Široke ulice, skupocjeni automobili, savremena arhitektura, raskošne trgovine i ekskluzivni hoteli nisu prizori koji se očekuju u maloj državi smještenoj na jugozapadu Azije. Tek vjetar, koji nanosi sitan pjesak, i sparina u ranim jutarnjim časovima odaju utisak azijskog podneblja.
Kuvajt, mala ustavna monarhija čiji naziv u prevodu znači "država na obali mora", mjesto je gdje su se spojili moderni zapadni život i istočna tradicija.
Sasvim je moguće da je takav spoj posljedica događaja iz bliže i dalje prošlosti. Naime, svoj 50. rođendan Kuvajt je proslavio 25. februara ove godine, kada se obilježava Dan nezavisnosti, koji se slavi od trenutka kad je ova zemlja prestala biti kolonija Velike Britanije i postaje samostalna država. Većina ulica istoimenog glavnog grada države Kuvajt umnogome podsjeća na slike iz poznatih urbanih dijelova Sjedinjenih Američkih Država. Slučajne posjetioce samo će tradicinalna nošnja Kuvajćana podsjetiti da su na azijskom tlu, gdje većinu stanovništva čine Arapi. Za komunikaciju, ipak, nije neophodno poznavanje arapskog jezika, jer skoro svi govore engleski, što je posljedica dugogodišnjeg prisustva Britanaca na ovom području, ali i neskrivene simpatije prema Amerikancima, koji su pomogli u oslobađanju Kuvajta prije 20 godina, nakon napada Iraka na ovu zemlju. Zato su ulice Kuvajta ove godine okićene ne samo američkim, nego i zastavama 40 zemalja koje su im pomogle da sačuvaju samostalnost nakon iračke invazije.
Ova 2011. godina po mnogo čemu je važna za Kuvajćane i protiče u znaku proslave, a centralna manifestacija održana je 25. i 26. februara, gdje je uz mnogobrojne zvanice prisustvovalo i 50 novinarskih ekipa iz cijelog svijeta.
Svijet su obišle vijesti da je svaki Kuvajćanin od države dobio po 1.000 dinara, oko 5.000 KM, besplatnu nabavku namirnica za cijelu godinu i plaćene režijske troškove.
Svaki kutak glavnog grada Kuvajta upućivao je na slavljeničko raspoloženje, a raskošno okićene zgrade ostale su u sjeni Kuvajćana koji su automobile okitili zastavama, djeca su bila obučena u boje zastave njihove države, a svi koji tu žive na Dan nezavisnosti izašli su na gradske ulice i tako postali glavni dio centralne manifestacije.
I kratak razgovor s ljudima koji žive u Kuvajtu potvrdiće da imaju mnogo razloga za slavlje jer se država potrudila da im obezbijedi život o kakvom sanjaju i oni koji žive u zemljama s mnogo dužom tradicijom. Kažu, najveća briga Kuvajćana je gdje će provesti ljeto i skloniti se od visokih temperetura, koje od juna do septembra dosežu i do 50 stepeni.
O svemu drugom, ako ste jedan od 1.300.000 Kuvajćana, pobrinule su se državne vlasti. Zemlja, čija se privreda 90 odsto zasniva na proizvodnji sirove nafte, svojim državljanima obezbjeđuje besplatno obrazovanje, finansijsku brigu o djeci, zdravstvene usluge, visok standard, veliku kupovnu moć i sigurno zaposlenje i to uglavnom u državnoj administraciji, čelnim pozicijama u raznim kompanijama i bankama. U Kuvajtu živi i oko dva miliona ljudi koji nisu Kuvajćani i ne uživaju sve privilegije poput njih, ali su zadovoljni životom u toj zemlji. Ljudi koji nemaju državljanstvo u Kuvajtu poznati su kao Biduni i ima ih oko 120.000, a među njima je najviše Indijaca, Egipćana i Pakistanaca. Oni rade manje privlačne poslove i njihova plata je znatno niža od kuvajtskog prosjeka, koji je 1.500 dinara, što je oko 7.500 KM.
Kuvajćane rijetko možete sresti na ulicama, oni se uglavnom voze u najskupljim automobilima, žive u vilama i imaju poslugu od desetak ljudi. Kuvajćanke nisu ni izbliza žene bez prava, iako su pravo glasa dobile tek 2005. godine. Možete ih vidjeti u tradicionalnoj nošnji s maramama, ali obično ih sretnete u savremenim tržnim centrima, gdje kupuju do mile volje, biraju skupocjeni nakit i na kraju se same odvezu u svojim bijesnim automobilima, usput telefonirajući dok voze uz glasnu muziku. Žene uglavnom rade u bankama i državnoj administraciji. Školuju se u Kuvajtu, gdje ima niz američkih i britanskih univerziteta. Sada već ima Kuvajćanki koje su advokati, inženjeri ili bankari. Na ulicama možete sresti i žene koje nisu tradicionalno odjevene i ne izazivaju nikavo čuđenje kod ostalih, kako se može pomisliti pod uticajem predrasuda.
