POSAO
ako su građani Srbije i bivše Jugoslavije trbuhom za kruhom nekada išli uglavnom u Austriju, Nemačku, Švajcarsku, pa i Ameriku, danas tražeći posao završavaju u Rusiji, Južnoj Africi - a uskoro će i u Brazilu. Ovih dana je, naime, objavljena ponuda beogradske kompanije IRC za 650 radnika koji bi otputovali na rad u Latinsku Ameriku, gde bi pomogli izgradnju infrastrukture za predstojeću Olimpijadu i Mondijal.
- Kao licencirana agencija za zapošljavanje sa dugogodišnjim iskustvom, sklopili smo ugovor o regrutovanju kadrova sa kompanijom Obrascon huarte lain Brasil. Za potrebe projekta Svetskog prvenstva u fudbalu 2014. ova kompanija je dobila koncesiju za izgradnju devet auto-puteva i pratećih objekata koji moraju biti gotovi do Mondijala. U pitanju su masovne regrutacije po celom svetu i Srbija je preko IRS agencije dobila svoje mesto u tom projektu, odnosno mogućnost da samo u prvoj fazi privremeno zaposli oko 650 radnika različitih profila - kaže Maja Radošević, jedan od direktora IRC agencije.
Ona kaže da su plate koje se nude srpskim radnicima od 3.000 dolara mesečno pa naviše.
- Procedura je potpuno besplatna za kandidate. Poslodavac obezbeđuje i avio-kartu, smeštaj, hranu, osiguranje i sve ostalo što propisuje zakon o radu države zaposlenja. Konačan odabir, uručivanje ugovora i radnih viza vršiće poslodavac u Beogradu u prvoj polovini decembra meseca. Nadzor i kontrolu nad ovim projektom ima Ministarstvo za rad i zapošljavanje, gde se i nalazi kompletna potrebna dokumentacija koja dokazuje legitimitet i nas kao posrednika i našeg klijenta kao poslodavca - objašnjava Maja Radošević.
U maloj koloniji Srba koji već žive i rade u Brazilu ocenjuju da ta primamljiva ponuda može biti potpuno tačna.
- Ne verujem da se radi samo o Olimpijadi i Svetskom prvenstvu već o globalnom trendu u Brazilu. Danas je ovde, na primer, teško naći dobrog zidara koji će da radi za procenjenu zaradu od oko 100 dolara dnevno. To opet ne mora da znači da nema onih koji rade za oko 40 dolara, što je opet relativno. Pomoćnici zidara u najsiromašnijoj državi Brazila gde ja živim imaju dnevnicu od oko 25 dolara dnevno. Slučajno sam se našao u situaciji da budem kompetentan oko ove teme, jer naime već četiri meseca ne mogu da završim neke radove na zidu oko kuće, niti da nađem nekog ko će da stavi pločice, a da izgradim jednu prostoriju iznad ateljea ni da ne pomišljam. Mnogo puta se zanosim mišlju da dovedem nekog iz Srbije ko će da mi to uradi - kaže za Danas Momčilo Moma Nikolić iz Udruženja Srba Latinske Amerike.
Kako objašnjava, samo je u Sao Luisu, gde živi, u toku gradnja najvećeg šoping mola severoistoka.
- Plus su završili jedan veliki prošle godine, pored nekoliko desetina solitera koji se grade i manjih šopinga i kuća... Tu se radi o hiljadama radnika koji su zauzeti oko toga, a pravo da vam kažem - ne može se reći da je narod ovde baš mnogo radan. Postoji specifičan mentalitet. Sao Paulo je decenijama bio magnet za prostu radnu snagu, a sad više nije. I još nešto - 3.000 dolara je cifra sa kojom ja ovde ne bih mogao da preguram mesec. Samo za školovanje dvoje dece u školi koja nije ni najbolja ni najskuplja, već prosečna, ode oko 600 dolara, plus 150 dolara za prevoz, a za hranu se potroši još oko 1.000 mesečno. A gde su drugi troškovi - stanovanja, eventualni krediti... Mnogi ljudi rade za oko 400 dolara mesečno, al to je ipak druga krajnost i radi se mnogo puta o opuštenosti. Dobar deo populacije nije motivisan toliko visinom plate kolko nekom udobnošću na poslu. Mada mnogi koji počnu za tu platu od oko 800 reala, što je praktično minimalno garantovana zakonom (tačno, ona je oko 350 dolara, ali postoje obavezni bonusi kao trinaesta plata i plaćen odmor, plus osiguranje) mogu da dosta napreduju u zavisnosti od zalaganja - kaže Momčilo Nikolić.
Neformalna ekonomija
- U Brazilu je jaka neformalna ekonomija, prodaja na pijaci male proizvodnje. Postoji gro šivačica koje zarađuju po 1.000 dolara sa jednom mašinom i rade u sopstvenoj kući - kaže Momčilo Nikolić.
