo
U Niš si Nišlija. U inostranstvu si “Jugo”.
Samo u svojoj zemlji i svom gradu osećaš se kao kod kuće. Ovaj osećaj ništa ne može da zameni. Kada odeš u inostranstvo, postaješ deo mase emigranata sa ovih prostora koje ljudi jednostavno nazivaju “Jugo” ili slično, zavisi od konkretne zemlje.
Svi pričaju na tuđem jeziku
Tamo se govori strani jezik. Koliko god se trudio on će za tebe uvek da bude strani jezik. I posle 30 godina i dalje ćeš praviti greške na osnovu kojih će lokalno stanovništvo uvek da te žigoše kao stranca.
Svoj jezik ćeš postepeno da zaboraviš
Najpre kreneš da zaboravljaš sleng. Čak i kada bi se trudio da ga ne zaboraviš, tvoj sleng zastareva. Ako i pokušaš da ga koristiš za vreme svojih dragocenih odmora u otažbini, svi će ti se smejati jer se sleng menja sa vremenom a ti si zamrznut u vremenu. Posle toga polako zaboravljaš reči a na kraju i gramatiku. Polako počinješ reči maternjeg jezika da zamenjuješ stranim rečima. “Do kraja jula moram da kundigam moj fertrag”. Šta ovo znači? To zna samo Jugo u Nemačkoj.
Prijatelji
Čim emigriraš, za tebe počinje neka nova realnost. Realnost iz koje si otišao nastavlja da živi ali ti više nisi tamo. Tamo su samo tvoji prijatelji. Njima se dešavaju promene u životu kojih ti nisi deo. Tebi se dešavaju promene u životu kojih oni nisu deo. Kada se srećete ili samo preko telefona razgovarate, svako priča nešto svoje bez pravog dijaloga. Prijatelji postaju polako samo uspomene na srećnija vremena.
Mama tata sestra brat
Oni svi stradaju od tvoje odluke da napustiš porodično gnezdo. Ne razumeju zašto si otišao ali se prave da razumeju. Podržavaju te na rečima u tvom pokušaju da “uspeš” napolju a sami žive u nekim prošlim vremenima kada ste svi bili jedna srećna velika porodica.
Kada jednom odeš svuda postaješ stranac
Čim napustiš rodnu grudu momentalno počinješ da se otuđuješ od nje. Tamo gde dođeš uvek ćeš biti stranac koliko god se trudio. Možeš sa kolegama da ideš na časove jahanja, možeš da roštiljaš kobasice koliko hoćeš ali duša će ti uvek biti negde drugde. Što je najgore to mesto više fizički ne postoji.
Tamo je hladno
Tamo je hladno čak i leti. Čak i kad sunce sija nikad nije onako toplo kao što zna kod kuće da pripeče. Zime su neverovatno hladne i dugačke, dani su kratki, ujutru kada odlaziš na posao još se nije razdanilo a kada se vraćaš kući već je mrkli mrak. Lokalci se kupaju po jezerima čim temperatura pređe 20 stepeni. Jezera su iskopane rupe u zemlji ostale od izgradnje autoputeva. Priroda je lepa ali veštačka. Kad skreneš sa stazice u šumu neko te obavezno namrgođeno gleda.
Tamo nas ne vole
Tamo nas ne vole čak i pre nego što emigriramo i dođemo kod njih da živimo. Kada dođemo da živimo u njihovu zemlju, trpe nas jer radimo poslove koje oni ne žele. Retko ali ponekad se desi da ti priznaju da su lenji. Ti se samo osmehneš i nastaviš da ređaš red maltera red cigle.
Para nije sve u životu
Para nije ništa u životu kad imaš samo pare a nemaš ništa drugo. Ako je jedino što ti u životu fali malo više para, nemoj ni da pomišljaš o emigraciji.
Hrana
Voće i povrće je plastično, hrana je nezačinjena. Hrana je skupa a kvari se brzo. Sve se uzgaja u Holadniji i Poljskoj i izgleda lepo. Kada se nekome žališ na ukus hrane, čudno te gledaju. Iz pristojnosti te puste da dovršiš rečenicu a onda te unište svojim monologom o tome kako je hrana najbolja i najukusnija baš u njihovoj zemlji. Tvoja reč protiv njihove. Ti uvek gubiš.
Filmove i muziku moraš da platiš
Nevervovatno ali istinito – skidanje filmova i muzike je kažnjivo po zakonu. I ne samo da je kažnjivo nego se i aktivno kažnjava. Ljudi kupuju DVD-eve preko interneta a onda ih isto tako i prodaju. Neko iznajmljuje po video klubovima a neko gleda filmove preko interneta. Većina gleda filmove na televiziji sinhronizovane na svoj odvratni lokalni jezik. Kada vidiš Bogarta kako izgovara “Spiel das doch noch mal, Sam” dobiješ želju da se momentalno ispovraćaš.