Rola Dašti, jedna od četiri žene članice kuvajtskog parlamenta, tvrdi da je prije 50 godina stopa nepismenosti među ženama iznosila više od 50 odsto, a danas je manja od osam odsto.
"Dosad smo ženama obezbijedile pravo da im se izdaju pasoši i da mogu putovati, te da mogu otvoriti račune i upravljati imovinom koju naslijede. Pokušavamo da obezbijedimo više prava za žene koje su udate za strance i više prava za njihovu djecu", kazala je ona.
Kuvajt je država u kojoj se mnogo drži do vjere, a oko 85 odsto uskupnog stanovništva su muslimani, dok su ostatak hrišćani, hindusi i budisti. Kuvajćani u tradicinalnim nošnjama uvijek u ruci imaju tespih (brojanicu). Alkohol je najstrože zabranjen u ovoj zemlji, ne smije se konzumirati na javnim mjestima, ali tajno ga ima, uglavnom u kućama stranaca.
Ne postoji prehrambeni proizvod koji se konzumira u ostatku svijeta koji se ne može naći na policima kuvajtskih marketa. Sudeći po gužvama u pojedinim prodavnicama, Kuvajćani najviše vole tehničku robu. Ono što je za Evropljane uvijek skupo, u Kuvajtu je najjeftinije - benzin. Za dva kuvajtska dinara, što je oko 10 KM, može se natočiti gotovo 30 litara benzina, ali za vodu se mora platiti pet puta više. Kuvajćani najviše uvoze vode, dok za vodovod koriste morsku vodu, koja se prerađuje i nije za piće. Ni po čemu se, međutim, ne može primijetiti da je to deficitarna roba jer nema hotela, trga ili tržnog centra gdje se ne može vidjeti fontana.
Nakon iračke invazije naftna postrojenja bila su gotovo uništena, ali već 50 kilometara od Kuvajt Sitija posvuda su nove naftne bušotine, a na izlazu iz ovog modernog grada dočekaće vas pustinja i šatori, gdje se zateknu oni koji rade u naftnoj industriji, ali i oni koji se požele nomadskog života iz prošlosti.
Ono što još pomalo podsjeća na tradiciju je pijaca, jer se tu mogu naći tradicionalna jela, začini, voće i povrće svojstveno azijskom podneblju. Na pijaci nema Kuvajćana jer nabavke obavi njihova posluga, a prodavci su uglavnom stigli iz drugih zemlja, najčešće Indije, Jemena, Egipta i Pakistana. S njima se možete cjenjkati, kao i s taksistima, koji jeftin benzin strancima pokušaju skupo naplatiti bez obzira na ono što pokazuje taksimetar.
U Kuvajtu živi i oko 200 građana iz BiH, a to su uglavnom ljekari, inženjeri ili sportski radnici. Prema podacima Ambasade BiH u Kuvajtu, još oko 100 bh. državljana angažovano je u vojnoj industriji. I građani BiH jedinu primjedbu u Kuvajtu imaju na visoke temperature tokom ljeta, od kojih spasa nema ni u moru, ali su puni hvale za Kuvajćane, koji su ih dobro prihvatili i cijene njihov rad. Stranci ne mogu kupiti nekretnine u Kuvajtu, a ne mogu biti ni na čelu nekih firmi bez obzira na stručnost jer su ta mjesta rezervisana za državljane ove zemlje.
StatistikaPovršina: 17.818 kvadratnih kilomatara
Broj stanovnika: 3.566.437
Bruto društveni prouzvod (BDP): 140.589 milijardi dolara
Administrativna podjela: šest okruga (muhafazata)
Prosječna plata: 1.500 kuvajtskih dinara (7.500 KM)
Vatromet od 10 miliona KMPovodom 50 godina samostalnosti i 20. godišnjice oslobođenja od iračke invazije ispred Kuvajtskih tornjeva priređen je spektakularni vatromet pod imenom "O Kuvajt, svjetlo mog oka", a ovaj jednočasovni spektakl koštao je više do 10 miliona KM.
Hiljade ljudi bilo je na obali Persijskog zaliva ispred tornjeva, pjevali su, veselili se, a na ulice su izašle nepregledne kolone vozila. Na tornjevima su se, između ostalog, smjenjivale slike emira Šeika Sabaha Ahmeda al Jabera al Sabaha, te prestolonasljednika i premijera Kuvajta. Svečanost je završena vojnom paradom, u kojoj su, osim Vojske Kuvajta, učestvovali i pripadnici oružanih snaga zemalja saveznica iz Prvog zalivskog rata u bazi na području Al Subija, udaljenoj oko 70 kilometara od granice s Irakom.
