Ujedinjeni Arapski Emirati
1. Osnovne informacije
a) Glavni grad: Abu Dabi
b) Broj stanovnika: 8,264,070
c) Površina: 83.600 km²
d) Novčana jedinica: UAE dirham (AED)
e) Stopa nezaposlenosti: 4% (2009.)
2. Opšti uslovi ulaska u zemlju i informacije o vizama
Vrsta vize koja vam je potrebna za ulazak u UAE zavisi od nekoliko faktora, kao što su vaše
državljanstvo, svrha planirane posete i dužina boravka.
Državljani onih država koji moraju da posete neko od diplomatskih predstavništava UAE, sada mogu zatražiti i platiti
vizu i putem interneta, preko veb sajta www.emirates.com .
Ako putujete u Dubai ili samo presedate u njemu korišćenjem avio kompanije “Emirates”, zahtev i ulaznu vizu za
UAE u celosti možete dobiti putem interneta i ne morate da dostavljate pasoš da bi u njemu udarili ulaznu vizu.
Potrebna dokumenta:
1. Fotografija u boji podnosioca zahteva.
2. Kopija pasoša podnosioca. Pasoš mora važiti još najmanje 6 meseci.
3. Originalni obrazac zahteva (može se dobiti u svim većim centrima iz kojih “Emirates” leti) – zavisno od
državljanstva podnosioca, sa adresom i kontakt detaljima kako u državi porekla tako i u Dubaiju. Obrasce u
elektronskom obliku na engleskom ili arapskom možete preuzeti ovde.
4. Kopija pasoša sponzora uz kopiju stranice na kojoj se nalazi boravišna viza.
5. Ugovor o radu i service letter sponzora.
6. Kopija trgovačke licence sponzora, ukoliko je samozaposlen.
7. Kopija karte “Emirates” izdate u UAE.
8. Depozit u iznosu od 1000 dirhama za svaki pasoš (važi samo za posete i vizu trajanja do 96 sati), koji se
kasnije refundira.
2
(a) Uslovi
1. Taksa za vizu mora biti plaćena prilikom podnošenja zahteva.
2. Putnik mora doći i napustiti Dubai samo preko kompanije “Emirates” a kartu mora kupiti pre podnošenja
zahteva za vizu.
3. Karta se ne može refundirati ako se viza izda i iskoristi.
4. Vreme potrebno za obradu zahteva za vizu: 3 do 4 radna dana.
(b) Drugi načini podnošenja zahteva
Ako imate člana porodice ili bliskog roñaka koji ima boravište u UAE, oni mogu podneti zahtev za vizu u vaše ime.
Napominjemo da se ova mogućnost odnosi samo na stanovnike EU-a: za više detalja pogledajte ovaj sajt.
Vrsta vize Vreme trajanja
96- časovna 4 dana (važi za putnike u tranzitu, ne može se produžiti)
Turistička Maksimum 30 dana (može se produžiti uz plaćanje dodatne takse)
Za posetioce Maksimum 90 dana (može se produžiti uz plaćanje dodatne takse)
Diplomatske misije u UAE
Albanija
Adresa: Ulica 10, sektor 76, zona 2, ispred džamije Khaled Bin Waleed - Bateen, Abu Dabi,
Ujedinjeni Arapski Emirati, poštanski pregradak 62069
Tel/Fax: 00971-26582705
E-mail: [email protected]
[email protected]
Bosna i Hercegovina
Adresa: Abu Dabi, 43362, Ujedinjeni Arapski Emirati
Tel: +971-2-644-4164
+971-2-644-0241
Fax: +971-2-644-3919
Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija (Ankara, Turska, nadležna i za Ujedinjene Arapske Emirate)
Adresa: Filistin sokak 30-2/3, Gaziosman pasha, Ankara
Tel: (903 12) 446 92 04; 446 92 05; 447 48 52
Fax: (903 12) 446 92 06
E-mail: [email protected]
Srbija
Adresa: Surra BLOK br. 5 Ulica br. 1, Vila br.71 poštanski pregradak 20511
Safat 12066 KUVAJT
Tel: +965 / 2532 75 48, 2532 75 49
Fax: +965 / 2532 75 68
3
E-mail: [email protected]
[email protected]
[email protected]
[email protected]
Internet adresa: http://serbianembassykw.org
3. Imigraciju u svrhu zaposlenja
Ministarstvo rada (MR) ili Biro za zapošljavanje u Dubaiju i UAE nadležni su za sva pitanja iz oblasti zapošljavanja.
MR je nadležno da izdaje radne dozvole (ili radne karte) kao i da ih oduzima. Ministarstvo rada ne izdaje boravišne
vize ili dozvole za ulazak u zemlju - time se bavi nadležni odsek UAE za imigraciju (u Dubaiju, DNRD).
Adresa: Poštanski pregradak 4409, Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati
Tel:
Fax: 971-4-2668967
Propisi koji regulišu mogućnost zapošljenja u UAE su jednostavni; najpre morate imati boravišnu dozvolu kako bi
mogli da tražite radnu dozvolu. Radna dozvola omogućava pojedincu da se zaposli u UAE. Boravišna dozvola može
se dobiti kada neko ko je već u UAE postane vaš zakonski sponzor. Vaš zakonski sponzor može biti samo neko ko je
(i) vaš blizak roñak ili (ii) preduzeće koje želi da vas zaposli.
Radnu dozvolu/vizu probitno izdaje Ministarstvo rada i socijalnog staranja za period od 30 dana (po dostavljanju
dokaza da ste dobili ili ćete dobiti posao u UAE). Nakon dobijanja ponude za posao, preduzeće koje želi da vas
zaposli obavlja sve neophodne formalnosti kako bi dobili radnu dozvolu. Istovremeno, ne možete napustiti
preduzeće koje vas sponzoriše i preći da radite za drugo preduzeće, bez njihove dozvole i ponovne obrade vaše
vize.
Veoma je važno da imate sva neophodna dokumenta za dobijanje ulazne vize. Dakle, treba biti pažljiv i sakupiti svu
dokumentaciju koja je navedena u tekstu koji sledi:
• Pasoš koji ima rok važenja još najmanje šest meseci; ako putujete u pratnji bračnog partnera/ke ili dece,
svako od njih mora imati svoj zaseban pasoš
• Izvod iz matične knjige venčanih (ako dolazite sa bračnim partnerom/kom)
• Ako ste ženskog pola i sa vama vodite vašu decu, trebaće vam pisani pristanak oca dece, overen i potpisan
• Zvaničan prepis vaših kvalifikacija.
http://www.mol.gov.ae/english/index.aspx#
4. Imigracija u svrhu školovanja
Danas, UAE nude sveobuhvatno obrazovanje svim muškim i ženskim učenicima i studentima od vrtića pa do
univerziteta, a za državljane UAE obrazovanje je besplatno na svim nivoima. Postoji takoñe i značajan privatni
sektor u oblasti obazovanja, dok nekoliko hiljada studenata, muškaraca i žena, studira u inostranstvu.
Obrazovanje na osnovnom i sekundarnom nivou obavezno je sve do devetog razreda. Ovaj proces odvija se u
četiri faze tokom perioda od 14 godina: deca od 4 do 5 godina idu u vrtić, od 6 do 11 godina u osnovne škole,
pripremna faza obuhvata decu od 12 do 14 godina, i na kraju deca od 15 do 17 godina pohañaju srednju školu.
Obrazovni sistem UAE čine brojne akademske ustanove, škole, fakulteti i univerziteti. Štaviše, postoji nekoliko
obrazovnih instituta koji nude sticanje profesionalnih kvalifikacija i nude programe obuke iz različitih oblasti. Svaka
od ovih ustanova ima sopstvene ciljeve, strukturu i uslove za prijem.
4
Postoji nekoliko državnih univerziteta i fakulteta u UAE gde je upis dozvoljen samo državljanima UAE. Pored njih,
ima više privatnih obrazovnih ustanova na koje se mogu upisati svi studenti koji ispunjavaju neophodne uslove.
Student može da se upiše na bilo koji program. Postoje različiti programi - od akademskih, tehničkih, programa po
različitim disciplinama, programa koji pripremaju studente za poslove u svim oblastima.
Kada utvrdite koji su vam programi interesantni, treba se prijaviti za njih. Prvi korak u ovom važnom procesu je to
da morate biti sigurni da je ustanova koju ste odabrali voljna da vas primi. Data ustanova će pregledati vaš
akademski CV kako bi procenila da li imate mogućnost da uspešno završite program koji ona nudi.
Svaka obrazovna ustanova u UAE postavlja sopstvene standarde za prijem. Neki od ovih standarda su uobičajeni
kod većine ustanova ali, ipak prijem studenata i postdiplomaca može varirati od institucije do institucije i od
programa do programa. Upis na program stručne obuke ponekad ne zahteva nikakvo specifično prethodno znanje iz
date oblasti. Savetujemo da sve ovo proverite sa datom institucijom pre podnošenja zahteva za prijem.
Da bi se upisali u osnovnu ili srednju školu potrebno je imati boravišnu vizu. Studentske vize daju svi fakulteti i
univerziteti kao i nekoliko obrazovnih ustanova. Preporučujemo da sve ovo proverite pre podnošenja zahteva za
prijem.
Svaka institucija ima sopstvene rokove za podnošenje zahteva za prijem. Neke ustanove traže da sve procedure i
takse budu plaćene pre otpočinjanja procedure izdavanja vize. Procedura izdavanja vize obično traje 10-30 dana.
Listu univerziteta u UAE možete naći na http://www.arabiancampus.com/studyinuae/universities/uclist.htm.
5. Boravište
Agencija za naturalizaciju i boravište Abu Dabija (RND) izdaje ulazne vize i boravišne dozvole strancima, u sledećim
slučajevima:
• U svrhu spajanja porodice ili spajanja sa starateljima.