Tamo živiš za odmore kući
Smešno ali tako je. Dok si kući jedva čekao da pobegneš negde na more, daleko od svog grada ili ne daj bože sela. U tuđini jedva čekaš da odeš “kući” na par nedelja. Obožavaš da provedeš vreme na selu i to ti deluje kao idealan odmor. Živiš za te dane cele godine i štediš kao blesav da ne bi razočarao sve one koje si ubedio da ti je u inostranstvu bolje.
Integracija u novu kulturu je osuđena na propast
Kakva crna integracija. Tebi je samo stalo da odradiš svoje sate a onda provedeš vikendem sa svojtom. Nećeš valjda da ideš sa Švabama posle posla na pivo i diskutuješ o utakmicama treće lige rukometa. Prvo ne razumeš jezik a drugo šta tu ima zanimljivo.
Odlazak je neizvestan. Ostanak je izvestan.
Zašto da rizikuješ odlaskom? Većina koja ode mašta da se vrati nazad. Zašto ne bi onda sebi skratio muke time što uopšte nećeš nigde odlaziti?
Samo u svojoj zemlji i svom gradu osećaš se kao kod kuće. Ovaj osećaj ništa ne može da zameni. Kada odeš u inostranstvo, postaješ deo mase emigranata sa ovih prostora koje ljudi jednostavno nazivaju “Jugo” ili slično, zavisi od konkretne zemlje.
Svi pričaju na tuđem jeziku
Tamo se govori strani jezik. Koliko god se trudio on će za tebe uvek da bude strani jezik. I posle 30 godina i dalje ćeš praviti greške na osnovu kojih će lokalno stanovništvo uvek da te žigoše kao stranca.
Svoj jezik ćeš postepeno da zaboraviš
Najpre kreneš da zaboravljaš sleng. Čak i kada bi se trudio da ga ne zaboraviš, tvoj sleng zastareva. Ako i pokušaš da ga koristiš za vreme svojih dragocenih odmora u otažbini, svi će ti se smejati jer se sleng menja sa vremenom a ti si zamrznut u vremenu. Posle toga polako zaboravljaš reči a na kraju i gramatiku. Polako počinješ reči maternjeg jezika da zamenjuješ stranim rečima. “Do kraja jula moram da kundigam moj fertrag”. Šta ovo znači? To zna samo Jugo u Nemačkoj.
Prijatelji
Čim emigriraš, za tebe počinje neka nova realnost. Realnost iz koje si otišao nastavlja da živi ali ti više nisi tamo. Tamo su samo tvoji prijatelji. Njima se dešavaju promene u životu kojih ti nisi deo. Tebi se dešavaju promene u životu kojih oni nisu deo. Kada se srećete ili samo preko telefona razgovarate, svako priča nešto svoje bez pravog dijaloga. Prijatelji postaju polako samo uspomene na srećnija vremena.
Mama tata sestra brat
Oni svi stradaju od tvoje odluke da napustiš porodično gnezdo. Ne razumeju zašto si otišao ali se prave da razumeju. Podržavaju te na rečima u tvom pokušaju da “uspeš” napolju a sami žive u nekim prošlim vremenima kada ste svi bili jedna srećna velika porodica.
Kada jednom odeš svuda postaješ stranac
Čim napustiš rodnu grudu momentalno počinješ da se otuđuješ od nje. Tamo gde dođeš uvek ćeš biti stranac koliko god se trudio. Možeš sa kolegama da ideš na časove jahanja, možeš da roštiljaš kobasice koliko hoćeš ali duša će ti uvek biti negde drugde. Što je najgore to mesto više fizički ne postoji.
Tamo je hladno
Tamo je hladno čak i leti. Čak i kad sunce sija nikad nije onako toplo kao što zna kod kuće da pripeče. Zime su neverovatno hladne i dugačke, dani su kratki, ujutru kada odlaziš na posao još se nije razdanilo a kada se vraćaš kući već je mrkli mrak. Lokalci se kupaju po jezerima čim temperatura pređe 20 stepeni. Jezera su iskopane rupe u zemlji ostale od izgradnje autoputeva. Priroda je lepa ali veštačka. Kad skreneš sa stazice u šumu neko te obavezno namrgođeno gleda.
Tamo nas ne vole
Tamo nas ne vole čak i pre nego što emigriramo i dođemo kod njih da živimo. Kada dođemo da živimo u njihovu zemlju, trpe nas jer radimo poslove koje oni ne žele. Retko ali ponekad se desi da ti priznaju da su lenji. Ti se samo osmehneš i nastaviš da ređaš red maltera red cigle.