Kuvajt, mala ustavna monarhija čiji naziv u prevodu znači "država na obali mora", mjesto je gdje su se spojili moderni zapadni život i istočna tradicija.
Sasvim je moguće da je takav spoj posljedica događaja iz bliže i dalje prošlosti. Naime, svoj 50. rođendan Kuvajt je proslavio 25. februara ove godine, kada se obilježava Dan nezavisnosti, koji se slavi od trenutka kad je ova zemlja prestala biti kolonija Velike Britanije i postaje samostalna država. Većina ulica istoimenog glavnog grada države Kuvajt umnogome podsjeća na slike iz poznatih urbanih dijelova Sjedinjenih Američkih Država. Slučajne posjetioce samo će tradicinalna nošnja Kuvajćana podsjetiti da su na azijskom tlu, gdje većinu stanovništva čine Arapi. Za komunikaciju, ipak, nije neophodno poznavanje arapskog jezika, jer skoro svi govore engleski, što je posljedica dugogodišnjeg prisustva Britanaca na ovom području, ali i neskrivene simpatije prema Amerikancima, koji su pomogli u oslobađanju Kuvajta prije 20 godina, nakon napada Iraka na ovu zemlju. Zato su ulice Kuvajta ove godine okićene ne samo američkim, nego i zastavama 40 zemalja koje su im pomogle da sačuvaju samostalnost nakon iračke invazije.
Ova 2011. godina po mnogo čemu je važna za Kuvajćane i protiče u znaku proslave, a centralna manifestacija održana je 25. i 26. februara, gdje je uz mnogobrojne zvanice prisustvovalo i 50 novinarskih ekipa iz cijelog svijeta.
Svijet su obišle vijesti da je svaki Kuvajćanin od države dobio po 1.000 dinara, oko 5.000 KM, besplatnu nabavku namirnica za cijelu godinu i plaćene režijske troškove.
Svaki kutak glavnog grada Kuvajta upućivao je na slavljeničko raspoloženje, a raskošno okićene zgrade ostale su u sjeni Kuvajćana koji su automobile okitili zastavama, djeca su bila obučena u boje zastave njihove države, a svi koji tu žive na Dan nezavisnosti izašli su na gradske ulice i tako postali glavni dio centralne manifestacije.
I kratak razgovor s ljudima koji žive u Kuvajtu potvrdiće da imaju mnogo razloga za slavlje jer se država potrudila da im obezbijedi život o kakvom sanjaju i oni koji žive u zemljama s mnogo dužom tradicijom. Kažu, najveća briga Kuvajćana je gdje će provesti ljeto i skloniti se od visokih temperetura, koje od juna do septembra dosežu i do 50 stepeni.
O svemu drugom, ako ste jedan od 1.300.000 Kuvajćana, pobrinule su se državne vlasti. Zemlja, čija se privreda 90 odsto zasniva na proizvodnji sirove nafte, svojim državljanima obezbjeđuje besplatno obrazovanje, finansijsku brigu o djeci, zdravstvene usluge, visok standard, veliku kupovnu moć i sigurno zaposlenje i to uglavnom u državnoj administraciji, čelnim pozicijama u raznim kompanijama i bankama. U Kuvajtu živi i oko dva miliona ljudi koji nisu Kuvajćani i ne uživaju sve privilegije poput njih, ali su zadovoljni životom u toj zemlji. Ljudi koji nemaju državljanstvo u Kuvajtu poznati su kao Biduni i ima ih oko 120.000, a među njima je najviše Indijaca, Egipćana i Pakistanaca. Oni rade manje privlačne poslove i njihova plata je znatno niža od kuvajtskog prosjeka, koji je 1.500 dinara, što je oko 7.500 KM.
Kuvajćane rijetko možete sresti na ulicama, oni se uglavnom voze u najskupljim automobilima, žive u vilama i imaju poslugu od desetak ljudi. Kuvajćanke nisu ni izbliza žene bez prava, iako su pravo glasa dobile tek 2005. godine. Možete ih vidjeti u tradicionalnoj nošnji s maramama, ali obično ih sretnete u savremenim tržnim centrima, gdje kupuju do mile volje, biraju skupocjeni nakit i na kraju se same odvezu u svojim bijesnim automobilima, usput telefonirajući dok voze uz glasnu muziku. Žene uglavnom rade u bankama i državnoj administraciji. Školuju se u Kuvajtu, gdje ima niz američkih i britanskih univerziteta. Sada već ima Kuvajćanki koje su advokati, inženjeri ili bankari. Na ulicama možete sresti i žene koje nisu tradicionalno odjevene i ne izazivaju nikavo čuđenje kod ostalih, kako se može pomisliti pod uticajem predrasuda.