• U svrhu studiranja na privatnim univerzitetima, fakultetima ili drugim obrazovnim ustanovama.
• U svrhu pohañanja obuke ili nekog specijalnog kursa u nekoj od državnih agencija.
• Udovici ili razvedenoj ženi koja ima jedno ili više dece sa bivšim mužem- državljaninom UAE.
• Roditeljima ili izdržavanim licima državljanina UAE koji imaju strano državljanstvo.
• Mužu i izdržavanim licima državljanke UAE koji imaju strano državljanstvo.
• Ženama državljana GCC*, koje imaju strano državljanstvo, na osnovu reciprociteta.
• Članovima porodice žene koja ima strano državljanstvo a koja radi na važnim specijalističkim poslovima,
recimo u oblasti medicine, inženjerstva ili obrazovanja i sličnih kategorija ili specijalnosti, ukoliko su
ispunjeni uslovi o sponzorstvu.
Zahtev za ulazne vize stranci podnose Agenciji za naturalizaciju i boravak na zvaničnim formularima u okviru kojeg
daju sve neophodne podatke i dokumenta za svaki pojedinačni slučaj. Potrebno je ispoštovati sledeću proceduru:
*GCC- Savet za saradnju arapskih država zaliva
• Ako je sponzorisani podnosilac zahteva žena stranca, onda se dostavlja važeći izvod iz matične knjige
venčanih overen od strane ambasade UAE u državi koja je izdala taj izvod iz knjige venčanih a konačno ga
5
mora potvrditi i Ministarstvo inostranih poslova. U slučaju razvoda ili smrti muža, ženu će sponzorisati njen
najstariji sin, ili, u slučaju da to nije ostvarivo, njena najstarija kćerka.
• Ako je sponzorisana osoba državljanin UAE ili izdržavana osoba koja ima strano državljanstvo, moraju se
dostaviti valjano overena izjava o sredstvima potrebnim za izdržavanj za roditelje i valjano overeni izvod iz
knjige roñenih za decu.
• Ako je sponzorisana osoba muž ili izdržavano lice državljanke UAE koja ima i strano državljanstvo, onda se
mora dostaviti valjano overen izvod iz knjige venčanih ili izvod iz knjige roñenih.
Ako je sponzorisana osoba žena iseljenika iz UAE, moraju se ispuniti sledeći uslovi:
• Sponzor mora imati važeću radnu dozvolu.
• Mora se dostaviti izvod iz knjige venčanih, valjano overen u državi porekla, potvrñen od strane konzulata te
države u inostranstvu ili od strane ambasade UAE u državi koja je izdala venčani list i konačno dodatno
overen od strane Ministarstva inostranih poslova UAE.
• Mesečna plata sponzora ne može biti manja od 3.000 dirhama uz dodatno obezbeñen smeštaj od strane
preduzeća, ili ne manje od 4.000 dirhama u slučaju da sponzor ne obezbeñuje smeštaj.
• Potvrda o iznosu mesečne plate treba da bude overena od strane ovlašćenog državnog organa UAE.
• Isti uslovi važe i u slučaju da je strankinja, koja radi u nekoj od važnih specijalističkih profesija, sponzor
njenim izdržavanim licima koja nemaju državljanstvo UAE.
• Sledeće kategorije su izuzete u smislu ispunjavanja uslova o minimalnoj plati i mogu sponzorisati članove
svoje familije:
• Nastavnici.
• Imami džamija.
• Vozači školskih, fakultetskih i univerzitetskih autobusa.
6. Zdravstveni sistem
Zdravstvo je besplatno samo za državljane UAE. Broj doktora na 100.000 stanovnika (godišnji prosek za period
1990–99) je 181.
Zdravstvene ustanove i ljudski resursi
Kvalitet zdravstvena zaštite u Dubaiju varira, kao i svuda, od odlične do loše. UAE trenutno imaju 40 javnih bolnica
u poreñenju sa svega sedam 1970. godine. Ministarstvo zdravlja sprovodi program vredan više miliona dolara u cilju
proširivanja zdravstvenih kapaciteta, medicinskih centara u svih sedam Emirata. Nedavno je otvorena opšta bolnica
vrhunskog kvaliteta u Dubaiju, kapaciteta 143 kreveta, sa urgentnim blokom i prvim programom kućne nege u UAE.
U cilju privlačenja bogatih državljana UAE i stranaca, koji su tradicionalno putovali u inostranstvo za ozbiljnije
medicinske zahvate, Dubai trenutno razvija Dubai bolnicu u slobodnoj zoni koja će nuditi privatnu zdravstvenu negu
po meñunarodnim standardima a ujedno će služiti i kao akademski centar za obuku.
Od januara 2006. svi stanovnici Dubaija pokriveni su sveobuhvatnim programom zdravstvenog osiguranja. Troškove
lečenja plaćaju poslodavci i zaposleni. Do 2007. državnim zdravstvenim ustanovama upravljala je Generalna
zdravstvena agencija- GAHS. 2007. godine ovaj organ je restruktuiran u:
• Zdravstvenu agenciju – Abu Dabi, HAAD koja je odgovorna za regulisanje zdravstvenog sektora i razvoj
zdravstvene politike Abu Dabija.
6
• Preduzeće za pružanje zdravstvenih usluga Abu Dabi- SEHA, koje je odgovorno za upravljanje
zdrasvtvenim ustanovama u državnom vlasništvu u Abu Dabiju. Trenutno, SEHA rukovodi sa 57 domova
zdravlja, 13 bolnica, 3 porodilišta i dečija zdravstvena centra, 3 specijalizovana stomatološka centra, jedan
centar za autizam i 5 specijalističkih ustanova medju kojima su i centar za rehabilitaciju, banka krvi i centar
lekovitog bilja.
• Državno zdravstveno telo (DHA): za javne i privatne zdravstvene ustanove u emiratu Dubai.
• Ministarstvo zdravlja (MOH): za javne i privatne zdravstvene ustanove u emiratima Šarjah, Ajman i ostalim
severnim emiratima, kao i za nekoliko javnih ustanova u Dubaiju kao što je bolnica Al Baraha i psihijatrijska
bolnica Amal.
Zdravstvena Agencija – Abu Dabi (HAAD) je regulatorno telo za sektor zdravstva u emiratu Abu Dabi zadužena za
obezbeñivanje kvalitetnih usluga u sektoru zdravstva kroz monitoring zdravstvenog stanja ukupne populacije.
HAAD definiše strategiju razvoja zdravstvenog sistema, vrši monitoring i analizira zdravstveno stanje i performanse
ukupnog zdravstvenog sistema.
Pored toga, HAAD razvija i regulatorni okvir zadravstvenog sistema, vrši inspekciju poštovanja propisa, uvodi
standarde i promoviše usvajanje najboljih svetskih praksi i performansi kod pružaoca zdravstvenih usluga u
Emiratu.
HAAD takoñe sprovodi programe u cilju podizanja svesti i usvajanja zdravih stilova života meñu stanovnicima
emirata Abu Dabi, pored svoje uloge regulatora zdravstvenih usluga, tela nadležnog za davanje premija i povraćaja
sredstava u okviru zdravstvenog sistema emirata Abu Dabi.
Više informacija na: http://www.haad.ae/haad/
HIV/SIDA
Zvanične cifre pokazuju da je krajem 2006. godine oko 540 osoba u državi bilo inficirano virusom HIV/SIDA-e, a
broj novih slučajeva je otprilike 35 godišnje. Nacionana strategija UAE u ovoj oblasti je tek u povoju dok Nacionalni
program za kontrolu i prevenciju SIDA-e funkcioniše od 1985. godine.
Ujedinjeni Arapski Emirati uveli su putne restrikcije vezane za HIV/SIDA-u za osobe koje podnose zahteve za
boravišnu vizu. Potrebno je obaviti testiranje na HIV/SIDA-u da bi se dobila boravišna dozvola. Testiranje se obavlja
po dolasku osobe u UAE. Radnici migranti koji su inficirani HIV-om nemaju nikakva prava na bilo kakve zdravstvene
usluge, oni se prvo stavljaju u karantin a zatim deportuju iz zemlje.
Mentalno zdravlje
Društveni zdravstveni centar u Dubaiju (DCHC) je privatna, neprofitna organizacija koja je osnovana sa ciljem da
pruži pomoć pojedincima u vanbolničkom okruženju.
Centar ima visokokvalifikovane i iskusne profesionalne konsultante, kao i obučeno pomoćno osoblje koje je u stanju
da zadovolji sve potrebe u oblasti mentalnog zdravlja i drugih zdravstvenih usluga za osobe svih starosnih dobi koji
imaju odreñene posebne potrebe.
Društveni zdravstveni centar u Dubaiju
Poštanski pregradak: 73810, Dubai, U.A.E
Fax: +9714 395 4343
E-mail: [email protected]
7
7. Socijalno staranje
Savezna vlada UAE uspostavila je sveobuhvatni sistem socijalnog staranja kojim rukovodi Ministarstvo socijalnog
staranja. Ministarstvo takoñe dodeljuje odreñen iznos sredstava ženskim organizacijama u zemlji kako bi obezbedilo
da sve koje su u stanju potrebe, a posebno žene u ruralnim krajevima uživaju odreñenu ekonomsku sigurnost i
podršku kako bi se prilagodili današnjem svetu koji se ubrzano menja.
Socijalno staranje UAE razlikuje se od sličnih sistema u drugim državama jer ono nije ograničeno na obezbeñivanje
osnovnih socijalnih potreba već obuhvata zadovoljavanje psiholoških i edukativnih potreba za sve društvene slojeve.
U cilju inkluzije svih državljana UAE, iz različitih društvenih slojeva i starosne dobi, osnovano je nekoliko entiteta koji
imaju zadatak da pružaju socijalno staranje za sve one koji se bave decom, zatim za mlade, stare i osobe sa
posebnim potrebama.