Para nije sve u životu
Para nije ništa u životu kad imaš samo pare a nemaš ništa drugo. Ako je jedino što ti u životu fali malo više para, nemoj ni da pomišljaš o emigraciji.
Hrana
Voće i povrće je plastično, hrana je nezačinjena. Hrana je skupa a kvari se brzo. Sve se uzgaja u Holadniji i Poljskoj i izgleda lepo. Kada se nekome žališ na ukus hrane, čudno te gledaju. Iz pristojnosti te puste da dovršiš rečenicu a onda te unište svojim monologom o tome kako je hrana najbolja i najukusnija baš u njihovoj zemlji. Tvoja reč protiv njihove. Ti uvek gubiš.
Filmove i muziku moraš da platiš
Nevervovatno ali istinito – skidanje filmova i muzike je kažnjivo po zakonu. I ne samo da je kažnjivo nego se i aktivno kažnjava. Ljudi kupuju DVD-eve preko interneta a onda ih isto tako i prodaju. Neko iznajmljuje po video klubovima a neko gleda filmove preko interneta. Većina gleda filmove na televiziji sinhronizovane na svoj odvratni lokalni jezik. Kada vidiš Bogarta kako izgovara “Spiel das doch noch mal, Sam” dobiješ želju da se momentalno ispovraćaš.
Tamo živiš za odmore kući
Smešno ali tako je. Dok si kući jedva čekao da pobegneš negde na more, daleko od svog grada ili ne daj bože sela. U tuđini jedva čekaš da odeš “kući” na par nedelja. Obožavaš da provedeš vreme na selu i to ti deluje kao idealan odmor. Živiš za te dane cele godine i štediš kao blesav da ne bi razočarao sve one koje si ubedio da ti je u inostranstvu bolje.
Integracija u novu kulturu je osuđena na propast
Kakva crna integracija. Tebi je samo stalo da odradiš svoje sate a onda provedeš vikendem sa svojtom. Nećeš valjda da ideš sa Švabama posle posla na pivo i diskutuješ o utakmicama treće lige rukometa. Prvo ne razumeš jezik a drugo šta tu ima zanimljivo.
Odlazak je neizvestan. Ostanak je izvestan.
Zašto da rizikuješ odlaskom? Većina koja ode mašta da se vrati nazad. Zašto ne bi onda sebi skratio muke time što uopšte nećeš nigde odlaziti?
Potpuno drugačija priča o odlasku u KANADU
Priče o dobroj zaradi u Kanadi su bajke koje očajni ljudi u Hrvatskoj sanjaju. Odriču se svega kod kuće, ulaze u dugove da odu u tu Kanadu, čak i s malom djecom, a onda ih dočeka hladan tuš...'Napisao je to čitatelj Danas.hr-a u pismu koje je uputio našoj redakciji, a kojim, ističe, želi demistificirati priče o bajkovitom životu u Kanadi koje kruže hrvatskim internetskim prostorom. "Svaki put kad pročitam što se o Kanadi piše, dobijem grč u želucu", piše nam čitatelj koji je više od godinu dana proveo u kanadskom Torontu.
Evo njegovog iskustva:
Skup dolazak u Kanadu...
Prvo, da biste došli u Kanadu, treba vam oko 1.000 eura za put (aviokarte i putno zdravstveno osiguranje na godinu dana, hoteli u tranzitu, javni prijevoz, hrana itd.). Kada konačno stignete u Toronto, ako nemate dodatnih 1.000 eura u džepu, gadno ćete se provesti. Naime, dok ne nađete stan za unajmiti, morate biti u hotelu. A i unajmiti stan u normalnoj zgradi u kojoj nema laboratorija za drogu ili u kojoj se ne odvija prostitucija, zbog koje je od tri do pet policijskih automobila parkirano tamo svaki dan, koji ne vrvi žoharima, prava je muka.
Ako želite normalan stan, trebate potpisati ugovor o leasingu na najmanje šest mjeseci (ako imate sreće da nađete na tako kratak rok, jer obično je u pitanju jedna godina), te platiti
tzv. key depozit, čiji je iznos jednak jednomjesečnom iznosu najamnine (standardna cijena je 900 kanadskih dolara na mjesec). Znači, u startu vam izbiju iz džepa 1.800 dolara.