- Kao licencirana agencija za zapošljavanje sa dugogodišnjim iskustvom, sklopili smo ugovor o regrutovanju kadrova sa kompanijom Obrascon huarte lain Brasil. Za potrebe projekta Svetskog prvenstva u fudbalu 2014. ova kompanija je dobila koncesiju za izgradnju devet auto-puteva i pratećih objekata koji moraju biti gotovi do Mondijala. U pitanju su masovne regrutacije po celom svetu i Srbija je preko IRS agencije dobila svoje mesto u tom projektu, odnosno mogućnost da samo u prvoj fazi privremeno zaposli oko 650 radnika različitih profila - kaže Maja Radošević, jedan od direktora IRC agencije.
Ona kaže da su plate koje se nude srpskim radnicima od 3.000 dolara mesečno pa naviše.
- Procedura je potpuno besplatna za kandidate. Poslodavac obezbeđuje i avio-kartu, smeštaj, hranu, osiguranje i sve ostalo što propisuje zakon o radu države zaposlenja. Konačan odabir, uručivanje ugovora i radnih viza vršiće poslodavac u Beogradu u prvoj polovini decembra meseca. Nadzor i kontrolu nad ovim projektom ima Ministarstvo za rad i zapošljavanje, gde se i nalazi kompletna potrebna dokumentacija koja dokazuje legitimitet i nas kao posrednika i našeg klijenta kao poslodavca - objašnjava Maja Radošević.
U maloj koloniji Srba koji već žive i rade u Brazilu ocenjuju da ta primamljiva ponuda može biti potpuno tačna.
- Ne verujem da se radi samo o Olimpijadi i Svetskom prvenstvu već o globalnom trendu u Brazilu. Danas je ovde, na primer, teško naći dobrog zidara koji će da radi za procenjenu zaradu od oko 100 dolara dnevno. To opet ne mora da znači da nema onih koji rade za oko 40 dolara, što je opet relativno. Pomoćnici zidara u najsiromašnijoj državi Brazila gde ja živim imaju dnevnicu od oko 25 dolara dnevno. Slučajno sam se našao u situaciji da budem kompetentan oko ove teme, jer naime već četiri meseca ne mogu da završim neke radove na zidu oko kuće, niti da nađem nekog ko će da stavi pločice, a da izgradim jednu prostoriju iznad ateljea ni da ne pomišljam. Mnogo puta se zanosim mišlju da dovedem nekog iz Srbije ko će da mi to uradi - kaže za Danas Momčilo Moma Nikolić iz Udruženja Srba Latinske Amerike.
Kako objašnjava, samo je u Sao Luisu, gde živi, u toku gradnja najvećeg šoping mola severoistoka.
- Plus su završili jedan veliki prošle godine, pored nekoliko desetina solitera koji se grade i manjih šopinga i kuća... Tu se radi o hiljadama radnika koji su zauzeti oko toga, a pravo da vam kažem - ne može se reći da je narod ovde baš mnogo radan. Postoji specifičan mentalitet. Sao Paulo je decenijama bio magnet za prostu radnu snagu, a sad više nije. I još nešto - 3.000 dolara je cifra sa kojom ja ovde ne bih mogao da preguram mesec. Samo za školovanje dvoje dece u školi koja nije ni najbolja ni najskuplja, već prosečna, ode oko 600 dolara, plus 150 dolara za prevoz, a za hranu se potroši još oko 1.000 mesečno. A gde su drugi troškovi - stanovanja, eventualni krediti... Mnogi ljudi rade za oko 400 dolara mesečno, al to je ipak druga krajnost i radi se mnogo puta o opuštenosti. Dobar deo populacije nije motivisan toliko visinom plate kolko nekom udobnošću na poslu. Mada mnogi koji počnu za tu platu od oko 800 reala, što je praktično minimalno garantovana zakonom (tačno, ona je oko 350 dolara, ali postoje obavezni bonusi kao trinaesta plata i plaćen odmor, plus osiguranje) mogu da dosta napreduju u zavisnosti od zalaganja - kaže Momčilo Nikolić.
Neformalna ekonomija
- U Brazilu je jaka neformalna ekonomija, prodaja na pijaci male proizvodnje. Postoji gro šivačica koje zarađuju po 1.000 dolara sa jednom mašinom i rade u sopstvenoj kući - kaže Momčilo Nikolić.
BRAZIL-Obecana zemlja za posao
O razmjerama krize u Evropi najbolje svjedoči broj Evropljana koji ‘trbuhom za kruhom’odlaze u zemlje koje nisu pogođene ekonomskom krizom kao evropski kontinent. Dosadašnji trendovi su uglavnom pokazivali da ljudi odlaze u
SAD, Kanadu ili Australiju, ali se to sada promijenilo pa ljudi sve više odlaze u Brazil.