Korisnici socijalnog staranja
U skladu sa saveznim zakonom br. 2 iz 2001. mesečna pomoć dodeljuje se sledećim kategorijama državljana UAE
koji imaju boravište u državi:
• Udovice
• Razvedene žene
• Invalidi
• Starije osobe
• Siročad
• Deca nepoznatih roditelja
• Osobe u stanju medicinske potrebe
• Oženjeni/udati studenti/studentkinje
• Porodice zatvorenika
• Siromašni
• Napuštene žene
• Žene, državljanke UAE, koje su udate za strance a koji nisu u stanju da ih izdržavaju, iz razloga koji su
izvan njihove kontrole.
Postupak za traženje pomoći
1. Podneti zahtev nadležnoj upravi zaduženoj za datog podnosioca zahteva. Uprava će ispitati socijalni status
podnosioca a zatim njegov zahtev uz dodatnu dokumentaciju proslediti nadležnom komitetu u roku od 30
dana od dana primanja zahteva.
2. Dobijanje odgovora na zahtev, tj. da li je zahtev prihvaćen ili odbijen. Ukoliko je zahtev prihvaćen, pomoć
počinje da se dodeljuje prvog narednog meseca nakon donete odluke komiteta.
Opšti uslovi
8
• Vrednost socijalne pomoći odreñuje se na osnovu odluke ministarskog saveta i na osnovu preporuke
ministra za socijalno staranje.
• Ako korisnik ima i drugi izvor prihoda, iznos pomoći biće umanjen za iznos njegovih primanja, uzimajući u
obzir da socijalna pomoć po osobi ne može biti manja od 625 dirhama.
• Osobe čiji su zahtevi odbijeni mogu uložiti žalbu Ministarstvu u roku od 60 dana od dana kada su
obavešteni o odbijanju zahteva.
• Iznos socijalne pomoći ne može se oduzeti ili ustupiti osim na osnovu odluke suda kojom se pomoć
dodeljuje nekom od članova porodice korisnika.
• U slučaju davanja lažnih informacija ili falsifikovanja dokumenata, Ministartsvo ima pravo da obustavi
plaćanje socijalne pomoći i zatraži povraćaj uplaćenih sredstava.
• Komitet ima pravo da uplati socijalnu pomoć zakonski odreñenom staratelju ako se dokaže da korisnik nije
u stanju da upravlja iznosom pomoći, iz bilo kog razloga.
• U slučaju smrti korisnika ukupan iznos socijalne pomoći daje se njegovoj porodici.
8. Stambena pitanja
Stambene jedinice u Abu Dabiju podeljene su u tri kategorije - stanovi, kuće i kuće u okviru stambenih kompleksa.
Usled velikog priliva migranata, tržište nekretnina postalo je veoma konkurentno u proteklih nekoliko godina.
Tradicionalni način iznajmljivanja stana u Abu Dabiju je preko agenta za nekretnine, premda neki vlasnici direktno
kontaktiraju potencijalne stanare. Trenutna provizija agenata za nekretnine je 5% godišnje sume iznajmljivanja
date stambene jedinice.
9. Dobijanje državljanstva
Svaki Emirat ima sopstvenu Agenciju za naturalizaciju i boravište koja se bavi pitanjima imigracije, viza i pitanjima
vezanih za ulazak u zemlju. Ove agencije potražuju i hapse lica koja prekorače dozvoljeno vreme boravka kao i
nezakonite imigrante, a zadužene su i za obnavljanje/izdavanje pasoša državljanima UAE. Većina stanovnika UAE
nisu imigranti u pravom smislu reči (to znači osobe koje žele da se presele, žive i dobiju državljanstvo UAE), već
stranci koji imaju boravišnu vizu (ili dozvolu) koja im mogućava da žive u UAE odreñen vremenski period (obično 3
godine, nakon čega se viza obnavlja, mada se ponekad dozvola izdaje i na samo godinu dana). Za sva pitanja koja
se tiču dobijanja dozvole ili vize za posetu i/ili boravak u UAE molimo vas da kontaktirate imigracionu agenciju
Emirata u kojem živite ili planirate da živite. Ako želite samo da posetite UAE kontaktirajte imigracionu agenciju
Emirata u koji treba da doñete. Treba znati da Al Ain nije Emirat, to je grad u okviru Emirata Abu Dabi.
10. Drugi korisni kontakti:
Ambasada / Visoka Komisija / Konzulat za Bosnu i Hercegovinu
Kancelarija : Ambasada
Ulica : Via Della Camilluccia 551
Poštanski broj : 00135
Grad : Rim
Država : Italija
Telefon : (+39-6) 36306100
Fax : (+39-6) 36306155
Srbi u Emiratima-korz pustinju do posla
Najmanje 6.000 građana naše zemlje već godinama živi i radi u dalekim Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Najtraženije su arhitekte, stjuardese, građevinski i mašinski inženjeri
POSAO nije problem. Traže se arhitekte, građevinski i mašinski inženjeri, stručnjaci za informacione tehnologije, dizajneri, stjuardese, piloti... Plata je svetska, baš kao i cene. Hoteli i šoping su, kažu, najbolji na svetu. Leto ne staje, a kuda god lutao pogled, makar krajičak oka uhvatiće plavetnilo mora ili beskraj pustinje.
Bar jedan od ovih aduta je i odveo najmanje 6.000 građana Srbije skoro 4.000 kilometara daleko od domovine - u Ujedinjene Arapske Emirate. I skoro svi žive u Dubaiju i Abu Dabiju. Nisu retki ni oni koji dan započnu u jednom, a nastave u drugom emiratu, prelazeći i stotinu kilometara zbog posla. Od pre godinu i po dana srpske poslovne ljude u Emiratima okuplja Biznis klub.
AMBASADASVE brojniju srpsku dijasporu u Emiratima muči, međutim, to što Srbija u toj zemlji nema ambasadu. Kako saznajemo, na tome se intenzivno radilo, ali su Emirati u međuvremenu priznali Kosovo. Za svaku eventualnu pomoć naši građani mogu da se obrate Ambasadi Srbije u Kairu. Srbi u Emiratima nemaju ni svoju crkvu. Sveštenik dolazi jednom mesečno.
- Verujemo da tamo živi najmanje nekoliko hiljada naših građana - kaže Miodrag Jakšić, državni sekretar u Ministarstvu vera i dijaspore, koje je osnovalo ovaj poslovni klub. - To su arhitekte, inženjeri, informatičari. Kreću se iz grada u grad, ali sve zavisi od ugovora koji imaju sa kompanijom. I naše firme tamo imaju svoja predstavništva. Emirati imaju mnogo novca i to se oseća na svakom koraku. Ulažu neverovatna sredstva u infrastrukturu i to ne samo u Dubaiju. Sve je više posla u Abu Dabiju. Nedaleko od njega se gradi novi ekološki grad, koji će funkcionisati bez ikakvih zagađenja i koristiće održive izvore energije. Kad neko ima toliko novca, onda ide sve dalje.
Graditeljski bum u Dubaiju je počeo osamdesetih godina prošlog veka. Vrhunac je dostignut pre dve godine kada je završena Burž Kalifa, najviše zgrade na svetu čiji vrh meri 828 metara razdaljine od zemlje. Nekretnine su dugo bile glavni biznis u ovom delu sveta.
- Mnogo naših ljudi radi za strane kompanije, koje posluju u Emiratima - objašnjava Goran Rodić, sekretar Odbora za građevinarstvo Privredne komore Srbije. - Procenjujemo da ih je najmanje 1.000 zaposlenih. Uglavnom je to visokoobrazovano i stručno osoblje. Dosta naših građana radi i u Kuvajtu i Kataru. Cenjeni su i dobro plaćeni. Da imamo dovoljno školovanih inženjera mašinstva ili elektrotehnike mi bismo sada mogli 400 ljudi tamo da zaposlimo. Uvek su potrebni, ali ih ni kod nas nema toliko.
Emirati, ali i okolne zemlje su tržište i za srpske kompanije. Među mnogima koje posluju u tom delu sveta je i „Energoprojekt Entel“. Na Srednjem istoku radi poslednje dve decenije, a predstavništva imaju u Abu Dabiju, Dubaiju, ali i u Kataru i Omanu.
TURISTI I RADNICISVAKE godine iz Srbije put Ujedinjenih Arapskih Emirata krene između 12.500 i 15.000 građana Srbije. Većina u turističku posetu. - U Emiratima živi između 6.500 i 7.000 naših ljudi - saznajemo od Vladimira Karanovića, iz „Oezis travela“, agencije koja našim građanima obezbeđuje vize za ovu zemlju. - Dve trećine putnika iz Srbije u Emirate ide u turističku posetu, a trećina zbog posla. Dubai je najveće gradilište na svetu. Tamo posluju sve najveće svetske kompanije, tako da je i od poslovnih ljudi najviše arhitekata i građevinskih inženjera.
- Mi smo konsultantska kompanija, u kojoj rade uglavnom inženjeri i pružamo intelektualne usluge za projekte u proizvodnji i prenosu električne energije i vode - kaže direktor „Energoprojekt Entela“ Mladen Simović. - Od tendera do primopredaje vodimo projekte vredne više od sedam milijardi dolara. Ovo je jedno od najzahtevnijih tržišta gde su prisutne sve prestižne kompanije. Iz godine u godinu povećavamo broj ljudi koje angažujemo. Trenutno, sa lokalnom radnom snagom, u Dubaiju imamo 70, Abu Dabiju 50, Dohi 180 i Omanu 80 radnika. Među njima je 50 baš iz Srbije. Dubai je pre dve godine imao krizu i masovno su padale investicije, ali se situacija stabilizovala na manjem nivou ulaganja. Abu Dabi tek očekuje procvat, a Doha sada predstavlja vrhunac poslovanja.