Bez automobila ste nitko i ništa
Nadalje, da biste se kretali po Torontu, barem u početku, koristite javni prijevoz, koji košta tri dolara u jednom smjeru, a mjesečni pokaz 139 dolara, koji vrijedi za autobuse, podzemnu željeznicu i tramvaje. Međutim, što više tražite posao, to vam je jasnije da ste bez automobila nitko i ništa. Većina poslova koji se mogu naći u Torontu nalaze se izvan GTA (Grand Toronto Area), na mjestima poput Mississauge, Hamiltona ili na drugoj, istočnoj strani GTA ili čak izvan njega. Govorim o 'šljakerskim' poslovima kao što su postavljanje knaufa, keramike i ličenja zidova, selidbi i sl., a što sam u početku i sam radio. Da ne govorim da ako tijekom zime dođete u Toronto, možete zaboraviti na poslove poput konobarenja. Cijeli Toronto sam prešao biciklom obilazeći kafiće i restorane u potrazi za takvim poslom. Da stvar bude gora, neovisno o tome jeste li konobarili u Hrvatskoj, uvijek vas pitaju koliko imate "kanadskog iskustva", nakon čega ste izgorjeli. Njih ne zanima iskustvo koje nije iz Kanade jer informacije iz životopisa ne mogu provjeriti.
Ne znam ni odakle to da je hrana jeftinija. Hrana košta otprilike kao i u Hrvatskoj, međutim kvaliteta je daleko lošija! Sve voće i povrće uvoze iz SAD-a. Ono je umjetno uzgojeno, bez okusa i odvratno za jesti. O mesu da ne pričam. Piletina na akciji (200 grama – pet dolara) je ona kojoj istječe rok za koji dan! 150 grama atlantskog lososa, koji je jedini, jestiv košta od pet do sedam dolara, a 200 grama mljevene govedine od osam do 10 dolara. Najjeftinije čokolade koštaju oko 2,20 dolara, da ne govorim da je primjerice Dorina premija za smeće koje se ovdje prodaje. Litra i pol flaširane vode, i to ne izvorske nego obrađene, ne postoji po cijeni nižoj od dva dolara. Toliko o hrani.
Bez mobitela se ne može
Kao što sam prije spomenuo, bez automobila ste nula. Stoga sam kupio auto za 600 dolara (doduše, takav bi kod nas bio oko 2.000 eura minimalno), da bih došao u ured za registraciju vozila i doživio prvi šok – ne mogu registrirati automobil na međunarodnu vozačku dozvolu, makar sam vlasnik. Kažu mi da mi treba kanadska vozačka. Pokažem u uredu hrvatsku vozačku, a oni me zatraže prijevod iste. Ovlašteni prijevod platio sam 80 dolara i dobio potvrdu iz MUP-a iz Hrvatske. Priznali su mi, kažu, iskustvo iz Hrvatske, no od mene su tražili ponovno polaganje pismenog i cestovnog ispita, odnosno ponovno polaganje vozačkog. Da ne spominjem da sam polaganje vozačkog dakako nanovo platio.
No, dobro. Konačno sam dobio vozačku u ruke te otišao osigurati novi automobil. I tu slijedi novi šok. Kako nemam 'kanadskog iskustva' u vožnji, premija će biti 520 dolara na mjesec (i to najjeftinije koju sam našao, ostali su lupali cifre od 700-800 dolara na mjesec).
Želite li putovati od 30 do 70 kilometara do posla?
nimalo mali trošak.
Da ne govorim da sve to vrijeme ne možete 'čamiti' u stanu vikendom i da se treba socijalizirati, pa odete na pivo, dva, ili okrenete rundu i ode 60-70 dolara iz džepa. Najjeftinije pivo vani je pet dolara.
Duga, teška i skupa kanadska zima...
A kanadska zima. Na odjeću iz Hrvatske slobodno zaboravite. Treba kupiti nove čizme i jaknu i ostalo. Jakne ispod 250 dolara zaboravite, čizme ispod 100 dolara isto tako.
Iznos od dvije tisuće dolara plaće koju ste spomenuli kao prosjek doista jest prosjek koji se dobije kad uračunate one ogromne plaće menadžera kojih su pune banke i financijske institucije u Torontu, a koje su novopridošlom Hrvatu gotovo nedostupne, bez obzira na škole i diplome koje ima. Budite sretni ako imate 1.600 dolara plaću, jer prosječna plaća u Torontu je 1.400 dolara za nekoga tko je tek došao u Kanadu, a i iduće dvije godine, ako ne i dulje, ljudi preživljavaju tako da uzimaju cimere.