Peta najmnogoljudnija država svijeta pravi je magnet za brojne Europljane, ali i Amerikance koji su ostali bez posla, jer u Brazilu ima i radnih mjesta i novca. Traženi su svi, od običnih građevinskih radnika do visokoobrazovanih stručnjaka u svim privrednim granama.
Prema podacima brazilskog ministarstva rada, vidljivo je da se broj stranaca zadnjih godina progresivno povećava: samo od siječnja do studenoga 2011. broj stranih državljana koji legalno žive u Brazilu povećao se za 50 posto, sa 962 hiljada na otprilike dva milijuna. Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da oko 80 posto brazilskih kompanija planira povećati broj zaposlenih.
Među Europljanima, najveći broj imigranata u Brazil dolazi iz Portugala, nekadašnjeg kolonijalnog gospodara, a dolaze i Španjolci, Francuzi, Nijemci... Brazil je završio 2011. kao šesta svjetska ekonomija, pretekavši krajem godine Veliku Britaniju. Godinu ranije, 2010., bilježe privredni rast od 7,5 posto, dok je u 2011. bio 3,5 posto, što je opet više od svjetskog prosjeka i jedino Kina i Indija imaju višu stopu ekonomskog rasta. Brazilcima je opala stopa nezaposlenosti i iznosi šest posto, što je najniži postotak od 2002.
Mediji danas prenose brojna iskustva mlade radne snage, ljudi koji su preselili u Brazil i pogodili.
"Zašto da ostanem u Portugalu kad arhitekti s iskustvom od pet godina imaju plaću od 800 eura. Spakirala sam kofere i došla u Brazil. Ovdje su neusporedivo bolji uvjeti, zarađujem više od 3000 evra mjesečno", kaže arhitektica Rita Bibe Kosta, žena koja je napustila rodni Lisabon.
SAD, Kanadu ili Australiju, ali se to sada promijenilo pa ljudi sve više odlaze u Brazil.
Peta najmnogoljudnija država svijeta pravi je magnet za brojne Europljane, ali i Amerikance koji su ostali bez posla, jer u Brazilu ima i radnih mjesta i novca. Traženi su svi, od običnih građevinskih radnika do visokoobrazovanih stručnjaka u svim privrednim granama.
Prema podacima brazilskog ministarstva rada, vidljivo je da se broj stranaca zadnjih godina progresivno povećava: samo od siječnja do studenoga 2011. broj stranih državljana koji legalno žive u Brazilu povećao se za 50 posto, sa 962 hiljada na otprilike dva milijuna. Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da oko 80 posto brazilskih kompanija planira povećati broj zaposlenih.
Među Europljanima, najveći broj imigranata u Brazil dolazi iz Portugala, nekadašnjeg kolonijalnog gospodara, a dolaze i Španjolci, Francuzi, Nijemci... Brazil je završio 2011. kao šesta svjetska ekonomija, pretekavši krajem godine Veliku Britaniju. Godinu ranije, 2010., bilježe privredni rast od 7,5 posto, dok je u 2011. bio 3,5 posto, što je opet više od svjetskog prosjeka i jedino Kina i Indija imaju višu stopu ekonomskog rasta. Brazilcima je opala stopa nezaposlenosti i iznosi šest posto, što je najniži postotak od 2002.
Mediji danas prenose brojna iskustva mlade radne snage, ljudi koji su preselili u Brazil i pogodili.
"Zašto da ostanem u Portugalu kad arhitekti s iskustvom od pet godina imaju plaću od 800 eura. Spakirala sam kofere i došla u Brazil. Ovdje su neusporedivo bolji uvjeti, zarađujem više od 3000 evra mjesečno", kaže arhitektica Rita Bibe Kosta, žena koja je napustila rodni Lisabon.
U Brazil bez viza
U Brazil bez vize! Članak objavljen: 17.08.2013 u 23:50 časova
Sporazum između Srbije i Brazila o ukidanju viza stupa na snagu danas, što znači da državljanima Srbije ona više nije potrebna za boravak u turističke ili poslovne svrhe. Svi građani Srbije koji žele da zaplivaju na plaži Kopakabana ili zaigraju karnevalsku sambu, popiju čuvenu kajpirinju ili zaigraju fudbal sa brazilcima konačno su od danas lišeni pribavljanja neophodne papirologije.
Sporazum između Srbije i Brazila o ukidanju viza stupa na snagu danas, što znači da državljanima Srbije ona više nije potrebna za boravak u turističke ili poslovne svrhe. Svi građani Srbije koji žele da zaplivaju na plaži Kopakabana ili zaigraju karnevalsku sambu, popiju čuvenu kajpirinju ili zaigraju fudbal sa brazilcima konačno su od danas lišeni pribavljanja neophodne papirologije.