Kriza u Dubaiju je tako bez posla ostavila i mnoge Srbe. Ipak, dok su tamo poslovi u građevinarstvu stajali, napredovali su u obližnjem Abu Dabiju.
- Građevinci i arhitekte su najbolje plaćeni i nalazili su poslove prilično brzo, ali nažalost više nije tako u Dubaiju - priča Beograđanka Branka Bejatović, koja već pet godina živi u ovom gradu. - Mnogi od njih su izgubili posao jer se sve prebacilo u Abu Dabi. Neki sada iz Dubaija svako jutro prelaze 100 kilometara da bi otišli na posao. Ovde ima posla i za dizajnere i tu zaista ima dosta naših ljudi. Mnogi od njih čak i nisu školovani. Poznajem nekoliko ljudi koji to rade a imaju završenu srednju školu. U Emiratima radi puno naših stujuardesa i stjuarda. Nude se i poslovi konobara. Pre samo pet godina retko gde su bele žene radile kao sobarice ili prodavačice u buticima. Danas ih je sve više i za to ne dobijaju tako velike plate.
Mnogima, naročito devojkama iz Srbije, proveren način da stignu do Emirata je posao u njihovoj avio-kompaniji. Već za koji dan u Beogradu će se birati novo „pojačanje“. Ko prođe, pridružiće se osoblju „Emirata“ u kome je već sada, kako se procenjuje, najmanje 800 ljudi iz Srbije.
KRIZA POLJULJALA I EMIRATE
OD trenutka pronalaska nafte, pre 30 godina, pa do danas, Ujedinjeni Arapski Emirati su prošli kroz veliku transformaciju. Od osiromašene oblasti malih pustinjskih kneževina do moderne države sa visokim životnim standardom. Zone slobodne trgovine u Emiratima dozvoljavaju osnivanje kompanija sa potpunim stranim vlasništvom i nude nulte poreze.
Globalna kriza, međutim, poljuljala je i Emirate. Vlasti su pokušale da je otupe povećanjem potrošnje i povećanjem likvidnosti u bankarskom sektoru, ali je ona najviše pogodila Dubai. Cene nekretnina su pale, a Dubai nije imao dovoljno sredstava da otplaćuje dug. U decembru 2009. godine Dubai je dobio dodatnih 10 milijardi dolara kredita iz emirata Abu Dabija. Očekuje se lagani oporavak privrede.
POSAO nije problem. Traže se arhitekte, građevinski i mašinski inženjeri, stručnjaci za informacione tehnologije, dizajneri, stjuardese, piloti... Plata je svetska, baš kao i cene. Hoteli i šoping su, kažu, najbolji na svetu. Leto ne staje, a kuda god lutao pogled, makar krajičak oka uhvatiće plavetnilo mora ili beskraj pustinje.
Bar jedan od ovih aduta je i odveo najmanje 6.000 građana Srbije skoro 4.000 kilometara daleko od domovine - u Ujedinjene Arapske Emirate. I skoro svi žive u Dubaiju i Abu Dabiju. Nisu retki ni oni koji dan započnu u jednom, a nastave u drugom emiratu, prelazeći i stotinu kilometara zbog posla. Od pre godinu i po dana srpske poslovne ljude u Emiratima okuplja Biznis klub.
AMBASADASVE brojniju srpsku dijasporu u Emiratima muči, međutim, to što Srbija u toj zemlji nema ambasadu. Kako saznajemo, na tome se intenzivno radilo, ali su Emirati u međuvremenu priznali Kosovo. Za svaku eventualnu pomoć naši građani mogu da se obrate Ambasadi Srbije u Kairu. Srbi u Emiratima nemaju ni svoju crkvu. Sveštenik dolazi jednom mesečno.
- Verujemo da tamo živi najmanje nekoliko hiljada naših građana - kaže Miodrag Jakšić, državni sekretar u Ministarstvu vera i dijaspore, koje je osnovalo ovaj poslovni klub. - To su arhitekte, inženjeri, informatičari. Kreću se iz grada u grad, ali sve zavisi od ugovora koji imaju sa kompanijom. I naše firme tamo imaju svoja predstavništva. Emirati imaju mnogo novca i to se oseća na svakom koraku. Ulažu neverovatna sredstva u infrastrukturu i to ne samo u Dubaiju. Sve je više posla u Abu Dabiju. Nedaleko od njega se gradi novi ekološki grad, koji će funkcionisati bez ikakvih zagađenja i koristiće održive izvore energije. Kad neko ima toliko novca, onda ide sve dalje.
Graditeljski bum u Dubaiju je počeo osamdesetih godina prošlog veka. Vrhunac je dostignut pre dve godine kada je završena Burž Kalifa, najviše zgrade na svetu čiji vrh meri 828 metara razdaljine od zemlje. Nekretnine su dugo bile glavni biznis u ovom delu sveta.
- Mnogo naših ljudi radi za strane kompanije, koje posluju u Emiratima - objašnjava Goran Rodić, sekretar Odbora za građevinarstvo Privredne komore Srbije. - Procenjujemo da ih je najmanje 1.000 zaposlenih. Uglavnom je to visokoobrazovano i stručno osoblje. Dosta naših građana radi i u Kuvajtu i Kataru. Cenjeni su i dobro plaćeni. Da imamo dovoljno školovanih inženjera mašinstva ili elektrotehnike mi bismo sada mogli 400 ljudi tamo da zaposlimo. Uvek su potrebni, ali ih ni kod nas nema toliko.
Emirati, ali i okolne zemlje su tržište i za srpske kompanije. Među mnogima koje posluju u tom delu sveta je i „Energoprojekt Entel“. Na Srednjem istoku radi poslednje dve decenije, a predstavništva imaju u Abu Dabiju, Dubaiju, ali i u Kataru i Omanu.
TURISTI I RADNICISVAKE godine iz Srbije put Ujedinjenih Arapskih Emirata krene između 12.500 i 15.000 građana Srbije. Većina u turističku posetu. - U Emiratima živi između 6.500 i 7.000 naših ljudi - saznajemo od Vladimira Karanovića, iz „Oezis travela“, agencije koja našim građanima obezbeđuje vize za ovu zemlju. - Dve trećine putnika iz Srbije u Emirate ide u turističku posetu, a trećina zbog posla. Dubai je najveće gradilište na svetu. Tamo posluju sve najveće svetske kompanije, tako da je i od poslovnih ljudi najviše arhitekata i građevinskih inženjera.
- Mi smo konsultantska kompanija, u kojoj rade uglavnom inženjeri i pružamo intelektualne usluge za projekte u proizvodnji i prenosu električne energije i vode - kaže direktor „Energoprojekt Entela“ Mladen Simović. - Od tendera do primopredaje vodimo projekte vredne više od sedam milijardi dolara. Ovo je jedno od najzahtevnijih tržišta gde su prisutne sve prestižne kompanije. Iz godine u godinu povećavamo broj ljudi koje angažujemo. Trenutno, sa lokalnom radnom snagom, u Dubaiju imamo 70, Abu Dabiju 50, Dohi 180 i Omanu 80 radnika. Među njima je 50 baš iz Srbije. Dubai je pre dve godine imao krizu i masovno su padale investicije, ali se situacija stabilizovala na manjem nivou ulaganja. Abu Dabi tek očekuje procvat, a Doha sada predstavlja vrhunac poslovanja.
Kriza u Dubaiju je tako bez posla ostavila i mnoge Srbe. Ipak, dok su tamo poslovi u građevinarstvu stajali, napredovali su u obližnjem Abu Dabiju.
- Građevinci i arhitekte su najbolje plaćeni i nalazili su poslove prilično brzo, ali nažalost više nije tako u Dubaiju - priča Beograđanka Branka Bejatović, koja već pet godina živi u ovom gradu. - Mnogi od njih su izgubili posao jer se sve prebacilo u Abu Dabi. Neki sada iz Dubaija svako jutro prelaze 100 kilometara da bi otišli na posao. Ovde ima posla i za dizajnere i tu zaista ima dosta naših ljudi. Mnogi od njih čak i nisu školovani. Poznajem nekoliko ljudi koji to rade a imaju završenu srednju školu. U Emiratima radi puno naših stujuardesa i stjuarda. Nude se i poslovi konobara. Pre samo pet godina retko gde su bele žene radile kao sobarice ili prodavačice u buticima. Danas ih je sve više i za to ne dobijaju tako velike plate.
Mnogima, naročito devojkama iz Srbije, proveren način da stignu do Emirata je posao u njihovoj avio-kompaniji. Već za koji dan u Beogradu će se birati novo „pojačanje“. Ko prođe, pridružiće se osoblju „Emirata“ u kome je već sada, kako se procenjuje, najmanje 800 ljudi iz Srbije.
KRIZA POLJULJALA I EMIRATE
OD trenutka pronalaska nafte, pre 30 godina, pa do danas, Ujedinjeni Arapski Emirati su prošli kroz veliku transformaciju. Od osiromašene oblasti malih pustinjskih kneževina do moderne države sa visokim životnim standardom. Zone slobodne trgovine u Emiratima dozvoljavaju osnivanje kompanija sa potpunim stranim vlasništvom i nude nulte poreze.
Globalna kriza, međutim, poljuljala je i Emirate. Vlasti su pokušale da je otupe povećanjem potrošnje i povećanjem likvidnosti u bankarskom sektoru, ali je ona najviše pogodila Dubai. Cene nekretnina su pale, a Dubai nije imao dovoljno sredstava da otplaćuje dug. U decembru 2009. godine Dubai je dobio dodatnih 10 milijardi dolara kredita iz emirata Abu Dabija. Očekuje se lagani oporavak privrede.