Hrvati sanjaju bajke
Stoga vas molim još jednom, nemojte pisati o ljudima s prosječnim plaćama od 2.000 dolara mjesečno koji uštede 5.000 kuna mjesečno jer to su bajke koje očajni ljudi u Hrvatskoj sanjaju. Odriču se svega kod kuće, ulaze u dugove da odu u tu Kanadu, čak i s malom djecom, a onda ih dočeka hladan tuš. Pogotovo je teško obiteljima s djecom jer kanadski zakoni nalažu određenu kvadraturu stana po djetetu. To cijenu najma diže na iznos od 1.200 do 1.600 dolara mjesečno, uz to da često jedan od supružnika ne može dobiti radnu dozvolu godinu ili dvije."
Evo njegovog iskustva:
Skup dolazak u Kanadu...
- Iseljavanje u Kanadu'Ljudi su davali i otkaz, imali sređen život, pa su opet otišli'
Prvo, da biste došli u Kanadu, treba vam oko 1.000 eura za put (aviokarte i putno zdravstveno osiguranje na godinu dana, hoteli u tranzitu, javni prijevoz, hrana itd.). Kada konačno stignete u Toronto, ako nemate dodatnih 1.000 eura u džepu, gadno ćete se provesti. Naime, dok ne nađete stan za unajmiti, morate biti u hotelu. A i unajmiti stan u normalnoj zgradi u kojoj nema laboratorija za drogu ili u kojoj se ne odvija prostitucija, zbog koje je od tri do pet policijskih automobila parkirano tamo svaki dan, koji ne vrvi žoharima, prava je muka.
Ako želite normalan stan, trebate potpisati ugovor o leasingu na najmanje šest mjeseci (ako imate sreće da nađete na tako kratak rok, jer obično je u pitanju jedna godina), te platiti
tzv. key depozit, čiji je iznos jednak jednomjesečnom iznosu najamnine (standardna cijena je 900 kanadskih dolara na mjesec). Znači, u startu vam izbiju iz džepa 1.800 dolara.
- Vratila se nakon 10 godina'U Kanadi nisam bolje živjela nego sada u Hrvatskoj'
Bez automobila ste nitko i ništa
Nadalje, da biste se kretali po Torontu, barem u početku, koristite javni prijevoz, koji košta tri dolara u jednom smjeru, a mjesečni pokaz 139 dolara, koji vrijedi za autobuse, podzemnu željeznicu i tramvaje. Međutim, što više tražite posao, to vam je jasnije da ste bez automobila nitko i ništa. Većina poslova koji se mogu naći u Torontu nalaze se izvan GTA (Grand Toronto Area), na mjestima poput Mississauge, Hamiltona ili na drugoj, istočnoj strani GTA ili čak izvan njega. Govorim o 'šljakerskim' poslovima kao što su postavljanje knaufa, keramike i ličenja zidova, selidbi i sl., a što sam u početku i sam radio. Da ne govorim da ako tijekom zime dođete u Toronto, možete zaboraviti na poslove poput konobarenja. Cijeli Toronto sam prešao biciklom obilazeći kafiće i restorane u potrazi za takvim poslom. Da stvar bude gora, neovisno o tome jeste li konobarili u Hrvatskoj, uvijek vas pitaju koliko imate "kanadskog iskustva", nakon čega ste izgorjeli. Njih ne zanima iskustvo koje nije iz Kanade jer informacije iz životopisa ne mogu provjeriti.
Ne znam ni odakle to da je hrana jeftinija. Hrana košta otprilike kao i u Hrvatskoj, međutim kvaliteta je daleko lošija! Sve voće i povrće uvoze iz SAD-a. Ono je umjetno uzgojeno, bez okusa i odvratno za jesti. O mesu da ne pričam. Piletina na akciji (200 grama – pet dolara) je ona kojoj istječe rok za koji dan! 150 grama atlantskog lososa, koji je jedini, jestiv košta od pet do sedam dolara, a 200 grama mljevene govedine od osam do 10 dolara. Najjeftinije čokolade koštaju oko 2,20 dolara, da ne govorim da je primjerice Dorina premija za smeće koje se ovdje prodaje. Litra i pol flaširane vode, i to ne izvorske nego obrađene, ne postoji po cijeni nižoj od dva dolara. Toliko o hrani.
Bez mobitela se ne može
- Puno se radi, ali se i zaradiS dvoje djece odselili u Kanadu: Ne vraćamo se, posla i prilika ima napretek
Kao što sam prije spomenuo, bez automobila ste nula. Stoga sam kupio auto za 600 dolara (doduše, takav bi kod nas bio oko 2.000 eura minimalno), da bih došao u ured za registraciju vozila i doživio prvi šok – ne mogu registrirati automobil na međunarodnu vozačku dozvolu, makar sam vlasnik. Kažu mi da mi treba kanadska vozačka. Pokažem u uredu hrvatsku vozačku, a oni me zatraže prijevod iste. Ovlašteni prijevod platio sam 80 dolara i dobio potvrdu iz MUP-a iz Hrvatske. Priznali su mi, kažu, iskustvo iz Hrvatske, no od mene su tražili ponovno polaganje pismenog i cestovnog ispita, odnosno ponovno polaganje vozačkog. Da ne spominjem da sam polaganje vozačkog dakako nanovo platio.