Rola Dašti, jedna od četiri žene članice kuvajtskog parlamenta, tvrdi da je prije 50 godina stopa nepismenosti među ženama iznosila više od 50 odsto, a danas je manja od osam odsto.
"Dosad smo ženama obezbijedile pravo da im se izdaju pasoši i da mogu putovati, te da mogu otvoriti račune i upravljati imovinom koju naslijede. Pokušavamo da obezbijedimo više prava za žene koje su udate za strance i više prava za njihovu djecu", kazala je ona.
Kuvajt je država u kojoj se mnogo drži do vjere, a oko 85 odsto uskupnog stanovništva su muslimani, dok su ostatak hrišćani, hindusi i budisti. Kuvajćani u tradicinalnim nošnjama uvijek u ruci imaju tespih (brojanicu). Alkohol je najstrože zabranjen u ovoj zemlji, ne smije se konzumirati na javnim mjestima, ali tajno ga ima, uglavnom u kućama stranaca.
Ne postoji prehrambeni proizvod koji se konzumira u ostatku svijeta koji se ne može naći na policima kuvajtskih marketa. Sudeći po gužvama u pojedinim prodavnicama, Kuvajćani najviše vole tehničku robu. Ono što je za Evropljane uvijek skupo, u Kuvajtu je najjeftinije - benzin. Za dva kuvajtska dinara, što je oko 10 KM, može se natočiti gotovo 30 litara benzina, ali za vodu se mora platiti pet puta više. Kuvajćani najviše uvoze vode, dok za vodovod koriste morsku vodu, koja se prerađuje i nije za piće. Ni po čemu se, međutim, ne može primijetiti da je to deficitarna roba jer nema hotela, trga ili tržnog centra gdje se ne može vidjeti fontana.
Nakon iračke invazije naftna postrojenja bila su gotovo uništena, ali već 50 kilometara od Kuvajt Sitija posvuda su nove naftne bušotine, a na izlazu iz ovog modernog grada dočekaće vas pustinja i šatori, gdje se zateknu oni koji rade u naftnoj industriji, ali i oni koji se požele nomadskog života iz prošlosti.
Ono što još pomalo podsjeća na tradiciju je pijaca, jer se tu mogu naći tradicionalna jela, začini, voće i povrće svojstveno azijskom podneblju. Na pijaci nema Kuvajćana jer nabavke obavi njihova posluga, a prodavci su uglavnom stigli iz drugih zemlja, najčešće Indije, Jemena, Egipta i Pakistana. S njima se možete cjenjkati, kao i s taksistima, koji jeftin benzin strancima pokušaju skupo naplatiti bez obzira na ono što pokazuje taksimetar.
U Kuvajtu živi i oko 200 građana iz BiH, a to su uglavnom ljekari, inženjeri ili sportski radnici. Prema podacima Ambasade BiH u Kuvajtu, još oko 100 bh. državljana angažovano je u vojnoj industriji. I građani BiH jedinu primjedbu u Kuvajtu imaju na visoke temperature tokom ljeta, od kojih spasa nema ni u moru, ali su puni hvale za Kuvajćane, koji su ih dobro prihvatili i cijene njihov rad. Stranci ne mogu kupiti nekretnine u Kuvajtu, a ne mogu biti ni na čelu nekih firmi bez obzira na stručnost jer su ta mjesta rezervisana za državljane ove zemlje.
StatistikaPovršina: 17.818 kvadratnih kilomatara
Broj stanovnika: 3.566.437
Bruto društveni prouzvod (BDP): 140.589 milijardi dolara
Administrativna podjela: šest okruga (muhafazata)
Prosječna plata: 1.500 kuvajtskih dinara (7.500 KM)
Vatromet od 10 miliona KMPovodom 50 godina samostalnosti i 20. godišnjice oslobođenja od iračke invazije ispred Kuvajtskih tornjeva priređen je spektakularni vatromet pod imenom "O Kuvajt, svjetlo mog oka", a ovaj jednočasovni spektakl koštao je više do 10 miliona KM.
Hiljade ljudi bilo je na obali Persijskog zaliva ispred tornjeva, pjevali su, veselili se, a na ulice su izašle nepregledne kolone vozila. Na tornjevima su se, između ostalog, smjenjivale slike emira Šeika Sabaha Ahmeda al Jabera al Sabaha, te prestolonasljednika i premijera Kuvajta. Svečanost je završena vojnom paradom, u kojoj su, osim Vojske Kuvajta, učestvovali i pripadnici oružanih snaga zemalja saveznica iz Prvog zalivskog rata u bazi na području Al Subija, udaljenoj oko 70 kilometara od granice s Irakom.