Licna iskustva nasih ljudi UAE
vo da i ja napisem nesto, ja sam u Dubai-u, ne radim tako da oko posla mogu da govorim samo iz ugla mog muza i drugih koje poznajem. Cini mi se da je u drugim zemljama u okolini sada lakse naci dobar posao, jer ovde je prosle godine dosta ljudi ostalo bez posla zbog krize, a one beneficije koje je Hmmm pominjala vise nisu tako cest slucaj. Posebno su bez posla ostajali gradjevinci, bankari, oni koji rade u real estate… Dosta je gradjevinaca preslo da radi u Abu Dhabi, jer se ovde prilicno stalo sa izgradnjom, ali problem je sto ljudi i dalje zive ovde, pa voze svaki dan do Abu Dhabi-a, jer tamo stanova nema dovoljno i cene su uzasno visoke. Moj muz nema obezbedjen smestaj, ali posto se stanovi placaju za godinu dana unapred, u nekoliko cekova (najcesce do 4, mada u poslednje vreme moze da se nesto nadje i za 12 sto ispadne mesecno placanje, to je retko) firma mu obezbedjuje cekove, a posle mu naknadno skidaju od plate. Cene stanova su dosta pale u poslednjih godinu i po dana od kako je kriza, pa su sad manje vise ok. Zdravstveno mu je uracunato u platu, ali mi se nismo na vreme organizovali da uplatimo negde, a ja sad trudna pa placamo preglede, a i porodjaj cemo. Kako god nije nam lose. On je dosao ovde kod druga i odavde trazio posao i nasao ga za dva meseca cini mi se, to je bilo pre dve godine. Kad je njemu bila zavrsena viza podneo je papire za mene, pa sam i ja dosla. Za vizu se radi test krvi kao sto je rekla hmmm i snimak pluca zbog tuberkuloze. Residence viza se izdaje na tri godine. Za menjanje posla imaju neke cake. Moj muz je promenio posao posle 7-8meseci i nije imao problema jer je presao u free zonu. To su delovi po gradu gde firme mogu biti u vecinskom vlasnistvu ili celokupno u vlasnistvu stranaca. Posle se u okviru free zone moze menjati posao isto bez potrebe za tim odobrenjem od poslodavca. Nisu lose organizovane te free zone recimo on radi kao dizajner za jednu advertising agneciju, a ta free zona se zove Dubai media city i tu se nalazi vecina ovakvih agencija, novine, casopisi i tv kuce, pa kad bi menjao posao opet bi verovatno nasao nesto tu. Tako postoje Dubai internet city, Dubai knowledge village… Za hranu isto kao sto je hmmm rekla, samo mi imamo svinjetine u nekoliko lanaca supermarketa, u odvojenim delovima za nemuslimane i izbor je sasvim ok. Uvoze sunke, salame, kobasice, i svasta iz Italije, Spanije, Novog zelanda, Britanije, Nemacke… Ima neka ruska kobasica ista kao nasa cajna, samo nema prsute kao sto je zlatiborac. Cak sam prosle zime nasla par puta Ajvar slovenacki DROGA Portoroz. Indijska kuhinja je i meni najodvratnija, sve je nekako isto, smrdi i mnogo je ljuto. A taj cumin to je ono sto se kod nas zove kim, samo je samleven i meni je ubeljivo najodvratniji zacin. Ove arapske kolace ne volim jer su mnogo slatki, sve je nekako kao baklave, sa pistacima ili urmama i meni je previse slatko. Alkohol se kupuje u specijalizovanim radnjama uz dozvolu. U toj radnji mogu da se podnesu dokumenta za dozvolu pa vam oni to zavrse sa policijom. Cene nisu bas male jer je porez 30%. Alkohol se moze piti u hotelima, a moze se kupiti i u free shopu bez dozvole (postoji ogranicenje u kolicini). Jos nesto vazno je vozacka dozvola, srpska se ovde ne priznaje, morate polagati ponovo i uzeti 20 casova sto je pola od uobicajenog broja za pocetnike. Mozete ako ste na turistickoj vizi voziti iznajmljeni auto, sa medjunarodnom, ali kad dobijete residence vizu morate polagati, jer vise sa medjunarodnom ne mozete ni da iznajmite auto ni da ga registrujete ako ste kupili. Moj muz je imao srpsku i polagao opet ali casove nije vozio u dogovoru sa instruktorom, ali ih je svakako platio. Ja dozvolu nisam imala pa sam ovde polagala i vozila casove, posto sam zensko sa instruktorkom. Postoji laksa opcija, uci se na automatiku i dozvola se dobija samo za automatik, kada polazete na manualu mozete da vozite i automatik, ja sam jedva ukapirala i automatik, manual ni ne planiram, moze da se doplati ne znam tacno, cini mi se 10 casova pa da se polaze za manual. Ovde ima dosta Srba i sigurno cete nekog poznavati kad dodjete, a jaj ce poznavati jos nekog, na nekog cete negde naleteti… Slobodno vreme ja provodim na bazenu (skoro svaka zgrada ima svoj bazen, teretanu, saunu i tursko kupatilo), plazi ako je lepo vreme, citam, gledam tv (imamo normalne svetske kanale bbc, cnn, i razne filmske kanale), idem po radnjama (ovoga bar ima u izobilju, a i moj muz uziva kad i njega povedem:bez-zuba:), idemo u bioskope, restorane, kafeterije, ja volim da kuvam pa stalno gledam kuvarske emisije i isprobavam nesto. E i sto se oblacaenja tice rekla bih da je malo opustenije nego u drugim zemljama, za posao svakako treba postovati ono sto je hmmm rekla, ali ovako po trznim centrima mozete slobodno i u bretelama (ja cesto prebacim maramu, ali vise zbog hladnoce), i u suknjama i bermudama malo iznad kolena (meni se ne svidja kako mi stoji to do kolena tako da je uvek malo krace ili skroz dugacko). Ne treba svakako preterivati pa dolaziti u garderobi za plazu, jer cete dobiti opomenu. Eto toliko za sad ako se jos necega setim napisacu, pozdrav svima.
……………………………………………………………………….
Takozvane ‘free zone’ (UAE) su veoma bitne, zato sto u njima NE vazi generalni zakon zalivskih zemalja, koji glasi da drzavljanin te zemlje (bilo koje) mora da bude vlasnik biznisa i da njemu/njoj mora da pripada barem 51% tog biznisa – sto uglavnom znaci da stranci NE MOGU da budu vlasnici, a ako u nekom slucaju jesu – to su za manje od pola i uvek ustvari zavise od svog ‘kolege’ (koji u 90% slucaja ne radi nista, a uzima najveci procenat). U free zoni stranci mogu da otvaraju stvari za sebe i da zaposljavaju ‘svoje’, odnosno strane, ljude bez saglasnosti i saradnje sa Arapima.
…………………………………………………………………………………
Dubai je mnogo opusteniji od svih drugih mesta u okolini – nije uopste cak ni stvar u tome sto ja u Kuvajtu ili Omanu imam zabranu da nosim majice na bretelice i sl., vec bi meni bilo toliko neprijatno na ulici, posto bi svi zivi buljili kao da donosim sa sobom smak sveta. I ovako se ponekada osecam kao najnoviji egzibit u egzoticnom zoo vrtu, a kamoli drugacije.
………………………………………………………………………………….
Imao sam prilike boraviti u Dubaiju poslovno ne deset dana
Od cega su bila i dva petka i jedna subota koji su kod njih neradne
Mislim da Dubai vjerovatno nije dobar primjer za zivot u zemljama
Arapskog poluostrva ali navescu neke moje observacije i utiske
Mozda ce nekom biti interesantne ili korisne.
Dubai je sam po sebi ludilo od arhitekture i nabudzenih gradjevina
svih vrsta i nekako mi izgleda bas futuristicki.Spada u onu grupu velikih gradova
Na moru u kojima je zivot sam po sebi divan.
Ima divne plaze,cak i parkove,fino sredjene bulevare,
Ogromne trzne centre i mogucnost kupovine za svaciji dzep.
Sigurno da nige na svetu ne postoji skup tako dobrih,modernih
I originalnih hotela na jednom mestu kao tamo.
Taxi uopste nije skup,a cini mi se da ni kafei ni restorancici
nisu toliko skupi te da je bas omoguceno svima da uzivaju.
Ti kafei i restorani se uglavnom nalaze u trznim centrima,ili hotelima
I iskreno nisam video nijedan van tih objekata odnosno,ono kao
Delove nekih ulica ,ili setackih zona itd.
Medjutim naspram svega interesantnog sto se moze videti u Dubaiju,
jako me iznenadilo i razocaralo koliko je Dubai u stvari prljav grad.
Imao sam prilike da zagrebem ispod povrsine i da vidim da Dubai nisu samo trzni
centri i hoteli,vec i mnogo toga jos.
Kao prvo saznao sam,da u samom gradu koji ima oko milion i dvesta pedeset do
Milion i trista hiljada stanovnika domaci arapi cine tek nekih 200 000 zitelja,
a ostali su uglavnom Indusi oko 900 000 dok ostatak cine Filipnci,Kinezi,nepalci,Sri Lancani
koji su sve ono najgore iz svojih kultura donelii sa sobom i svojim ocima sam gledao kako usred
jednog od prestiznih bulevara Indusi papirice od cokoladica bacaju pravo na trotoar i to bas opusteno,
jedno dete je cak bacilo i koru od banane,pored majke koja je to opusteno posmatrala
Obzirom da su moji poslovni sastanci se odvijali sa domacim arapima shvatio sam brzo da Su oni jedni veliki neradnici, a da su svi ovi ostali dodjoshi njihova radna snaga.
U hotelu u kom sma bio smesten komplet svi koji su radili zajedno sa menadzerom su bili Indijci.