No, dobro. Konačno sam dobio vozačku u ruke te otišao osigurati novi automobil. I tu slijedi novi šok. Kako nemam 'kanadskog iskustva' u vožnji, premija će biti 520 dolara na mjesec (i to najjeftinije koju sam našao, ostali su lupali cifre od 700-800 dolara na mjesec).
Želite li putovati od 30 do 70 kilometara do posla?
- Berba voća i povrćaBritancima nedostaje 20.000 sezonaca, traže pomoć iz Hrvatske
nimalo mali trošak.
Da ne govorim da sve to vrijeme ne možete 'čamiti' u stanu vikendom i da se treba socijalizirati, pa odete na pivo, dva, ili okrenete rundu i ode 60-70 dolara iz džepa. Najjeftinije pivo vani je pet dolara.
Duga, teška i skupa kanadska zima...
A kanadska zima. Na odjeću iz Hrvatske slobodno zaboravite. Treba kupiti nove čizme i jaknu i ostalo. Jakne ispod 250 dolara zaboravite, čizme ispod 100 dolara isto tako.
Iznos od dvije tisuće dolara plaće koju ste spomenuli kao prosjek doista jest prosjek koji se dobije kad uračunate one ogromne plaće menadžera kojih su pune banke i financijske institucije u Torontu, a koje su novopridošlom Hrvatu gotovo nedostupne, bez obzira na škole i diplome koje ima. Budite sretni ako imate 1.600 dolara plaću, jer prosječna plaća u Torontu je 1.400 dolara za nekoga tko je tek došao u Kanadu, a i iduće dvije godine, ako ne i dulje, ljudi preživljavaju tako da uzimaju cimere.
- Ima izuzetaka!Njemačka Hrvatima ograničila pristup tržištu rada
Hrvati sanjaju bajke
Stoga vas molim još jednom, nemojte pisati o ljudima s prosječnim plaćama od 2.000 dolara mjesečno koji uštede 5.000 kuna mjesečno jer to su bajke koje očajni ljudi u Hrvatskoj sanjaju. Odriču se svega kod kuće, ulaze u dugove da odu u tu Kanadu, čak i s malom djecom, a onda ih dočeka hladan tuš. Pogotovo je teško obiteljima s djecom jer kanadski zakoni nalažu određenu kvadraturu stana po djetetu. To cijenu najma diže na iznos od 1.200 do 1.600 dolara mjesečno, uz to da često jedan od supružnika ne može dobiti radnu dozvolu godinu ili dvije."
SIGURAN ODLAZAK U INOSTRANSTVO
Savezna agencija za zapošljavanje Nemačke i Nacionalna služba za zapošljavanje Srbije danas su potpisale Sporazum o posredovanju u privremenom zapošljavanju srpskih radnika u Saveznoj Republici Nemačkoj. Na ovaj način otvorene su mogućnosti za zapošljavanje radnika za zdravstvenu negu u bolnicima i domovima za stara lica na teritoriji Nemačke. Već je dogovoreno zapošljavanje oko 250 radnika, a očekuje se da će put Nemačke prvi radnici krenuti već u aprilu, nakon završetka priprema i apliciranja kandidata na oglas. Projekat podrazumeva i pripremu radnika u Srbiji za odlazak u Nemačku, kao i podršku prilikom integracije na radnom mestu, koju pruža Nemačka organizacija za tehničku saradnju - GIZ. U Srbiji više od 14.000 hiljada lekara i medicinskog osoblja traži posao, a velikom broju u poslednje vreme se nudi mogućnost za rad u inostranstvu, i to uz posredovanje Nacionalne službe za zapošljavanje. Za naše stručnjake su najviše zainteresovane nemačke klinike, jer u ovoj zemlji već dugi niz godina postoji nedostatak medicinskog osoblja, pre svega u bolnicama i domovima za stara lica. S ozbirom da se radi o velikom broju upražnjenih radnih mesta, Savezna agencija za zapošljavanje Nemačke je pokrenula inicijativu potpisivanja ugovora koji bi omogućio zapošljavnje naših medicinskih radnika u toj razvijenoj zemlji Evropske unije. Sporazum o posredovanju u privremenom zapošljavanju srpskih radnika u Saveznoj Republici Nemačkoj potpisali su Monika Varnhagen, direktor nemačke Centrale za rad sa strancima i stručno posredovanje (ZAV) i Dejan Jovanović, direktor Nacionalne službe za zapošljavanje, u prisustvu ambasadora Savezne Republike Nemačke u Srbiji Hajnca Vilhelma i državnog sekretara Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike Dragog Vidojevića.