A vlasnik hotela je bila cerka nekog sheika
Pricajuci i druzeci se sa ljudima raznih nacionalnosti koji zive u Dubaiju sam shvatio da je to u sustini jedan veliki robovlasnicki sistem, gdje ova radna snaga tipa indijci,kinezi,filipinci Ima plate u prosjeku 100-200 evra i u 99% slucajeva privremenu vizu sa stalnim strahom od deportacije.
Recimo interesantno mi je bilo da sam u sred Dubaija,u jednoj od poslovnih zona usao u restoran u kome je najskuplje jelo bilo 2 evra. A moglo je da se rucha i za 70-80 centi.Restoran je naravno bio indijski,…
Naravno postoji i jedna grupa ljudi,gastarbajtera iz evrope i amerike koji su porilicno dobro placeni. I to je tacno,…ali su uglavnom zaposlenio na visokospecijalizovanim poslovima i fino naplacuju uglavnom to sto arapi su teski neradnici.
Dakle evidentan je celi redosled klasa bas kao u robovlasnickom ili eventualno feudalnom sistemu.
I ma koliko god ko pricao da mu odgovara klima tog dela sveta ja nisma od onih koji bi mogli da se prze na plus 50 i to nekoliko mjeseci u kontinuitetu. Takodje malo ko pominje da je sve to ipak pustinja te da je i Dubai izgradjen u pustinji i da veoma cesto usled vetrova manje ili vece pescane oluje valjaju tone peska koje bukvalno ulaze u sve pore…i kad prodjete recimo prstom po staklu bilo kog auta tamo ili po bilo kojoj staklenoj povrsini vidite u stvari koliko ostane sitnog peska na njemu
Ljubazni recepcioneri u hotelu su me na dolasku upozorili da ni pod kojim uslovima ne otvaram prozore od sobe,al mi u pocetku nije bilo jasno i zasto.
………………………………………………………………………….
Hvala za podelu utisaka!
Prvo, moram da potpisem i da kazem da si za sve utiske koje si stekao u pravu, odnosno, uglavnom je bas tako kako si opisao, i to ne samo u Dubaiu, vec u svim zemljama zalivskog regiona.
E sad, ja bih ipak da dodam svoje misljenje o tim stvarima. Dubai je – da krenemo od oblakodera i nabudzenosti – dosta specifican po tom pitanju, dok su ostale zemlje, pa cak i ostali Emirati mnogo vise tradicionalni i konzervativniji. Za vecinu zitelja zalivskih zemalja Dubai predstavlja ekstrem ‘ruznog’, odnosno smatraju Dubai za jedan veliki cirkus koji se klanja zapadu i prihvata sve najgore ‘zapadne’ vrednosti. Cisto primera radi, oblakodera i ‘modernih’ gradjevina nema uopste u Omanu, i takve izgradnje su zabranjene zato sto Sultan ne zeli da ‘kao Dubai njegov narod izgubi svoje tradicije i indentitet i zameni ih rugobama’ (ovako nekako je to srocio, ja citiram iz pamcenja).
Iskreno, ja se slabo secam Dubaia (ipak smo ga samo posetili na nedelju dana i to jos pre tri godine), tako da je sasvim moguce da je veoma prljav, ne znam. Ali zato znam da ni Muskat, ni Kuvajt, ni Salala nisu uopste prljavi, cak mislim da je Muskat jedan od najcistijih gradova koje sam imala priliku da posetim u svom zivotu (a mnogo njih sam posetila). Da ni ne pominjem kako i koliko je prljav Beograd, da se uvek zgadim prvih par puta kada prosetam njegovim ulicama – od cadji, djubreta, itd. – Beograd je jedini grad u kom sam bila (osim Istanbula, naravno) cije su ulice u stanju da mi ‘uniste’ prljavstinom cipele! Kada kazem nisu ‘uopste’ prljavi, mislim na ulice, pogotovo glavne, gradska setalista, itd., mada i oni, kao vecina gradova na svetu ipak imaju neke (meni jos uvek neobjasnjive) delove po gradu gde se stvari jos nisu izgradile i tu na tim ‘poljanama’ uglavnom ima dosta djubreta.
Za vecinu gradova u ovom regionu vazi isto pravilo kao za Dubai – nesto malo ‘domacih’ i velika vecina stranci. U Kuvajtu je jos ‘gori’ prosek. Na vise od 3 miliona ljudi koji zive u Kuvajt City-ju, manje od 800,000 su Kuvajcani. U Omanu je prosek otprilike pola-pola. Od stranaca najveci broj, kao sto si rekao, cine Indusi, Pakistanci, Filipinci. Ja UVEK imam osecaj kada odem u ‘grad’ (kao neki ‘centar’, mada nemaju taj koncept) u Salali da se ne nalazim u arapskoj zemlji, vec u sred srede Indije i Pakistana … i to mi uglavnom bas puno smeta.
Zasto je tako? Pa bas zbog onoga sto kazes – Arapi su izuzetno ‘lenji’, odnosno, oni bi voleli (kao i svi mi, da se ne salimo) da imaju zvucne titule i moc, ali da sto manje ‘prljaju’ ruke nekim poslom (ponekada sam sigurna da nasi politicari vecinom sigurno poticu iz arapskog sveta). A moze im se! Mogu da ‘uvezu’ radnu snagu, ili robove kako si rekao, i da po ceo dan sede u ‘zlatnim’ (bukvalno!) foteljama, puse sisu, piju kafu i pricaju o … o … ko ce li ga znati! To je ruzna osobina, medjutim izrazenost te osobine u arapskom svetu zavisi ISKLJUCIVO od toga koliko para imaju kao drzava i kao narod – sto vise para za svakog stanovnika, to je veca ‘lenjost’. Iz tih razloga po nekom ‘rangu lenjosti’ broj jedan je Saudijska Arabija, broj dva Kuvajt, a Dubai ipak tek na trecem mestu. Zamisli tek ove dve druge drzave!
Kazes da su Indusi, itd. doneli najgore navike sa sobom – ali po mom misljenju nisu ih oni ‘doneli’, te navike su iste i kod Arapa, jednostavno im se navike slazu! Zasto? Ja pre zaliva nisam nikada srela ceo narod (odnosno, sa Indusima i Pakistancima, narode) koji tako opusteno i bez problema baca sve i svasta gde god stigne! Od Kuvajta, preko Dubaia i Bahraina, do Omana, SVI zajedno – Arapi, Indusi, Pakistanci, Filipinci, pa cak i EVROPLJANI koji se ‘odomace’ – bacaju djubre SVUDA!!! Po ulici, kroz prozor automobila, po prelepim plazama (a to je tek tuzno i uvek me iznervira), gde god da stignu tu stigne i njihovo djubre! Evo ti moja dva iskustva – jednom je lik (Kuvajcanin) na autoputu, vozeci 170km/sat ispred nas, ladno celu kesu djubreta bacio kroz prozor, koja je nas pogodila u sofersajbnu, raspala se i rasula po celom autoputu! Drugi slucaj, jedan Omanac umalo da nije napravio haos na putu (vozio je ispred nas), posto je lepo uzeo polu praznu koka-kolu i zavitlacio je kroz prozor – medjutim, zaboravio je da otvori prozor, pa se to sve prosulo po njemu! Hehehe! Onda je naravno krivudao, kocio, itd., pa smo mi morali da kocimo – ali sam se sita posle toga ismejala, dobio je ono sto je zasluzio!
Kontradiktorne izjave sa moje strane, zar ne? Ovamo su cisti gradovi, a sada pricam o toni djubreta koja se baca svuda. Ta kontradiktornost lezi upravo u tome sto ti isti Indusi, Pakistanci, itd., odnosno vecina radne snage, je konstantno na ulicama i kupi … i kupi … i kupi! Sve, od djubreta bacenog nehajice, do pregazenih macaka, pa cak i mrtvih krava (da, da, svojim ocima videla). I u tome je glavna razlika izmedju zaliva i, recimo, Indije i Pakistana, gde dani mogu da prodju dok neko ne ukloni les coveka sa ulice, stanice, itd. Do sada nisam ni jednom, najozbiljnije, prosla putem do skole ili do grada, a da nisam naisla na najmanje 3 radnika (u plavim odelima) koji pesice idu uz put i kupe djubre metlom.
To sto pricas za robovlasnistvo – o tome sam ranije vec pisala, i to je fakat, cak mislim da sam i ja pominjala da je jedini priblizni sistem ovom ovde feudalizam. No sada cu opet da kazem ‘medjutim’. Necu da osporim da se prema velikom broju radne snage (opet Indusi, Pakistanci, Filipinci) Arapi ponasaju kao prema zivotinjama. To je cinjenica i ona nije ni malo lepa i o njoj sam pisala. Ali, ako si ikada imao prilike da odes u Ameriku, Kanadu, ili Englesku, da ni ne pricam o Francuskoj i Nemackoj – da li si video kako se oni ophode prema tim istim ‘dodjoskim’ narodima? Ja jesam – ne, ja sam cak imala mogucnost da BUDEM jedan od tih dodjoskih naroda. Posle tog iskustva, ja mogu samo da ‘pohvalim’ (ironicno, naravno) Arape, posto su barem, ako nista drugo, otvoreni i iskreni u svom rasizmu, odnosno, nisu licemeri i hipokrite. Necu sada da pominjem kako se Srbi ponasaju prema Romima (sa, tako mislimo, punim pravom posto su ‘oni’ takvi kakvi su pa su to zasluzili). Znaci, moj zakljucak je da Arapi nisu nista ni gori ni bolji od ostatka sveta po tom pitanju, samo se otvoreno ponasaju kao ‘vlasnici’, a ne kroz osmeh kako to vole da rade ‘kulturni’ Evropljani i Ameri. Pazi, ja ih ne podrzavam, jednostavno mislim da su i jedni i drugi jednako pokvareni.
Sto me dovodi do sledeceg – ako su Indusi i ostali tako malo placeni, 100-200 eura (sto jesu), zive u strahu, nemaju nikakva prava, sve moraju da rade sto ‘gazde’ kazu i da cute, zasto onda uopste u tolikim brojevima dolaze i spremni su na sve da im se pojavi takva mogucnost? Imala sam prilike da se dobro upoznam i u vise navrata razgovaram sa nekim od tih radnika (ukljucujuci i sopstvenu spremacicu u Kuvajtu), i oni su, iako sasvim svesni mogucnosti loseg tretmana, neverovatno zahvalni i zadovoljni sto imaju takve poslove, a te pare su za njih bogatsvo. E tu je prava tuga. Citave porodice se hrane, oblace, skoluju, prezivljavaju, na plati JEDNE osobe koja radi negde u ovom regionu. Za nasa neka shvatanja to su male, nebitne pare. Za njih je to bogatstvo zbog kog su u stanju da trpe mnoge gadosti. Iskreno, ja im se cesto divim na neverovatnom strpljenju i pozrtvovanosti.
Srbiju tu vec ne mogu da razumem. Sta sve ljudi takodje ne trpe za malo vecu sicu od 200-300 eura, a sa njima ni sebe ne mogu kako treba da nahrane! O oblacenju, stanovima, itd., necu ni da pricam.
Jos da dodam, sada kad sam se raspisala – Arapi osecaju mnogo vise ‘vezanosti’ za Indiju i Pakistan nego za zapad. Moji studenti obozavaju indijske filmove, muziku, dosta njih zna da govori Urdu (bolje nego engleski), arapski brojevi se danas koriste u celom svetu osim u arapskim zemljama – oni koriste indijske!
Sto se tice vremena – i o tome je pisano. U pravu si za vrucine, ali kako sam vec pisala, vecina ‘belih’ stranaca u letnjem periodu kada je najgore (juli i avgust) uzimaju svoje ne tako kratke godisnje odmore. To i mi cinimo. Izdrzati vrucincinu u maju, neki deo juna, i u septembru, meni i nekima nije toliko niti tesko niti zastrasujuce. Ako nisi fizikalac (a ovde to mi ne bi mogli ni da budemo) uz kola, klimatizovane stanove, centre, restorane, itd., skoro da se ni ne oseti. Meni je licno mnogo gore iskustvo bilo kada, kao sto onaj vic kaze “Opet pada belo govno” po 6-7 meseci i napolju je – 40. Da, – 40. A da ne pricam o parama koje se ustede na zimskoj odeci, hehehe.
Pescane oluje, odnosno oluje ‘prasine’ sam takodje pominjala – a sada cu opet da napomenem da je to cesta pojava u nekim mesecima samo u nekim od zemalja zaliva. Prvenstveno u Kuvajtu, Saudiji i Emiratima (a verovatno i u Katru), ciji gradovi su okruzeni pustinjom. Bahrain je vise kao poluostrvo, ima i planine, i relativno je izolovano, a Oman zbog planinskih pojasa i topografije koja je dosta drugacija od obliznjih pustinjskih zemalja ih uopste nema (u gradovima).
……………………………………………………………………….
Takozvane ‘free zone’ (UAE) su veoma bitne, zato sto u njima NE vazi generalni zakon zalivskih zemalja, koji glasi da drzavljanin te zemlje (bilo koje) mora da bude vlasnik biznisa i da njemu/njoj mora da pripada barem 51% tog biznisa – sto uglavnom znaci da stranci NE MOGU da budu vlasnici, a ako u nekom slucaju jesu – to su za manje od pola i uvek ustvari zavise od svog ‘kolege’ (koji u 90% slucaja ne radi nista, a uzima najveci procenat). U free zoni stranci mogu da otvaraju stvari za sebe i da zaposljavaju ‘svoje’, odnosno strane, ljude bez saglasnosti i saradnje sa Arapima.
…………………………………………………………………………………
Dubai je mnogo opusteniji od svih drugih mesta u okolini – nije uopste cak ni stvar u tome sto ja u Kuvajtu ili Omanu imam zabranu da nosim majice na bretelice i sl., vec bi meni bilo toliko neprijatno na ulici, posto bi svi zivi buljili kao da donosim sa sobom smak sveta. I ovako se ponekada osecam kao najnoviji egzibit u egzoticnom zoo vrtu, a kamoli drugacije.
………………………………………………………………………………….
Imao sam prilike boraviti u Dubaiju poslovno ne deset dana
Od cega su bila i dva petka i jedna subota koji su kod njih neradne
Mislim da Dubai vjerovatno nije dobar primjer za zivot u zemljama
Arapskog poluostrva ali navescu neke moje observacije i utiske
Mozda ce nekom biti interesantne ili korisne.
Dubai je sam po sebi ludilo od arhitekture i nabudzenih gradjevina
svih vrsta i nekako mi izgleda bas futuristicki.Spada u onu grupu velikih gradova
Na moru u kojima je zivot sam po sebi divan.
Ima divne plaze,cak i parkove,fino sredjene bulevare,
Ogromne trzne centre i mogucnost kupovine za svaciji dzep.
Sigurno da nige na svetu ne postoji skup tako dobrih,modernih
I originalnih hotela na jednom mestu kao tamo.
Taxi uopste nije skup,a cini mi se da ni kafei ni restorancici
nisu toliko skupi te da je bas omoguceno svima da uzivaju.
Ti kafei i restorani se uglavnom nalaze u trznim centrima,ili hotelima
I iskreno nisam video nijedan van tih objekata odnosno,ono kao
Delove nekih ulica ,ili setackih zona itd.
Medjutim naspram svega interesantnog sto se moze videti u Dubaiju,
jako me iznenadilo i razocaralo koliko je Dubai u stvari prljav grad.
Imao sam prilike da zagrebem ispod povrsine i da vidim da Dubai nisu samo trzni
centri i hoteli,vec i mnogo toga jos.
Kao prvo saznao sam,da u samom gradu koji ima oko milion i dvesta pedeset do
Milion i trista hiljada stanovnika domaci arapi cine tek nekih 200 000 zitelja,
a ostali su uglavnom Indusi oko 900 000 dok ostatak cine Filipnci,Kinezi,nepalci,Sri Lancani
koji su sve ono najgore iz svojih kultura donelii sa sobom i svojim ocima sam gledao kako usred
jednog od prestiznih bulevara Indusi papirice od cokoladica bacaju pravo na trotoar i to bas opusteno,
jedno dete je cak bacilo i koru od banane,pored majke koja je to opusteno posmatrala
Obzirom da su moji poslovni sastanci se odvijali sa domacim arapima shvatio sam brzo da Su oni jedni veliki neradnici, a da su svi ovi ostali dodjoshi njihova radna snaga.
U hotelu u kom sma bio smesten komplet svi koji su radili zajedno sa menadzerom su bili Indijci.
A vlasnik hotela je bila cerka nekog sheika
Pricajuci i druzeci se sa ljudima raznih nacionalnosti koji zive u Dubaiju sam shvatio da je to u sustini jedan veliki robovlasnicki sistem, gdje ova radna snaga tipa indijci,kinezi,filipinci Ima plate u prosjeku 100-200 evra i u 99% slucajeva privremenu vizu sa stalnim strahom od deportacije.
Recimo interesantno mi je bilo da sam u sred Dubaija,u jednoj od poslovnih zona usao u restoran u kome je najskuplje jelo bilo 2 evra. A moglo je da se rucha i za 70-80 centi.Restoran je naravno bio indijski,…
Naravno postoji i jedna grupa ljudi,gastarbajtera iz evrope i amerike koji su porilicno dobro placeni. I to je tacno,…ali su uglavnom zaposlenio na visokospecijalizovanim poslovima i fino naplacuju uglavnom to sto arapi su teski neradnici.
Dakle evidentan je celi redosled klasa bas kao u robovlasnickom ili eventualno feudalnom sistemu.
I ma koliko god ko pricao da mu odgovara klima tog dela sveta ja nisma od onih koji bi mogli da se prze na plus 50 i to nekoliko mjeseci u kontinuitetu. Takodje malo ko pominje da je sve to ipak pustinja te da je i Dubai izgradjen u pustinji i da veoma cesto usled vetrova manje ili vece pescane oluje valjaju tone peska koje bukvalno ulaze u sve pore…i kad prodjete recimo prstom po staklu bilo kog auta tamo ili po bilo kojoj staklenoj povrsini vidite u stvari koliko ostane sitnog peska na njemu
Ljubazni recepcioneri u hotelu su me na dolasku upozorili da ni pod kojim uslovima ne otvaram prozore od sobe,al mi u pocetku nije bilo jasno i zasto.
………………………………………………………………………….
Hvala za podelu utisaka!
Prvo, moram da potpisem i da kazem da si za sve utiske koje si stekao u pravu, odnosno, uglavnom je bas tako kako si opisao, i to ne samo u Dubaiu, vec u svim zemljama zalivskog regiona.
E sad, ja bih ipak da dodam svoje misljenje o tim stvarima. Dubai je – da krenemo od oblakodera i nabudzenosti – dosta specifican po tom pitanju, dok su ostale zemlje, pa cak i ostali Emirati mnogo vise tradicionalni i konzervativniji. Za vecinu zitelja zalivskih zemalja Dubai predstavlja ekstrem ‘ruznog’, odnosno smatraju Dubai za jedan veliki cirkus koji se klanja zapadu i prihvata sve najgore ‘zapadne’ vrednosti. Cisto primera radi, oblakodera i ‘modernih’ gradjevina nema uopste u Omanu, i takve izgradnje su zabranjene zato sto Sultan ne zeli da ‘kao Dubai njegov narod izgubi svoje tradicije i indentitet i zameni ih rugobama’ (ovako nekako je to srocio, ja citiram iz pamcenja).