„S obzirom da u ovom trenutku nismo u stanju da poslodavcima posredujemo kvalifikovanu i kvalitetnu radnu snagu, odlučili smo da se obratimo zemljama koje imaju dobre radnike, a koji u svojoj zemlji ne mogu ni u perspektivi da nađu posao. Srbija je prva zemlja sa kojom smo potpisali ovakav sporazum. On je koristan za sve strame - poslodavci iz Nemačke dobijaju kvalifikovanu radnu snagu koja im već godinama nedostaje, u Srbiji se smanjuje nezaposlenost radnika ovog profila, dok medicinski radnici dobijaju mogućnost da započnu život u jednoj od najrazvijenijih zemalja sveta“, rekla je Monika Varnhagen, naglašavajući da je Nemačka organizacija za tehničku saradnju (GIZ) zadužena da odabrane radnike pripremi za odlazak, što podrazumeva i kurseve jezika, i da ih potom podrži u prvom periodu rada u Nemačkoj, kako bi se lakše integrisali u društvo i radnu sredinu.
Ovim sporazumom Nemačka služba se obavezuje da proveri kredibilitet poslodavaca pre započinjanja postupka posredovanja i pripremi dvojezične ugovore o radu. Kada se govori o uslovima rada i boravka u Nemačkoj, ovaj sporazum predviđa da su uslovi isti kao i za sve radnike koji legalno borave u toj državi, nezavisno od državljanstva, i koji obavljaju istu vrstu poslova u okviru sistema zdravstvene zaštite.
“Sporazumom stavaramo mogućnost da naši medicinski radnici, kojih je oko 12.000 na evidenciji nezaposlenih, dođu do kvalitetnog posla u Nemačkoj, uz maksimalnu podršku i zaštitu. U ovom trenutku posao će dobiti oko 250 medicinskih tehničara i bolničara, ali smo od kolega iz Nemačke dobili informaciju da su potencijali mnogo veći. Dogovoreno je da bruto plata u početku bude oko 2300 evra, uz povećanje po polaganju državnog ispita“, rekao je Dejan Jovanović, direktor Nacionalne službe za zapošljavanje. On je napomenuo da je prvi korak preciziranje uslova prema potrebama poslodavaca, i prijavljivanja zainteresovanih kandidata. Jovanović je naglasio da će Nacionalna služba nastojati da ovaj model saradnje uspostavi i sa ostalim državama koje mogu da ponude kvalitetne poslove našim radnicima, a da će se uspešna saradnja sa Nemačkom svakako nastaviti.
„Ovo je samo početak saradnje naših zemalja u oblasti zapošljavanja. Upoznati smo sa situacijom na vašem tržištu rada i želimo da angažujemo radnike koji se u Srbiji teže zapošljavaju. Ne želimo da stručni radnici, koji su Srbiji neophodni, napuštaju svoja radna mesta kako bi otišli u Nemačku zbog boljih uslova. Zato se ovaj sporazum ograničava na zdravstveno osoblje“, naglasio je Hajnc Vilhelm, ambasador Savezne Republike Nemačke u Srbiji.
Razmena radne snage sa Nemačkom, članicom Evropske unije, izuzetno je značajna posebno zbog činjenice da je nezaposlenost u ovom delu regiona veoma visoka. Partneri iz Nemačke prepoznali su da imamo kvalifikovane, vredne i kvalitetne radnike.
„Nemačka je već decenijama poželjna destinacija za naše radnike, jer pruža dobre uslove života i rada. Njihovi standardi su i naš izvor inspiracije kako treba urediti društvo. Ovaj sporazum je korak u pravom smeru, i nadam se da će otvoriti put i nezaposlenima Srbije drugih profila i stepena obrazovanja da pronađu siguran put do posla u Nemačkoj“, rekao je državni sekretar Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike Dragi Vidojević.
Legalan rad u bilo kojoj državi, a ne samo u Nemačkoj, podrazumeva da je radnik obavezan da pre odlaska u inostranstvo potpiše sa poslodavcem ugovor o radu, koji mu potom omogućava da legalno dobije radnu i boravišnu dozvolu u toj državi. Ovakav način zapošljavanja propisuju ne samo međunarodne konvencije, već i Zakon o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti. Odredbe ovog sporazuma predviđaju saradnju u postupku posredovanja, koja podrazumeva informisanje Nacionalne službe od strane nemačkog partnera o slobodnim radnim mestima, pojedinostima koje su tiču uslova radnog mesta i jezičkim preduslovima.