Iskreno, ja se slabo secam Dubaia (ipak smo ga samo posetili na nedelju dana i to jos pre tri godine), tako da je sasvim moguce da je veoma prljav, ne znam. Ali zato znam da ni Muskat, ni Kuvajt, ni Salala nisu uopste prljavi, cak mislim da je Muskat jedan od najcistijih gradova koje sam imala priliku da posetim u svom zivotu (a mnogo njih sam posetila). Da ni ne pominjem kako i koliko je prljav Beograd, da se uvek zgadim prvih par puta kada prosetam njegovim ulicama – od cadji, djubreta, itd. – Beograd je jedini grad u kom sam bila (osim Istanbula, naravno) cije su ulice u stanju da mi ‘uniste’ prljavstinom cipele! Kada kazem nisu ‘uopste’ prljavi, mislim na ulice, pogotovo glavne, gradska setalista, itd., mada i oni, kao vecina gradova na svetu ipak imaju neke (meni jos uvek neobjasnjive) delove po gradu gde se stvari jos nisu izgradile i tu na tim ‘poljanama’ uglavnom ima dosta djubreta.
Za vecinu gradova u ovom regionu vazi isto pravilo kao za Dubai – nesto malo ‘domacih’ i velika vecina stranci. U Kuvajtu je jos ‘gori’ prosek. Na vise od 3 miliona ljudi koji zive u Kuvajt City-ju, manje od 800,000 su Kuvajcani. U Omanu je prosek otprilike pola-pola. Od stranaca najveci broj, kao sto si rekao, cine Indusi, Pakistanci, Filipinci. Ja UVEK imam osecaj kada odem u ‘grad’ (kao neki ‘centar’, mada nemaju taj koncept) u Salali da se ne nalazim u arapskoj zemlji, vec u sred srede Indije i Pakistana … i to mi uglavnom bas puno smeta.
Zasto je tako? Pa bas zbog onoga sto kazes – Arapi su izuzetno ‘lenji’, odnosno, oni bi voleli (kao i svi mi, da se ne salimo) da imaju zvucne titule i moc, ali da sto manje ‘prljaju’ ruke nekim poslom (ponekada sam sigurna da nasi politicari vecinom sigurno poticu iz arapskog sveta). A moze im se! Mogu da ‘uvezu’ radnu snagu, ili robove kako si rekao, i da po ceo dan sede u ‘zlatnim’ (bukvalno!) foteljama, puse sisu, piju kafu i pricaju o … o … ko ce li ga znati! To je ruzna osobina, medjutim izrazenost te osobine u arapskom svetu zavisi ISKLJUCIVO od toga koliko para imaju kao drzava i kao narod – sto vise para za svakog stanovnika, to je veca ‘lenjost’. Iz tih razloga po nekom ‘rangu lenjosti’ broj jedan je Saudijska Arabija, broj dva Kuvajt, a Dubai ipak tek na trecem mestu. Zamisli tek ove dve druge drzave!
Kazes da su Indusi, itd. doneli najgore navike sa sobom – ali po mom misljenju nisu ih oni ‘doneli’, te navike su iste i kod Arapa, jednostavno im se navike slazu! Zasto? Ja pre zaliva nisam nikada srela ceo narod (odnosno, sa Indusima i Pakistancima, narode) koji tako opusteno i bez problema baca sve i svasta gde god stigne! Od Kuvajta, preko Dubaia i Bahraina, do Omana, SVI zajedno – Arapi, Indusi, Pakistanci, Filipinci, pa cak i EVROPLJANI koji se ‘odomace’ – bacaju djubre SVUDA!!! Po ulici, kroz prozor automobila, po prelepim plazama (a to je tek tuzno i uvek me iznervira), gde god da stignu tu stigne i njihovo djubre! Evo ti moja dva iskustva – jednom je lik (Kuvajcanin) na autoputu, vozeci 170km/sat ispred nas, ladno celu kesu djubreta bacio kroz prozor, koja je nas pogodila u sofersajbnu, raspala se i rasula po celom autoputu! Drugi slucaj, jedan Omanac umalo da nije napravio haos na putu (vozio je ispred nas), posto je lepo uzeo polu praznu koka-kolu i zavitlacio je kroz prozor – medjutim, zaboravio je da otvori prozor, pa se to sve prosulo po njemu! Hehehe! Onda je naravno krivudao, kocio, itd., pa smo mi morali da kocimo – ali sam se sita posle toga ismejala, dobio je ono sto je zasluzio!
Kontradiktorne izjave sa moje strane, zar ne? Ovamo su cisti gradovi, a sada pricam o toni djubreta koja se baca svuda. Ta kontradiktornost lezi upravo u tome sto ti isti Indusi, Pakistanci, itd., odnosno vecina radne snage, je konstantno na ulicama i kupi … i kupi … i kupi! Sve, od djubreta bacenog nehajice, do pregazenih macaka, pa cak i mrtvih krava (da, da, svojim ocima videla). I u tome je glavna razlika izmedju zaliva i, recimo, Indije i Pakistana, gde dani mogu da prodju dok neko ne ukloni les coveka sa ulice, stanice, itd. Do sada nisam ni jednom, najozbiljnije, prosla putem do skole ili do grada, a da nisam naisla na najmanje 3 radnika (u plavim odelima) koji pesice idu uz put i kupe djubre metlom.
To sto pricas za robovlasnistvo – o tome sam ranije vec pisala, i to je fakat, cak mislim da sam i ja pominjala da je jedini priblizni sistem ovom ovde feudalizam. No sada cu opet da kazem ‘medjutim’. Necu da osporim da se prema velikom broju radne snage (opet Indusi, Pakistanci, Filipinci) Arapi ponasaju kao prema zivotinjama. To je cinjenica i ona nije ni malo lepa i o njoj sam pisala. Ali, ako si ikada imao prilike da odes u Ameriku, Kanadu, ili Englesku, da ni ne pricam o Francuskoj i Nemackoj – da li si video kako se oni ophode prema tim istim ‘dodjoskim’ narodima? Ja jesam – ne, ja sam cak imala mogucnost da BUDEM jedan od tih dodjoskih naroda. Posle tog iskustva, ja mogu samo da ‘pohvalim’ (ironicno, naravno) Arape, posto su barem, ako nista drugo, otvoreni i iskreni u svom rasizmu, odnosno, nisu licemeri i hipokrite. Necu sada da pominjem kako se Srbi ponasaju prema Romima (sa, tako mislimo, punim pravom posto su ‘oni’ takvi kakvi su pa su to zasluzili). Znaci, moj zakljucak je da Arapi nisu nista ni gori ni bolji od ostatka sveta po tom pitanju, samo se otvoreno ponasaju kao ‘vlasnici’, a ne kroz osmeh kako to vole da rade ‘kulturni’ Evropljani i Ameri. Pazi, ja ih ne podrzavam, jednostavno mislim da su i jedni i drugi jednako pokvareni.
Sto me dovodi do sledeceg – ako su Indusi i ostali tako malo placeni, 100-200 eura (sto jesu), zive u strahu, nemaju nikakva prava, sve moraju da rade sto ‘gazde’ kazu i da cute, zasto onda uopste u tolikim brojevima dolaze i spremni su na sve da im se pojavi takva mogucnost? Imala sam prilike da se dobro upoznam i u vise navrata razgovaram sa nekim od tih radnika (ukljucujuci i sopstvenu spremacicu u Kuvajtu), i oni su, iako sasvim svesni mogucnosti loseg tretmana, neverovatno zahvalni i zadovoljni sto imaju takve poslove, a te pare su za njih bogatsvo. E tu je prava tuga. Citave porodice se hrane, oblace, skoluju, prezivljavaju, na plati JEDNE osobe koja radi negde u ovom regionu. Za nasa neka shvatanja to su male, nebitne pare. Za njih je to bogatstvo zbog kog su u stanju da trpe mnoge gadosti. Iskreno, ja im se cesto divim na neverovatnom strpljenju i pozrtvovanosti.
Srbiju tu vec ne mogu da razumem. Sta sve ljudi takodje ne trpe za malo vecu sicu od 200-300 eura, a sa njima ni sebe ne mogu kako treba da nahrane! O oblacenju, stanovima, itd., necu ni da pricam.
Jos da dodam, sada kad sam se raspisala – Arapi osecaju mnogo vise ‘vezanosti’ za Indiju i Pakistan nego za zapad. Moji studenti obozavaju indijske filmove, muziku, dosta njih zna da govori Urdu (bolje nego engleski), arapski brojevi se danas koriste u celom svetu osim u arapskim zemljama – oni koriste indijske!
Sto se tice vremena – i o tome je pisano. U pravu si za vrucine, ali kako sam vec pisala, vecina ‘belih’ stranaca u letnjem periodu kada je najgore (juli i avgust) uzimaju svoje ne tako kratke godisnje odmore. To i mi cinimo. Izdrzati vrucincinu u maju, neki deo juna, i u septembru, meni i nekima nije toliko niti tesko niti zastrasujuce. Ako nisi fizikalac (a ovde to mi ne bi mogli ni da budemo) uz kola, klimatizovane stanove, centre, restorane, itd., skoro da se ni ne oseti. Meni je licno mnogo gore iskustvo bilo kada, kao sto onaj vic kaze “Opet pada belo govno” po 6-7 meseci i napolju je – 40. Da, – 40. A da ne pricam o parama koje se ustede na zimskoj odeci, hehehe.
Pescane oluje, odnosno oluje ‘prasine’ sam takodje pominjala – a sada cu opet da napomenem da je to cesta pojava u nekim mesecima samo u nekim od zemalja zaliva. Prvenstveno u Kuvajtu, Saudiji i Emiratima (a verovatno i u Katru), ciji gradovi su okruzeni pustinjom. Bahrain je vise kao poluostrvo, ima i planine, i relativno je izolovano, a Oman zbog planinskih pojasa i topografije koja je dosta drugacija od obliznjih pustinjskih zemalja ih uopste nema (u gradovima).