„S obzirom da u ovom trenutku nismo u stanju da poslodavcima posredujemo kvalifikovanu i kvalitetnu radnu snagu, odlučili smo da se obratimo zemljama koje imaju dobre radnike, a koji u svojoj zemlji ne mogu ni u perspektivi da nađu posao. Srbija je prva zemlja sa kojom smo potpisali ovakav sporazum. On je koristan za sve strame - poslodavci iz Nemačke dobijaju kvalifikovanu radnu snagu koja im već godinama nedostaje, u Srbiji se smanjuje nezaposlenost radnika ovog profila, dok medicinski radnici dobijaju mogućnost da započnu život u jednoj od najrazvijenijih zemalja sveta“, rekla je Monika Varnhagen, naglašavajući da je Nemačka organizacija za tehničku saradnju (GIZ) zadužena da odabrane radnike pripremi za odlazak, što podrazumeva i kurseve jezika, i da ih potom podrži u prvom periodu rada u Nemačkoj, kako bi se lakše integrisali u društvo i radnu sredinu.
Ovim sporazumom Nemačka služba se obavezuje da proveri kredibilitet poslodavaca pre započinjanja postupka posredovanja i pripremi dvojezične ugovore o radu. Kada se govori o uslovima rada i boravka u Nemačkoj, ovaj sporazum predviđa da su uslovi isti kao i za sve radnike koji legalno borave u toj državi, nezavisno od državljanstva, i koji obavljaju istu vrstu poslova u okviru sistema zdravstvene zaštite.
“Sporazumom stavaramo mogućnost da naši medicinski radnici, kojih je oko 12.000 na evidenciji nezaposlenih, dođu do kvalitetnog posla u Nemačkoj, uz maksimalnu podršku i zaštitu. U ovom trenutku posao će dobiti oko 250 medicinskih tehničara i bolničara, ali smo od kolega iz Nemačke dobili informaciju da su potencijali mnogo veći. Dogovoreno je da bruto plata u početku bude oko 2300 evra, uz povećanje po polaganju državnog ispita“, rekao je Dejan Jovanović, direktor Nacionalne službe za zapošljavanje. On je napomenuo da je prvi korak preciziranje uslova prema potrebama poslodavaca, i prijavljivanja zainteresovanih kandidata. Jovanović je naglasio da će Nacionalna služba nastojati da ovaj model saradnje uspostavi i sa ostalim državama koje mogu da ponude kvalitetne poslove našim radnicima, a da će se uspešna saradnja sa Nemačkom svakako nastaviti.
„Ovo je samo početak saradnje naših zemalja u oblasti zapošljavanja. Upoznati smo sa situacijom na vašem tržištu rada i želimo da angažujemo radnike koji se u Srbiji teže zapošljavaju. Ne želimo da stručni radnici, koji su Srbiji neophodni, napuštaju svoja radna mesta kako bi otišli u Nemačku zbog boljih uslova. Zato se ovaj sporazum ograničava na zdravstveno osoblje“, naglasio je Hajnc Vilhelm, ambasador Savezne Republike Nemačke u Srbiji.
Razmena radne snage sa Nemačkom, članicom Evropske unije, izuzetno je značajna posebno zbog činjenice da je nezaposlenost u ovom delu regiona veoma visoka. Partneri iz Nemačke prepoznali su da imamo kvalifikovane, vredne i kvalitetne radnike.
„Nemačka je već decenijama poželjna destinacija za naše radnike, jer pruža dobre uslove života i rada. Njihovi standardi su i naš izvor inspiracije kako treba urediti društvo. Ovaj sporazum je korak u pravom smeru, i nadam se da će otvoriti put i nezaposlenima Srbije drugih profila i stepena obrazovanja da pronađu siguran put do posla u Nemačkoj“, rekao je državni sekretar Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike Dragi Vidojević.
Legalan rad u bilo kojoj državi, a ne samo u Nemačkoj, podrazumeva da je radnik obavezan da pre odlaska u inostranstvo potpiše sa poslodavcem ugovor o radu, koji mu potom omogućava da legalno dobije radnu i boravišnu dozvolu u toj državi. Ovakav način zapošljavanja propisuju ne samo međunarodne konvencije, već i Zakon o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti. Odredbe ovog sporazuma predviđaju saradnju u postupku posredovanja, koja podrazumeva informisanje Nacionalne službe od strane nemačkog partnera o slobodnim radnim mestima, pojedinostima koje su tiču uslova radnog mesta i jezičkim preduslovima.